Prema Slavetiću (8. rujna 2014. godine, materijal iz 7.9.2014)

Šipak i plavi cvijet. Ispod Slavetića.

Ljetu je kraj. Jesen se privukla posve neopaženo, podlo, kroz kišu pa je nitko nije ni vidio. Očekivali smo da se ljeto vrati, kad se kiše smire i vode povuku, a iz oblaka i magle izašla je jesen. Rujan. Sjetio sam se majstora Krleže kojeg sam nedavno ponovo čitao, premda Krležina lirika sigurno nije dobar izbor za bolničke dane:

SMRTNI DAN RUJNA

Danas je Nedjelja. Smrtni Dan Rujna.
Na sprovodu Rujnu idu magle žalosne
a lišće se crveno smije
pijano gorućeg vina
jesenjih karmina.
Ah, danas je Nedjelja. Smrtni Dan Rujna.

Svi smo mi znali, da će Rujan umrijeti,
jer umire sve.
I dugo smo, dugo, čekali Rujna prozirnu smrt:
i cvrči su tužno naricali u noći
i stihovi su tiho kapali u srce
i vatre su gasle crvene i žute,
ali od stvari, što tihu Smrt slute
je li sanjao itko
da će nedjelja biti Smrtni Dan Rujna?

Da će Nedjelja biti Smrtni Dan Rujna,
to nije sanjao Nitko.
Crkva Sv. Petra, Petrovina

Od Zagreba do Jastrebarskog, a onda, možda kilometar jugozapadnije od Hawk City-ja treba skrenuti u Žumberak, prema sjeverozapadu. Volavje, u kojem nismo stali, a onda Petrovina. U Petrovini je teško ne stati zbog crkve sv. Petra koja se još iz daljine nameće svojom neobičnom pojavom (iznad).

U crkvi vrlo posjećena misa. Nisu tu samo starci. Mnogo je mladih ljudi i djece. Nedjelja. Svećenik se ipak žali na malu posjećenost, napominje da nije uzalud nedjelja na kalendaru označena crvenom bojom i da bi ih to trebalo podsjetiti da dođu na misu. Spominje obitelji kojima treba pomoći. Pred trgovinom, odmah pored crkve, četvorica muškaraca nezainteresirano piju pivo.

Kad je završilo, koji minut poslije podne, i kad su već skoro svi izašli, oprezno uđosmo da razgledamo crkvu (ispod).

Crkva Sv. Petra, Petrovina 2

Unutrašnjost je iznenađujuća, što zbog gotički nadsvođenog oltara, što zbog freski oko njega (ispod). Biljni ukrasi oko prozora, krilati lavovi, mučenici koji na svojim leđima nose svodne grede, anđeli s lirama i violama i Isusov lik između brata sunca i sestre mjeseca.

Crkva Sv. Petra, Petrovina, detalji freski

Obavijesna ploča ispred crkve kaže:

CRKVA SVETOG PETRA

VRIJEME GRADNJE: Najstariji dijelovi crkve potječu od gotičke građevine koja datira oko 1440. godine. Crkva se prvi put spominje 1091. godine.

INTERIJER: U unutrašnjosti su sačuvani gotički svodovi, profilirana rebra svetišta i freske, sve u stilu kasne gotike. Osobito su vrijedne freske visoke kvalitete izrade i jedinstvenog motiva Pasije (Muke Kristove). Oltari posvećeni Mihajlu Arhanđelu i Žalosnoj gospi ubrajaju se u najljepše manirističke oltare sjeverozapadne Hrvatske.

POSEBNOST: Crkva spada u najstariju i najznačajniju sačuvanu srednjovjekovnu građevinsku cjelinu u jastrebarskom kraju. Zvonik je podignut prije 1668. godine i jedan je od najstarijih na ovom području. Kasnije dograđena barokna kapela Sv. Antuna (oko 1730.) ne narušava osnovni izgled građevine.

Mi smo danas zapravo krenuli prema Slavetiću, a on je samo 2-3 kilometra od Petrovine. U Slavetić smo se namjerili najviše zbog dvorca Oršić. O jednom drugom >> dvorcu Oršić, u Gornjoj Stubici pisao sam prije više od dvije i pol godine. U slavetićki dvorac Oršić (ispod) se nažalost ne može ući jer se u njemu navodno čuva dio državnog arhiva.

Dvorac Oršić, Slavetić

Dvorac je na najvišoj točki u bližoj okolici, na brdu koje se ispod njega strmo ruši prema potoku i cesti. Stoga mu je teško prići, a da se ne uđe kroz vrata koja su, naravno, zaključana (ispod). Pored oznake spomenika kulture piše "Oštar pas". Psa ne čujemo, ne čujemo zapravo ništa i nismo vidjeli nikog, Slavetić kao da je umro ove jesenske nedelje.

Dvorac Oršić, Slavetić

Spuštamo se niz brdo, ispod dvorca, a onda se uspinjemo na susjedno brdo da s njega pogledamo dvorac Oršić. Kroz zaraslu livadu, kroz dugu, neošišanu kosu od trave koja je već posmeđila gledamo prema Slavetiću (ispod). Vidi se dvorac i crkva Sv. Antuna Pustinjaka.

Vraćamo se prema mjestu. Uz put šipak, krupni žirevi i žuto elegantno cvijeće. Treba pobjeći iz Zagreba da se osjeti takt prirode i života. Treba pobjeći od zagrebačkih magli da se zavoli jesen.

Dvorac Oršić, Slavetić

U Slavetiću se spuštamo niz još jednu strminu da s još jedne strane vidimo dvorac (ispod).

Dvorac Oršić, Slavetić

Na obavijesnoj ploči ispred dvorca piše:

DVORAC ORŠIĆ

VRIJEME GRADNJE: Prvi se put spominje 1249., kasnije je dograđivan.

INTERIJER: U dvorcu je sačuvana peć iz 17. stoljeća, kamin s konzolama i vrijedni portreti.

POSEBNOST: Dvorac grofova Oršić u Slavetiću srednjovjekovno je zdanje najviše spomeničke vrijednosti. Nekadašnji grad, od 15. do 18. stoljeća pregrađen je u dvor. Građevne faze očituju se u gotičkim, renesansnim i baroknim elementima. Nad ulazom u dvorac označena je godina 1639. Od 1487. grad je u posjedu plemićke obitelji Oršić koja je ostavila dubok trag u hrvatskoj povijesti i kulturi.

Slavetić je mjesto na rubu, krajolik pod njim naglo propada, ali se otvara i lijep vidik (ispod). Hodamo prema Sv. Antunu Pustinjaku.

Pogled sa Slavetića

Crkva se lijepo vidi još s brda na kojem je dvorac, kroz jablane i voćnjake (ispod).

Sv. Antun Pustinjak, Slavetić

S Pustinjaka se pruža lijep pogled. Nekoliko je kuća u neposrednoj blizini crkve, neke su napuštene (ispod), a u nekima se živi. U košnicama u neposrednoj blizini crkve zuje pčele. Nikad ih ne bismo čuli da Slavetić nije toliko tih.

Sv. Antun Pustinjak, Slavetić

Vraćamo se preko cijelog Žumberka, presijecamo prema samoborskoj strani. Na 50 km/h, moj auto počne zviždukati. Treba samo otvoriti prozore, a on počne zviždati i to na dvije karakteristične frekvencije. Aerodinamička rezonancija šlampavih inženjera mi više ne ide na živce. Sad me razveseli pa s autom počnem zviždati i ja.

Stajemo kraj kapele Svete Petke da vidimo kako napreduju radovi na iskopavanju. O Svetoj Petki >> sam već pisao (Nikako do Dojutrovice), ali danas je još i ljepša nego prije dvije godine (ispod). Zamišljamo kako je izgledala crkva četverolisnog tlocrta. Zamišljamo katedralu, zamišljamo >> Sv. Krševana žumberačkog.

Sv Petka
<< Vrbnik Podgarić: Džamonjin spomenik >>

Zadnji put osvježeno 8. rujna 2014. godine