Hrast crnika, 20. kolovoza 2017. godine

Vodene boje, 16 x 10 cm.

U ovo doba godine, u tjednu kad se uobičajena svakodnevica primiče, obično napišem neku jadikovku o kraju ljeta, popraćenu osvrtom na literaturu koju sam čitao u danima dokolice. Ovaj put, i zato što sam već pomalo jadikovao u >> postu o Pokljuki, zadovoljit ću se navođenjem linkova na jadikovke iz prošlih godina:

Ljeto je, i još jednom, prošlo prebrzo, ove godine i zato jer sam u njegao duboko zagrizao u uporno radeći na knjizi "Cellular patterns" na Institutu Jožef Stefan u Ljubljani - sve do kraja srpnja. Ali dobro, bit će to lijepa knjiga. Više o tome uskoro, nadam se. "Konstrukcija stvarnosti" se valjda nastavlja i ove godine. Hvala svima koji pratite.

Ovo ljeto čitao sam "Babettinu gozbu" (K. Blixen), "Prvog čovjeka" (A. Camus) i "Čarobnu goru" (T. Mann). Ovaj put ipak neću o tome, odlomak iz Camusove knjige uklopio sam u postu >> Nekoliko crtica o vjeronauku. O "Čarobnoj gori" vjerojatno ću napisati poseban post u bližoj budućnosti. No, pored toga što sam čitao, i slikao sam, i to uglavnom na plaži, u hladu kakvog kržljavog drveta okružen biljčicama od kojiih su neke postale i "modeli" za botaničke ilustracije. Objavio sam već dvije takve "morske" slike ( >> sikavica i >> čistac). Ova koju objavljujem u ovom postu možda je i najuspjelija od tih slika s plaže.

Ako sam dobro obavio svoje istraživanje, radi se o hrastu crniki ili česmini / česvini / črniki (Quercus ilex). To je zimzeleno drvo kod nas prisutno samo u uskom priobalnom pojasu i na otocima. Listovi su mu, za razliku od drugih vrsta hrasta posve ravnog ruba, sliče gotovo listovima masline (iznad; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Stablo s kojeg sam ja naslikao grančicu bilo je vrlo kržljavo, sličilo je više grmu ili makiji nego zdravom i snažnom stablu. Raslo je u malo crvenkaste zemlje, na samom rubu stijene koja se okomito rušila u more. Krk, na kojem je slika i nastala, je mnogo poznatiji po hrastu lužnjaku ili dubu, a jedno od najvećih krčkih naselja - Malinska - zove se zapravo Dubašnica (Malinska - Dubašnica) upravo po tom moćnom drvetu. Za rasliku od moćnog lužnjaka koji ima velike žirove (i listove kompleksnog oblika), ovi koje sam ja naslikao kuglice su promjera oko 8-9 mm, sitni i kržljavi.

Ispod donosim ilustraciju Waltera Fitcha koja prikazuje himalajsku vrstu hrasta (Quercus lamellosa). Fitch, o kojem sam >> već pisao naslikao je biljku prema skicama dobivenim od Jamesa F. Cathcarta koji je kao britanski službenik u Indiji amaterski, ali uporno i sistematski, studirao tamošnje bilje. Cathcart nije sam načinio svoje skice nego je za to unajmio indijske slikare. Cathcartove studije s nešto svojih rezultata objavio je J. D. Hooker u knjizi Illustrations of Himalayan Plants (1855), a za tu je knjigu od Fitcha naručio i preradu ilustracija koje je Cathcart skupio. Uz ilustraciju hrasta (ispod) piše (moj prijevod):

Ovo je jedno od najčešćih stabala u Dorjilingu i sigurno je daleko najplemenitije od svih poznatih vrsta hrasta, što po veličini krošnje ili žira, njihovoj teksturi i boji, što po impozantnoj pojavnosti stabla, koje ima visoko, ravno i čvsto deblo, 40 - 60 stopa visoko [] Listovi jedva opstaju preko zime, premda drvo uvijek ima nekakvu krošnju [] Kao što je i slučaj s našim europskim šumskim drvećem, plodovi su u nekim sezonama mnogo obilniji nego u drugim; u zimi 1848-49, bili su toliko obilni da je bilo opasno jahati putevima Dorjilinga jer su tvrdi okrugli žirevi uzrokovali posrtanje konja.
<< Art nouveau tanjuri Močvarni hibiskus >>

Zadnji put osvježeno: 20. kolovoza 2017. godine.