Kako je Thompson prestao biti ustaša - remix, epizoda 68, 28. prosinca 2025.

Petog srpnja 2025. godine pjevač Marko Perković Thompson održao je najveći koncert ikad zabilježen u Hrvatskoj, a kažu i na svijetu, barem od onih za koje se plaća ulaznica. Na njemu se skupilo više od pola milijuna ljudi. Dobar je dio Zagreba zbog toga bio blokiran, a blagoslov toj, zapravo, višednevnoj blokadi na kojoj su organizatori koncerta zaradili ogroman novac dao je „zeleno-lijevi“ gradonačelnik Tomislav Tomašević. Njemu, a ni građanima Zagreba, blokade Zagreba nisu ništa novo, zbog stalnog kolapsa prometa, navodnih popravaka infrastrukture i asfaltiranja cesta koja traju mjesecima.

Ipak, u ovoj je blokadi, s navodno kulturno-zabavnim razlogom, bilo nekoliko fenomena koji se ne vide u svakodnevnom stajanju u automobilskim kolonama i na tramvajskim stanicama. Ljudi su odasvud iz Hrvatske, a i iz svijeta došli u Zagreb da izazovu ovu blokadu, zato da bi mogli slušati pjevača domoljubnih pjesama Thompsona, te, njih pola milijuna, kao jedan urliknuti „Spremni!“ kad je ovaj s pozornice zaurlao „Za dom!“. Nakon što su se tako lijepo ustaški pozdravili, aktivirale su se narančaste rakete, dim i vatromet, a spektakl su blago nadgledali i Gospa i anđeli načinjeni od svijetlećih dronova. Nije poznato jesu li i oni urlikali „Spremni!“, jer Gospa obično ne urliče nego govori blagim i tihim glasom, pa se možda nije dobro čulo. Nije poznato ni je li osamdesetpetogodišnji svećenik Ante Ivas koji je bio poseban gost na koncertu te čitao molitvu s pozornice urlikao da je spreman. U toj je molitvi on govorio o duhu, svecima, slobodi, miru i vjeri, rodu i domu, svome puku hrvatskom i zemlji pobjednika, te slugama zla iz njegovog naroda, o Gospodinu i učvršćivanju mladenačkih ruku i osnaživanju mladenačkih grudi, i sve nešto tako, a mladenačke grudi su se sigurno osnažile kad su iz sve snage urliknuli ono „Spremni!“, to je jako zdravo za pluća. Sa sigurnošću je pak poznato da je niz ministara hrvatske vlade koji su pohodili koncert spremno urliknulo da su spremni, jer je to njima najnormalnija domoljubna stvar na svijetu i jer napamet znaju sve tekstove Thompsonovih pjesama pa znaju gdje su oni dijelovi na kojima treba urlikati.

Marko Perković bi se na sve to tek blago osmijehuo i zagonetno svima poručio „Ako ne znaš što je bilo...“, što je i ime jedne od njegovih pjesama u kojima on omladini objašnjava što je i kako je stvarno bilo.

To uporno inzistiranje na tome da "oni koji su išli na Thompsonov koncert nisu ustaše", nastavak je vrlo uobičajene i navodno umne podvale o "fašizmima", zapravo šuplje i propagandne ideje da suvremene ideologije možda i imaju neke veze i zajedničkih elemenata s fašizmom i nacizmom, ali da one ne mogu biti fašizam i nacizam, jer su, zamisli, Mussolini i Hitler mrtvi. A i Ante Pavelić. Isti ti mudraci često ne oklijevaju da utren nazovu nekoga komunjarom ili partizančinom.

Otuda proizlazi i bajka o dva različita pozdrava "Za dom spremni", kao, jedan je onaj ustaški, a ovaj drugi, taj nema nikakve veze s ustašama nego s Domovinskim ratom, ponosom i braniteljima Hrvatske. Pritome navodno zaboravljaju, a kako vrijeme odmiče to im sve bolje prolazi, da su Hrvatska stranka prava i njeno paravojno krilo – HOS – forsirali pozdrav "Za dom spremni" upravo zato što je to bio ustaški pozdrav i upravo zato što je njihova vizija Hrvatske bila vizija endehazije u kojoj neće biti nikakvih nepoćudnih Srba ni komunjara i u kojoj će to što si ispravan, domoljubni Hrvat biti temeljni preduvjet za bilo što drugo. Drugim riječima, postoji jasan i izravan kontinuitet pozdrava "Za dom spremni" i potpuno ista ideološka pozadina iza "jednog" i "drugog“, a zapravo potpuno istog pozdrava. Tko god je, uostalom, imao koju godinicu 1991. godine, zna dobro kakva je ideologija bila iza HOS-a 1991., sjeća se slika Ante Pavelića po uredima, pa i onim na istraživačkim institutima, a kamoli u stranačkim prostorijama HSP-a. S topićem u zgradi na Trgu Ante Starčevića.

Priče o tome kako su to zapravo dva pozdrava su najobičnija izmotavanja kao i priče o "fašizmima kojih nema", jer je to, navodno, zatvoreno i završeno poglavlje povijesti, a "samo paranoici, komunjare i srbočetnici u divnom domoljublju vide ustaštvo". Pa i Hitler je zagovarao "divno domoljublje", narod (Das Volk) i ponos, pun je Mein Kampf ljubavi prema domovini i narodu, to nije nikakva vrlina.

A omladina koja navodno "ništa ne zna", ali spremno navlači crne majice sa slovima U, crncima Francetića Jure, Maksovim mesarima i tekstom „Za dom spremni“ nije u svemu tome nimalo nevina. Ogroman dio nacističke ideologije i programa pripremao je "novo vrijeme" i omladinu koja će biti spremna poginuti i nemilosrdno ubijati u ime domoljublja i naroda. Upravo je ta "domoljubna", a zapravo krvoločna omladina trebala biti nositelj tog "novog vremena". Ne treba zaboraviti ni odrede Hitlerove mladeži (Hitlerjugend) koji su počinili grozomorne ratne zločine u ime domoljublja. Relativizirati sve ono što smo vidjeli znači sudjelovati u sveopćoj fašizaciji, koja nikako nije samo hrvatski fenomen, ali ovdje pada na posebno plodno tlo.

Uostalom, znate li vi tko je Thompson?

Meni je bilo pomalo naporno slušati sve ta navodna "obrazloženja", "iznenađenja" i "razočarenja" Thompsonovim koncertom, kao da su se svi tek neki dan dosjetili gdje živimo.

Posebno je naporno što se sve te rasprave odvijaju na potpuno promašenom prostoru argumenata. Te "ustaše pod ZDS pozdravom prodali najljepši dio Hrvatske" (a da nisu, onda bi sve bilo OK?), te "Hrvatska pod ustašama uopće nije bila nezavisna" (a da jest, onda bi sve bilo OK?), te "ustaše su izgubile rat" (a da su ga dobili, onda bi sve bilo OK?), te "Hrvatsku se ne voli tako" (opsesija ispravnom vrstom ljubavi prema domovini tipična je i za ustaše i domoljube niže vrste)...

Sve se te rasprave odvijaju na terenu ovakvog ili onakvog domoljublja, a argumenti se svode na ocjene "ispravne" i "neispravne" ljubavi prema Hrvatskoj (prema Hrvatskoj?). Ta se hipnoza domoljubljem ukorijenila tako duboko da se nitko i ne usudi reći da nije domoljub ni u jednom smislu koji je javno prepoznat, da zapravo mrzi svako domoljublje, bilo ono light ili heavy. Da mrzi one najveće od svih domoljuba koji su nas sve navodno spasili, a sad ubiru bogatu domoljubnu naknadu posvuda. Da mrzi desničare, a još više "ljevičare", pogotovo one u Saboru, koji poskakuju ispod zastava, urlaju na rukometnim utakmicama i navijaju za "naše dečke". Da mrzi domoljubni kič, zajedništvo, nacionalnu kulturu, lente i božansko akademsko nadahnuće, i sve te rasprave o ničemu koje uvijek pretpostavljaju nekakav neprikosnoveni temelj istine, Isusa i očeve domovine i sve ono što bi oni rekli, samo da su živi. Da mrzi "narod", identitet nacije i heroje-otkupitelje svih vrsta. Da mrzi hrvatiće nižeg domoljubnog statusa, koji su općenito krajnje tolerantni što se revanja i glazbenog ukusa tiče, ali ipak preferiraju nešto lakšu verziju domoljublja. Da mrzi "razumne" i "umjerene" ljude, a pogotovo teologe, koji posvuda objašnjavaju da je hrvatska mladež dobra i puna (kršćanske) ljubavi, ali da, eto, ne zna što zapravo znači kad urla "Za dom spremni!".

Svima su, dakle, domoljubi isprali glave i začepili usta svim "mrziteljima Hrvatske". Posvuda su revolucije šuplje, odvijaju se na potpuno promašenom terenu zastava, "naroda", perverzne ljubavi i mitske povijesti. Svaka će ta revolucija garantirano proizvesti potpuno isto sranje kao i ono protiv kojeg se diže.

Adolf Hitler, odlomak iz govora u berlinskoj Sportpalast areni, 10. veljače 1933. godine

.	↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---