Močvarni hibiskus, 29. kolovoza 2017. godine

Vodene boje, 17 x 20 cm.

Močvarni hibiskus je popularan cvijet u vrtovima i cvjetnjacima. Možda i zato jer se čini da i nije previše zahtjevan. Ne namjeravam, naravno, time potcjenjivati trud svoje mame kod koje ovaj cvijet izvrsno uspijeva (fotografije ispod snimljene su u njenom cvjetnjaku), ali sam primijetio da su biljke vrlo snažne, zdrave i da ih ima mnogo - skoro pa gdje god ih je posadila.

Svaki je cvijet ponešto različit. Neki su skoro posve bijeli, s laganim periodičnim naborima latica koji daju tek malo sjenovite varijacije toj bjelini. Drugi su većinom bijeli, no u samom središtu su duboko tamno crveni. Poneki imaju, kao ovaj koji sam naslikao iznad, izrazite crvene žilice koje se posebno ističu na bjelini cvijeta i u plavkastoj sjeni. Ima i ljubičastih i crvenih cvjetova. Svi cvjetovi koje sam ja vidio imaju pet latica koje se jasno razaznaju kad se cvijet u potpunosti otvori. Varijacije močvarnog hibiskusa (kod nas ga zovu i kanadski hibiskus) možda su i posljedica toga što se vrlo lako i uspješno križa s nekoliko drugih vrsta hibiskusa, tako da, strogo govoreći ne mogu biti potpuno siguran da je ovaj moj, naslikan iznad, čisti močvarni hibiskus, Hibiscus moscheutos.

Pojedini cvijet traje u punoj snazi jedva cijeli dan - ubrzo nakon što se posve raširi počne se skupljati u oblik tuljca, rubovi mu posmeđe i sasuši se. No, na istoj stabljici kreću drugi cvjetovi iz pupoljaka koji se tek trebaju otvoriti. Na mojoj slici mogu se razaznati tri pupoljka, od kojih se jedan tek otvorio i vidi mu se malo crvene nutrine. Skica olovkom i bojanje cvijeta završeni su u jednom navratu u trajanju od oko 2 sata (24. kolovoza), a u drugom danu sam naslikao stabljiku, listove i sjene koje su bile fiksirane u skici olovkom prvog dana.

Mnogo češća u našim vrtovima je druga vrsta hibiskusa, kod nas poznata kao vrtni hibiskus. Radi se zapravo o sirijskom hibiskusu, Hibiscus syriacus, kojeg uopće nema u Siriji ali kojemu je ime ostalo takvo kakvo jest zahvaljujući Linnaeusovoj zabludi. Listovi sirijskog hibiskusa bitno su drukčiji od močvarnog, a cvjetovi se manje razlikuju, premda su oni u sirijskog hibiskusa znatno sitniji. Biljka je prikazana na kolažnoj fotografiji ispod koja je opet načinjena u cvjetnjaku moje mame.

Močvarni i sirijski hibiskus neće hibridizirati. Sirijski hibiskus može se obrezivati tako da sliči stablu koje može dosegnuti ~ 3 metra visine. Ovakvo što je nezamislivo kod močvarnog hibiskusa čija stabljika nije nimalo drvenasta. Sirijski hibiskus je vrlo uspješna biljka i intenzivno se širi po prostoru zahvaljujući velikoj količini sjemena koju biljka proizvodi.

Slika ispod ilustracija je sirijskog hibiskusa objavljena u knjizi J. Lindley and J. Paxton Paxton's Flower Garden (1850).

>> Joseph Paxton (1803 - 1865) bio je slavni engleski vrtlar, arhitekt i političar, možda najpoznatiji kao dizajner Kristalne palače (Crystal Palace), ogromnog staklenika (92000 m2) u kojem je bila smještena >> Velika izložba (1851). Ideje za delikatne strukture prefabriciranih staklenika Paxton je crpio i iz biljnog svijeta, npr. iz lista gigantskog lopoča Victoria regia, slavnog i spektakularnog uspjeha i ponosa viktorijanske botanike, smještenog u posebno izgrađenom stakleniku koji je izgradio sam Paxton. Listovi te vrste lopoča (Victoria amazonica) mogu narasti do ogromne veličine od 3 m u dijametru.

<< Hrast crnika Divlja kadulja >>

Zadnji put osvježeno: 29. kolovoza 2017. godine.