Mulj nacionalnih znanstvenih kriterija, epizoda 78, 29. travnja 2026.

U vremenu kad je posve jasno da numerički kriteriji za ocjenu znanstvenog rada skoro ništa ne vrijede, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj donijelo je nekakvu kupusaru koju naziva "nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima". Bilo bi smiješno da nije tragično, jer će odrediti izbore na radna mjesta i platne razrede onima koji dolaze i koji će se na ta radna mjesta izabirati.

Minimalni broj citata u postupku izbora na radno mjesto u interdisciplinarnom području koje se provodi kao kombinacija različitih područja odnosno polja određuje se linearnom kombinacijom minimalnog broja citata u poljima izbora na temelju postotaka znanstvenog doprinosa pristupnika u poljima izbora.

Tako su mudraci iz Nacionalnog vijeća odredili, naprimjer, da je nužno da ostvarite određeni broj citata ne biste li postali redoviti profesor ili znanstveni savjetnik pa su sve to zapisali u nekakve tablice, ovisno već o "području" kojim se bavite. Ako ste fizičar, morat ćete skupiti 300 citata, bez autocitata, želite li postati redoviti profesor u trajnom izboru, a ako ste teolog, morat ćete skupiti njih čak 10. Ajde! Nikome od njih nije valjda palo na pamet da CERN-ovski žutokljunac, koji je autorstvo na članku stekao ispravljajući riječi u tekstu članka u kojima je zabunom dvaput otkucano isto slovo, skupi 300 citata jedva koji mjesec nakon što se objavi rad na kojem je stekao svoje veličanstveno autorstvo. Slično vrijedi i za ugledne akademike u uglednim međunarodnim tijelima koja izdaju preporuke, zapravo "znanstvene članke" sa stotinama autora o tome je li bolje jesti suhi prš't ili kuhanu šunku ako želite smanjiti kolesterol u krvi. Više prostora u takvim radovima zauzme popis autora nego preporuka o prš'tu, zato ga i navode na „izdvojenom mjestu u radu“.

Autorom rada smatra se osoba čije je ime izrijekom navedeno uz naslov rada. Iznimno, u slučaju kolaboracijskih radova, kad je uz naslov navedeno samo ime kolaboracije (projektne grupe) ili samo prvi autor kao predstavnik kolaboracije, autorima se smatraju svi pripadnici kolaboracije čija su imena navedena na izdvojenom mjestu u radu.

Onima pak koji rade sami ili u malim skupinama treba za to puno duže, već i zato jer ne rade "umreženo", u masovkama, gdje svi svaki put citiraju ono što zajedno nadrobe. Takvo je vrijeme danas, tko ne radi umreženo i kompetitivno te ne grabi izvrsno naprijed, skupljajući pritom projekte i horizontalne i vertikalne kriterije, ne zaslužuje ni da bude znanstvenik, za razliku od npr. CERN-ovskih žutokljunaca koji začas skupe desetine tisuća citata.

Iznimno kvalitetni radovi vrednuju se na sljedeći način: rad koji se svrstava u 5 % najboljih radova, a u kojem je pristupnik glavni autor, množi se s faktorom 2,0; rad koji se svrstava u 10 % najboljih radova, a u kojem je pristupnik glavni autor, množi se s faktorom 1,5. Radovima koji se svrstavaju u 5 ili 10 % najboljih radova smatraju se radovi objavljeni u časopisima koji su razvrstani u najboljih 5 ili 10 % po čimbeniku odjeka ili su sami ti radovi po svojoj citiranosti u 5 ili 10 % najboljih svoje predmetne kategorije.

Goodhartov zakon otprilike kaže da kad mjera aktivnosti postane cilj neke aktivnosti, onda prestaje biti relevantna mjera. Drugim riječima, ako npr. znanost “mjerimo” brojem objavljenih članaka i citata, pozvanih predavanja, članstava u akademijama, brojem studenata koji su doktorirali, količinom privučenih sredstava i slično, a to postaje cilj aktivnosti te se aktivnost usmjerava prema tom cilju, sve te mjere postaju posve nerelevantne za ono što, barem neki od nas, i dalje nazivaju znanošću. Mjera ne samo da postaje nerelevantna, nego i pogubna za aktivnosti koje se mjere, pogotovo one kompleksne, kakva je znanost. Numerički kriteriji i mjerenje i onoga što se uopće ne može izmjeriti uništavaju cijele discipline, sva područja ljudskog djelovanja koja se potpuno obesmišljavaju kad se privode činovničkom i menadžerskom mentalitetu koji vlada svijetom i koji bi sve htio izmjeriti, tako da sve raste, svake godine sve više. Mjera svakako mjeri nešto, količinu ili frekvenciju nečega, ali nazivati to mjerom kvalitete znanosti kao djelatnosti posve je pogrešno i krajnje pretenciozno, a postaje i maligno kad se sredstva i zapošljavanja u struci počnu voditi uvedenom mjerom. Tada i mjera devalvira, a to za sobom povlači devalvaciju i korupciju cijele djelatnosti. Nacionalni kriteriji još jedan su korak u tom odavno zacrtanom smjeru.

Prilikom izračunavanja vrijednosti radova u bodovima zbrajaju se autorski arci izvornih znanstvenih, preglednih te stručnih radova i prethodnih priopćenja, boduju i množe s koeficijentom po mjestu izdavanja (prema skupinama s istim koeficijentom). Za svaki rad (ili podudarnu skupinu radova) vrijedi formula istovrijednosti po broju bodova: Nb = O×M×V.

Cijeli je dokument sklepan, nejasan, nekonzistentan i nečitljiv, opsjednut je vertikalama, kompetitivnošću, bodovima, projektima i hijerarhijama, namjerno zaobilazi važne i velike stvari, a cjepidlači na malima, pretendira da bude egzaktan, a u toj je meritokratskoj i činovničkoj pretenziji stupidan. Ideja da se danas, u vremenu prevara i laži, čak i na nobelovskom nivou, nečiji doprinos može odrediti "linearnim kombinacijama s težinskim faktorima na temelju postotaka znanstvenih doprinosa pristupnika" odražava sitan um koji bi sebe htio uvijek vidjeti na vrhu tablica i top-lista pa čak i ako mu na tome kliču samo eksperti za projektni menadžment i teolozi s 10 citata.

Posebno je, usto, licemjerno, što se u toj kupusari toliko inzistira na kompetitivnosti, pogotovo na „kompetitivnim projektima“ i znanstvenim centrima izvrsnosti, i to dok predsjednik Nacionalnog vijeća koji je potpisao dokument, akademik Buljan, vodi veliki i izdašno financirani znanstveni centar izvrsnosti. Priča o tom centru izvrsnosti koji je završio u Nacionalnim kriterijima ima još i gori nastavak. U Buljanovom je izvrsnom QuantiXLie centru suradnik, naime, bio i Hrvoje Kraljević, član Nacionalnog vijeća koje je vodilo cijeli proces recenzije centara te ih odobrilo i proglasilo u prosincu 2015. godine.

Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj se zahvaljuje Stručnom povjerenstvu za vrednovanje kvalitete prijedloga znanstvenih centara izvrsnosti i njegovim znanstvenim odborima [...] Nacionalno vijeće se zahvaljuje na posebnom angažmanu članova Nacionalnog vijeća prof. dr. sc. Hrvoja Kraljevića, prof. dr. sc. Željka Grabarevića i gospodina Agana Begića, koji su pratili i pomogli da se proces odabira inozemnih recenzenata slučajnim izborom obavi transparentno i kvalitetno prema usvojenoj proceduri. Nacionalno vijeće konstatira kako su radna tijela i djelatnici Agencije za znanost i visoko obrazovanje proveli cjelokupan proces vrednovanja kvalitetno, transparentno i sukladno unaprijed zadanim kriterijima i utvrđenoj proceduri.

iz Izvješća o radu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj za 2015. godinu

Ponovimo da bude jasnije: profesor doktor Hrvoje Kraljević, član Nacionalnog vijeća koji se posebno istaknuo u „transparentnom i kvalitetnom odabiru inozemnih recenzenata znanstvenih centara izvrsnosti“, bio je, i to kao dugogodišnji umirovljenik, i suradnik u tom procesu odobrenog Znanstvenog centra izvrsnosti za kvantne i kompleksne sustave te reprezentaciju Liejevih algebri. Voditelj tog izvrsnog centra koji je udomio Kraljevića iz Nacionalnog vijeća, tada je bio, a i sada je, današnji akademik Hrvoje Buljan, predsjednik Nacionalnog vijeća koji je potpisao Nacionalne kriterije. Profesor doktor Kraljević je, dakle, kao član Nacionalnog vijeća zadužen za proces odabira inozemnih recenzenata prijavljenih centara izvrsnosti, ujedno bio i suradnik na jednom od prijavljenih znanstvenih centara izvrsnosti, onoga koji je vodio akademik Buljan. Može li transparentnije? Kod nas se takva praksa zove i „kadija te tuži, kadija ti sudi“.

Buljan je, pak, kao predsjednik Nacionalnog vijeća, bio spiritus movens za donošenje nadasve kompetitivnih Nacionalnih kriterija te ih je, ponovimo, kao predsjednik Nacionalnog vijeća, vlastoručno (v.r.) i potpisao 11. ožujka 2026. U tim se kriterijima posebno navode Znanstveni centri izvrsnosti, kojih je kod nas ukupno 13, i to kao kompetitivni znanstveno-istraživački projekti koji se adekvatno vrednuju i boduju te svrstavaju u uvjete za napredovanje. Može li licemjernije? Taj je mulj sukoba interesa postao, dakle, kriterij hrvatske izvrsnosti i kompetitivnosti.

„Kompetitivni znanstveno-istraživački projekt“ je projekt kojem je cilj ostvarivanje vrhunskih znanstveno-istraživačkih rezultata; financiran je iz Hrvatske zaklade za znanost, fonda Jedinstvo uz pomoć znanja, programa Europske unije (npr. Obzor Europa, Obzor 2020, FP7 i FP6), Europskog strukturnog i investicijskog fonda kroz Znanstvene centre izvrsnosti;

Buljan se sa svojim izvrsnim centrom 2025. godine prijavio za nastavak njegovog financiranja. Tada je on bio predsjednik Nacionalnog vijeća, ali u tome nema ničeg spornog jer su u Nacionalnom vijeću najizvrsniji od svih znanstvenika, pogotovo njegov predsjednik, a oni se kroz svoje ovlasti primjerene nacionalnom tijelu najviše razine, brinu da hrvatska znanost zadrži nivo svoje izvrsnosti.

Nacionalno vijeće predlaže proglašavanje znanstvenih centara izvrsnosti te daje mišljenje o osnivanju znanstveno-tehnologijskih parkova i kolaborativnih tehnologijskih centara.

iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, na snazi do 22. listopada 2022.

Mudraci iz Nacionalnog vijeća očito već desetljećima dobro znaju što je to transparentnost i kompetitivnost i kakvi su kriteriji kompetitivnosti i izvrsnosti, a u njima se izvrsno snalaze te ih nameću svima drugima, iako ne mogu, naravno, svi biti izvrsni u svom znanstvenom centru izvrsnosti. To mogu samo najizvrsniji i najmudriji. Mudrost je to koja se prenosi iz generacije u generaciju, iz jednog sastava Nacionalnog vijeća u idući.

[...] u slučaju da je projekt financiran iz drugih izvora financiranja, mora uključivati provođenje novih znanstvenih istraživanja u trajanju od minimalno 12 mjeseci i biti odobren za financiranje na temelju javno objavljenog kompetitivnog poziva i na temelju anonimnih međunarodnih znanstvenih recenzija [...]

Mmmmda, pogotovo „anonimnih međunarodnih znanstvenih recenzija“.

Bivši ministar, svjedok vremena [...] Hrvoje Kraljević odaje dojam mirnog, staloženog i odmjerenog čovjeka blage naravi. [...] Za ovaj smo tekst razgovarali u dva navrata jer je dnevni raspored našeg sugovornika i u 82. godini života temeljito ispunjen. Uspjeli smo se uglaviti između Kraljevićeve redovite ranojutarnje tjelovježbe na jednom od gradskih bazena i njegovih kasnijih obaveza. Hrvatski sabor nedavno ga je imenovao vanjskim članom Odbora za znanost i obrazovanje pa smo odlučili sjesti s nekadašnjim ministrom. Mnogo toga se promijenilo od njegova vremena u ministarstvu, no Kraljević je u sve aktualne i resorne teme izrazito upućen. Aktivan je i znanstveno.

odlomak iz članka Dore Kršul u Telegramu, 4. lipnja 2025.

Na kraju ću se malo odmaknuti iz transparentnog mulja hrvatske izvrsnosti u mulj francuske i vijetnamske izvrsnosti. Francuska kolonizatorska vlast pokušala je početkom 20. stoljeća iskorijeniti kugu i druge zaraze koje su prenosili štakori u Hanoju plaćajući lokalnom stanovništvu novčanu naknadu za svaki predani rep štakora. Rezultat takve meritokratske prakse bio je masovni uzgoj štakora na periferiji grada i impresivan porast populacije tih glodavaca. Izvrsni lovci na štakore također su štakorima rezali repove te ih žive puštali natrag u kanalizaciju, da se i dalje množe i proizvode još i više izvrsnih štakorskih repova. Danas nije poznato tko je bio na vrhu te nacionalne tablice po broju skupljenih štakorskih repova, ali je poznato da je, svakako, bio izvrstan i kompetitivan.

Dvije tisuće petnaeste godine, nakon završenog natječaja za znanstvene centre izvrsnosti, Nacionalno vijeće je svojevoljno spojilo prijedloge centara rangiranih prema dobivenim ocjenama recenzenata. Dogodilo se tako i da je Vijeće spajalo prvog i trećeg na listi, zaobilazeći drugog, a i da su u spojene centre uključivali i one koji nisu prešli ranije određeni bodovni prag, te su tako spojeni centar proglašavali izvrsnim i odobravali njegovo financiranje. Član je Nacionalnog vijeća tada bio Hrvoje Kraljević, ujedno i suradnik u naknadno spojenom znanstvenom centru izvrsnosti, QuantixLie, koji je vodio Hrvoje Buljan.

. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---