Skice s ljetovanja 2013, 22. kolovoza 2013. godine

Jesen prvo započne u Gorskom kotaru. Kad prođe Gospa, ovdje se popodnevna svjetlost toplo žuti, a u zraku se već osjeti svježina. Po staroj cesti lagani vjetrić već ponese pokoji suhi list.

Primorsko-goranska županija završava naseljem Zdihovom, a otamo prema Karlovcu već zaboravljamo da se jesen prikrada iz Gorskog kotara; ovdje ljeto još nemilosrdno pali, ali su kukuruzi dopola suhi - tko zna gledati i ovdje je može vidjeti.

Gotovo je, dakle, još jedno ljeto. Iščekivanje jesenjih kiša podsjetilo me na Arsenovu "Ines".

Brzo je prošlo, kao i svake godine, i kao i svake godine treba sa sobom u zimu ponijeti sve što smo od ljeta uspjeli spasiti, oteti i sačuvati za sebe. Ja sam spasio pokoji pogled preko mora u planinu (Veliku Kapelu, iznad; 17 x 18 cm i ispod; 20 x 21 cm). >> Šilo, Krk. Na akvarelu iznad vidi se šilska crkva Sv. Nikole (Mikula), a ispod se između zelenog i smeđeg raslinja nazire Crikvenica.

Na plažu, u ruksaku s ručnikom i ostalom opremom za kupanje i pješačenje, nosim i svoj crtaći pribor: sketchbook s toniranim papirom, olovke različitih tvrdoća, gumicu i bijelu pastelu (vidi >> Portret zrcala za detalje). Ne mogu dugo ustrajati na skici, ovo je ljeto bilo prevruće.

Na Lošinju, u uvali Krivici, skiciram posebno impresivan bor (ispod).

Na Krku su borovi drukčiji i puno ih je posve sivih i suhih - stradali od bure. Pred takvim sam prizorom, nakon petnaestak godina, opet napisao pjesmu:

Antonio Šiber, 2013

Pjesma bi mogla proći kao haiku, sa zanimljivom onomatopejskom konstrukcijom; bora - bura. Kos, bura i bor bi mogle biti >> kigo (sezonske) riječi karakteristične za Hrvatsku.

Skrivajući se od krčke bure skiciram jadno raslinje koje nam je poslužilo kao zaklon i stijene na kojima smo sjeli da predahnemo (ispod). Ovuda nitko dugo nije prošao, a nas smo dvoje uznemirili velikog zeca.

Crtanje me više ne zadovoljava - jedva čekam da završim crtež pa da započnem eksperimentirati s bojom i vodom. Hidrodinamika akvarela.

Slomljen pješačenjem s pogledom na >> Vrbnik (i natrag) ležim pred ormarom s velikim zrcalom (ispod; 21 x 8 cm). Treba mi samo malo vode, svu sam boju skupio od sasušenih ostataka na paleti. Perspektivno skraćenje.

Zanimljivo. Prebacujem se glavom bliže zrcalu (ispod; 22 x 7 cm). Sad noge i stopala izgledaju >> perspektivno skraćeno. Crvenkasta i narančasta, na mjestima žućkasta boja osunčane kože. Odmorio sam se i osjećam se dobro.

Čovjek bi htio biti blizu prirodi, a često zaboravi koliko je priroda okrutna. Zamišljam povratak nakon dana rada u polju u kamenu kuću u >> Dolovu, bez tekuće vode i struje, bez mekanog madraca i tuša, bez klima-uređaja, štednjaka, stroja za pranje rublja, lijekova protiv bolova i za kontrolu svih onih zdravstvenih problema koje sam u 40 godina života skupio. Zastrašujuća pomisao.

Ne crtam i ne slikam ja samo sebe. Radi se o tome da sam sam sebi najzahvalniji model.

Ponekad ulovim ljude oko sebe u situacijama koje mi omogućavaju da ih skiciram. Recimo, kad gledaju televiziju (ispod).

Ili kad se spremaju zaspati (ispod; više informacija o modelu u postu >> Vatrogasci). Ova je skica nastala prije odlaska na more.

Postovi "nakon ljetovanja" dokaz su da "Konstrukcija stvarnosti" traje iznenađujuće (i za mene neočekivano) dugo. Evo tih postova iz prethodnih godina:

• >> Tempo enigmatico (2012)
• >> Skice s ljetovanja (2011)
• >> Polijetanje (2010)
• >> O stripu, opet (2009)

Zadnji put osvježeno: 22. kolovoza 2013. godine.