Sedma se epizoda bavi romanom "Sječa šume" Thomasa Bernharda. Tu je i dramatizacija zapisa Miljenka Jergovića o "insektariju anonimnih hrvatskih piščića" te dramatizacija govora Drage Štambuka prilikom primanja novih akademika u HAZU u lipnju 2022., kad je i sam primljen. Ima i jedna moja pjesma o pjesnicima i studentskim danima, a spominje se i zagrebački sajam knjige "Interliber".

Ova je epizoda potaknuta knjigom "Kraj znanosti" Johna Horgana, no podcast se ne tiče samo knjige nego sadrži osvrt na pravi kraj znanosti o kojem Horgan ništa i ne piše.

Govori se o znanosti kao vlasništvu, o znanstvenim javno-privatnim partnerstvima, o proizvodnji znanstvenog smeća, o znanstveno-industrijskim biznisima temeljenim na pseudoznanosti, o celebrity kulturi, o znanstvenim novinarima koji ni o čemu važnom ne pišu, o lažnom idealu dobre znanosti, i o još mnogo toga.

Iako su Bashoa već za života uvažavali kao velikana, a mnogi njegovi učenici u njemu vidjeli gotovo sveca, on je bio daleko od krutog japanskog ideala hladnog mudraca na svom putu. Živio je između svjetova, ni kao monah, a ni kao čovjek od društva i svakodnevnih preokupacija običnih ljudi.

"Sličim svećeniku, ali je na meni prašina svijeta; sličim običnom čovjeku, ali imam obrijanu glavu."

Kod nas praktički nema katoličke ni grko-katoličke crkve u kojoj nije Stepinčev kip, niti grada u kojem nije njegova ulica. Knjigu treba pročitati, ako ni zbog čeg drugog, a ono zbog toga.

Aleksa Benigar bio je 25 godina misionar u Kini i profesor teologije. S dolaskom kineskih komunista na vlast protjeran iz Kine kao i brojni drugi katolički svećenici. Umro je 1988. godine.

Za haiku je karakteristična inspiracija prirodom i običnim svijetom iz koje se gradi dublji, često neizreciv uvid u narav svijeta. Taj dublji uvid ipak ne nadilazi vidljivi svijet niti pretpostavlja nekakvu alternativnu stvarnost, nego uočava dubinu u “običnom”.

Klaonica 5 je na 29. mjestu liste zabranjivanih ili osporavanih klasika koju je sastavilo Udruženje američkih knjižnica. Zabranjvali su je, spaljivali, cenzurirali, izbacivali iz lektire i školskih knjižnica uz objašnjenje da je knjiga "izopačena, nemoralna, psihotična, vulgarna i antikršćanska". Ja, naravno, ne mislim tako.

Schmidt je fizičar koji je devetnaest godina radio kao urednik u časopisu Physics Today, a nakon objavljivanja knjige dobio je otkaz jer je knjigu navodno napisao u vremenu u kojem je trebao raditi za svog poslodavca. On zapravo u samom uvodu u knjigu to i "priznaje":