Kako HrZZ raspolaže javnim sredstvima? (29. travnja 2014. godine)

28. travnja 2014. godine dobio sam odgovor na svoju žalbu poslanu 28. veljače Hrvatskoj zakladi za znanost (HrZZ). Žalbu sam im poslao zbog nekorektnog, neprofesionalnog, a izgledno je i vrlo pristranog ocjenjivanja programa istraživačke aktivnosti koji sam im predložio. Odgovor na žalbu je bio negativan.

Naravno, nije meni prvi put da mi netko odbije znanstveni prijedlog - događalo mi se to desetine puta u životu kad sam se prepirao s recenzentima koji su ocjenjivali moje znanstvene radove; to je posve normalan dio života znanstvenika. No, u ovom slučaju postoje vrlo neobični aspekti "recenzije" i trošenja javnih sredstava na "hrvatski način". To je razlog zbog kojeg pišem ovaj post.

> Iznijet ću najprije udarnu notu - HrZZ se u natječaju koji je raspisala zaklinjala u "izvrsnost" i "međunarodnu prepoznatljivost" voditelja projekata koje namjerava financirati. Nakon što je prvi krug natječaja završio, dogodilo se UPRAVO SUPROTNO - koliko je meni poznato, dogodilo se da su oni "izvrsni" i "međunarodno prepoznatljivi" odbijeni da bi oni posve neprepoznatljivi i neproduktivni prošli. Slijedi razrada ove note.

HrZZ je nametnula "žestoke" kriterije na predlagače projekata. Spominjalo se tamo da voditelj, između ostalog, mora [1]:

  • Biti istraživački iznimno aktivan u posljednjih 5 godina.
  • Imati više objavljenih radova u vodećim međunarodnim časopisima iz područja istraživanja, u kojima je glavni ili dopisni (corresponding) autor, u prvoj kvartili najvrsnijih časopisa u razmatranom području znanosti prema relevantnim znanstvenim bazama.
  • Imati pozvana predavanja ili seminare na prestižnim inozemnim institucijama i/ili pozvana/uvodna/plenarna predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima, pozvana predavanja na naprednim školama.
  • Recenzirati članke u uglednim međunarodnim znanstvenim časopisima u predmetnom području znanosti.
  • Imati objavljene radove s mladim istraživačima.

Naizgled žestoki kriteriji meni su sasvim odgovarali, a kako sam znao da ih mnogi ne mogu ispuniti, naivno sam se ponadao prolazu. Dogodilo se da ja nisam prošao, ali da su zato prošli mnogo slabiji predlagači od mene. Kako to znam?

Za početak, znam što se dogodilo na mojoj instituciji, Institutu za fiziku. Moje mišljenje ovdje nije subjektivno nego se može potvrditi i objektivnom analizom. Naime, nedavno je objavljena, čini se korektna, analiza uspješnosti istraživačkih (MZOŠ) projekata iz prethodnog ciklusa javnog financiranja [2]. Podatke lako možete provjeriti i sami, ali za potrebe ovog teksta, dovoljno je analizirati uspješnost projekata unutar moje institucije. Ona je prikazana na slici ispod, a podaci su direktno kopirani iz analize s kojom nisam imao baš nikakve veze.

Ranking MZOŠ projekata na Institutu za fiziku, Zagreb.

Kao što vidite, od 19 (završenih) MZOŠ projekata s moje institucije, projekt koji sam vodio ima najbolje pokazatelje te "kombinirani ranking baziran na objavljenim radovima" [2]. Između ostalog, moj projekt je najproduktivniji i najcitiraniji [3]. Stvar je još zanimljivija, jer je moj projekt bio među onima najmanje financiranim (50 000 kuna godišnje, smanjeno na 25 000 kuna godišnje u zadnje 2 godine projekta) i onima s najmanjim brojem suradnika.

No, ipak, od projekata predloženih HrZZu s moje institucije, upravo je MOJ prijedlog odbijen, i to u prvom krugu evaluacije gdje su se iskazali anonimni domaći "eksperti".

Voditelji koji su predlagali projekte HrZZu s moje institucije označeni su podebljanim brojevima na prethodnoj slici 1, 4, 5, 8, 10 i 15. Od njih su oni označeni zelenom bojom (4,5,8,15) prošli u drugi krug evaluacije, a oni označeni crvenom (1 i 10) nisu prošli.

Već ovo je dovoljno da posumnjamo u kriterije kvalitete HrZZ-a pa čak i BEZ OBZIRA NA SADRŽAJ PROJEKTNOG PRIJEDLOGA KOJI SAM IM POSLAO, jer sam u nizu objavljenih i sasvim solidno citiranih radova već dokazao, i to pred međunarodnim ekspertima, da znam formulirati istraživanje koje se u svijetu i objavljuje i prati (citira). Može li to netko reći za projekt pod rednim brojem 15)? HrZZ očito misli da su taj projekt i njegov predlagatelj bolji (u znanstvenom smislu) od projekta koji sam predložio i mene.

> Trebamo se ovdje upitati kako HrZZ troši javna sredstva i koji su to eksperti koji su odbili moj projektni prijedlog? Moje je mišljenje, a to sugeriraju i podaci koje sam gore iznio, da HrZZ ono malo sredstava koje je dobila iz proračuna troši na netransparentan (domaći eksperti su posve anonimna skupina) i nekorektan način (ne vrednuju se kriteriji kvalitete), s aspektima koji upućuju na pristranost, a od pristranosti do korupcije je posve mali korak.

Svi oni koje zanimaju dodatni podaci ostat će djelomično uskraćeni jer svoj predloženi projekt, naravno, neću ovdje objaviti - on sadrži i posve originalne i neobjavljene ideje. Objavit ću, ipak, >> žalbu koju sam poslao HrZZu nakon što sam dobio odluku o odbijanju projekta. (kliknite na >> tekst za download). Odgovor na žalbu koji sam dobio 28. travnja 2014. godine neću za sad objaviti jer sam u mailu u kojem je odgovor stigao dobio i "uputu" na kojoj piše:

> Ova elektronička poruka i svi njezini prilozi mogu sadržavati povjerljive i/ili tajne podatke i namijenjeni su samo imenovanom/im primatelju/ima. Neovlaštena uporaba, distribucija, ispisivanje, reprodukcija i/ili priopćavanje sadržaja poruke trećim osobama strogo je zabranjeno. Ukoliko ste poruku primili greškom, molimo Vas da istu ne čitate, umnožavate i/ili prosljeđujete, već da o tome odmah obavijestite pošiljatelja te da trajno izbrišete poruku i sve postojeće kopije.

Zanimljiv način komunikacije od javne institucije, u potpunosti financirane iz državnog proračuna kakva je Hrvatska zaklada za znanost! Treba napomenuti da se ovaj dodatak mailu pojavio tek u zadnjoj rundi komunikacije, dakle tek u mailu u kojem sam dobio odgovor na žalbu.

Za one koje odgovor na >> žalbu ipak zanima, napomenut ću da je uvaženi anonimni panel za vrednovanje (a ne Upravni odbor) ustanovio da nemam nikakve osnove za žalbu, zato jer sam podatke koje spominjem navodno ispunio u obrascu B, a ne u obrascu A, kako je navodno "trebalo". Kako je uvaženo povjerenstvo čitalo SAMO obrazac A, a ne i obrazac B (koji je, usprkos tome što ga povjerenstvo nije čitalo, ipak trebalo poslati na natječaj), oni zaključuju da su bili u pravu! Naravno, čak ni to nije točno, jer sam sve što je o projektu bilo potrebno znati napisao u obrascu A, a uvaženi članovi panela se jednostavno izmotavaju.

No, obrazloženje panela mnogo govori o kakvim se ljudima radi. Ovakvo je obrazloženje dostojno najgorih kafkijanskih noćnih mora u kojem anonimni sudac od Jozefa K. zahtijeva da ispuni obrasce A i B, a onda ga kažnjava zato što je (navodno) sve ono što je unio u obrazac B trebao unijeti i u obrazac A, jer sudac čita samo obrazac A! Svako racionalno obrazlaganje ovakve grozomorne prakse je notorna glupost i to sigurno vrlo dobro znaju i u HrZZ-u (u kojem se pravdaju da je obrazac B namijenjen međunarodnoj recenziji u koju nisam prošao - pa zašto sam onda bio prisiljen ispunjavati obrazac B?!).

Što se tiče situacije u drugim institucijama, imam informacije da je i tamo, u slučaju projekata iz FIZIKE, dakle u slučaju ISTOG PANELA, bilo slično i da su projekti ocjenjivani upravo SUPROTNO kriterijima kvalitete. Mnogi sumnjaju da su projekti ocjenjivani sukladno kriterijima koji sliče podobnosti, odn. povezanosti s članovima anonimnog ocjenjivačkog "ekspertnog" povjerenstva. O tome ipak neću pisati ja. Neka se jave ljudi s tih institucija.

Da sažmem, natječaj Hrvatske zaklade za znanost se, po svemu što ja znam, pretvorio u lakrdiju u kojoj će se sredstva iz državnog proračuna podijeliti prema kriterijima koji nisu kriteriji izvrsnosti i međunarodne prepoznatljivosti u koji se HrZZ zaklinjala. Radi se, prema tome, o pristranom ocjenjivanju i budućem financiranju projekata koji nisu odabrani prema kriterijima kvalitete.

Cijeli događaj, u uvjetima iznimno skromnog financiranja, ima značajan potencijal da unazadi najkvalitetniju znanost koja se odvija u hrvatskim okvirima.

NADOPUNA: (27.5.2014.) 15. svibnja 2014. godine Hrvatska zaklada za znanost raspisala je natječaj "Projekt razvoja karijera mladih istraživača - izobrazba novih doktora znanosti". Radi se o financiranju znanstvenih novaka - doktoranada. U naizgled "bezazlenim" uvjetima natječaja4 između ostalog stoji:

Uvjeti natječaja za mentora: Voditelj ili suradnik na znanstvenom projektu Zaklade, UKF-a, različitim EU (FP7, Obzor 2020.) i drugim kompetitivnim međunarodnim znanstveno-istraživačkim projektima uz koji će biti vezan znanstveni razvoj doktoranda. Projekt mora trajati najmanje 18 mjeseci od roka prijave.

Izbacujući fantazije o EU financiranoj znanosti u Hrvata, raznim "Obzorima" i FP7 (ah, imamo ih kao u priči), a posebno uzimajući u obzir rok trajanja projekta ("mora trajati najmanje 18 mjeseci od roka prijave"), što automatski izbacuje bivše UKF projekte (sada, inače, pod nadzorom HrZZ-a :) ), ostaju nam SAMO projekti HrZZ-a koji su dodijeljeni prema vrlo sumnjivoj proceduri kao što je gore i opisano.

Drugim riječima, budućnost znanosti u Hrvatskoj se dodatno nepovoljno fiksira i to raspoređivanjem novaka na projekte Zaklade koji su dodijeljeni prema kriterijima koji, prema gore pokazanom, nisu kriteriji kvalitete.

NADOPUNA: (27.5.2014.) U međuvremenu je tekst o natječajima Zaklade i "recenziranju" prijavljenih projekata napisao i moj kolega Saša Ceci. >> Evo tog teksta pod nazivom "Odgoj znanstvenika u Hrvatskoj".

NADOPUNA: (2.6.2014.) Tanja Rudež objavila je u Jutarnjem listu od 2. lipnja kratki osvrt na natječaje Zaklade pod nazivom "Kako je 50 milijuna za projekte zavadilo znanstvenu zajednicu". Kliknite >> OVDJE da ga pročitate (JPG, 480 kB, sva prava pripadaju Jutarnjem listu).

NADOPUNA: (12.6.2014.) U Jutarnjem listu objavljen je >> članak Miće Tatalovića koji se, između ostalog, bavi i natječajem Hrvatske zaklade za znanost.

NADOPUNA: (25.6.2014.) U >> izjavi za T-portal povodom svog otkrića u vezi s (pra)tumorima kod hidri, Tomislav Domazet-Lošo osvrnuo se i na natječaje Hrvatske zaklade za znanost:

Siguran sam da ćemo napraviti nove važne korake. Hoće li se to dogoditi u Hrvatskoj, ovisi o tome hoće li konačno sustav za financiranje znanosti u Hrvatskoj podržati kontinuiranu izvrsnost, ili će i dalje klanovski podržavati znanstveno beznačajne stvari. Najnoviji primjer su blago rečeno kontroverzni rezultati natječaja Hrvatske zaklade za znanost. Uvjeren sam da će to suludo trošenje javnih sredstava ipak u jednom trenutku doći na reviziju.

NADOPUNA: (18.9.2014.) U >> intervjuu portalu 45 lines iz 21. srpnja 2014. godine (posjećeno 18.9.2014.), novinarka Tanja Rudež kaže:

No, ne mislim da je pseudoznanost glavni problem u Hrvatskoj. Po meni je daleko ozbiljniji problem korupcije, nepotizma, klijentelizma pa čak i kriminala, koji su prisutni i u hrvatskoj akademskoj zajednici. Iskreno, ima dana kada mi se čini da pratim crnu kroniku, a ne akademsku zajednicu.

Tanja prati hrvatsku znanost mnogo godina, a pratila je i natječaj Hrvatske zaklade za znanost, pa sasvim sigurno zna o čemu govori.

NADOPUNA: (9.11.2014.) U tjedniku "Globus" od 7. studenog 2014. godine izašao je tekst o Hrvatskoj zakladi za znanost novinarke Dore Koretić. Tekst se bavi nalazom državne revizije koji je iznimno nepovoljan po HrZZ i Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta (MZOS). Evo nekih naglasaka iz teksta:

Revizori su, naime, ostali frapirani činjenicom da je Zaklada krajem prošle godine na računu imala ravno 95 milijuna kuna oročenog novca, namijenjenog za znanstvene projekte. On se umjesto u laboratorijima "umnažao" u poslovnim bankama.

Operativni troškovi pritom su pozamašni. Samo na plaće stalnih zaposlenika godišnje se troši 1.36 milijuna kuna, dodatnih 116 tisuća kuna na službena putovanja, još se 60-ak tisuća kuna godišnje utroši u obrazovanje zaposlenog kadra, a ne štedi se ni na naknadama. One su, između ostalog, propisane za sve članove Upravnog i izvršnog te znanstvenih odbora - dakle tijela Zaklade koja sudjeluju u evaluaciji i odabiru projekata, onih koji se u Hrvatskoj realiziraju na kapaljku.

... svaki član Upravnog odbora (a njihova se brojka mijenja iz godine u godinu pa tako 2010. doseže čak devet članova) na račun dobiva tisuću kuna obvezne mjesečne naknade, a predsjednik odbora (u prvom dijelu godine to će biti Pero Lučin, a potom akademik Ivica Kostović) svaki će mjesec redovitu plaću podebljati s još po tri tisuće kuna redovite naknade za rad. Neki će novac trebati isplatiti i članovima evaluacijskih odbora.

Ovaj tekst sugerira da u Zakladi nešto debelo ne valja, ali ne dotiče se suštine: Hrvatska zaklada za znanost ni ono malo novca što uspije utovariti u znanost, ne utovaruje prema kriterijima kvalitete. Rad uposlenika Zaklade ne rezultira poticanjem izvrsne, nego umrežene hrvatske znanosti.

NADOPUNA: (16.11.2014.) U chatu Barometra Večernjeg lista, 13. studenog 2014. godine, prof. dr. Ivan Đikić između ostalog je rekao:

Imamo dakle negativnu selekciju u znanosti?

- Zasigurno nemamo selekciju kvalitete. Prije bih rekao da je selekcija poslušnosti i grupnog ponašanja. U kvalitetnim sredinama glavna je karakteristika dobrih znanstvenika da misle drugačije i da se njihovo drugačije mišljenje cijeni.

Bez obzira što djeluje u inozemstvu, prof. Đikić prepoznao je važne elemente potpuno promašene strategije financiranja znanosti u Hrvatskoj, a pogotovo postupanja Hrvatske zaklade za znanost - selekcije poslušnosti i grupnog ponašanja. O glorificiranju "kolektiviteta" i "grupe" u hrvatskoj znanosti na račun kvalitetnog pojedinca, pisao sam u tekstu >> Vi ste anarhist!.

NADOPUNA: (17.12.2014.) U dopisu koji je 27. studenog 2014. godine odaslan iz Hrvatske zaklade za znanost (HrZZ) prema javnim institutima i fakultetima između ostalog stoji:

Poštovani,

ovim Vas putem želimo obavijestiti da je promijenjen model financiranja doktoranada [...] S obzirom na to da je na snazi Odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Narodne novine, broj 114/14), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta financijska će sredstva namijenjena za rashode za zaposlene i troškove prijevoza na posao i s posla te sredstva za ostale rashode za zaposlene odlukom prenijeti na račun Zaklade.

Oni kojima nije jasno o čemu se ovdje radi, možda će sve bolje razumjeti konzultirajući dopis koji je iz MZOSa stigao na Zakladu 25. studenog 2014. godine (potpisao pomoćnik ministra prof. dr. sc. Ivan Pejić). U njemu, između ostalog piše:

S obzirom na to da je Zaklada neprofitna organizacija, i trenutku prebacivanja financijskih sredstava s aktivnosti A621048 Programi Hrvatske zaklade za znanost, konta 3811 - tekuće donacije u novcu na račun Zaklade takva financijska sredstva postaju neproračunska i zapošljavanje na ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja temeljim istih ne podliježe zabrani zapošljavanja [...]

Ako vam i dalje nije jasno, radi se o ovome: MZOS prebacuje sredstva na HrZZ, koja je u potpunosti financirana iz državnog proračuna, i smatra da tim činom sredstva postaju neproračunska, jer je HrZZ "neprofitna organizacija". Tim činom proračunski novac navodno prestaje biti proračunski (!).

Iznimno nepovoljno izvješće Državne revizije o poslovanju HrZZa u proteklom razdoblju (vidi iznad) očito nije potaknulo ljude iz HrZZ da počnu drukčije i zakonitije djelovati.

NADOPUNA: (28.3.2015.) Teško je djelovati u znanosti bez projektnih sredstava. Bez sredstava, nemoguće je posjetiti konferencije, predstaviti svoj rad, posjetiti kolegu s kojim bi se moglo isplanirati zajedničko istraživanje. Sve navedeno govori koliko su važna projektna sredstva u znanosti koja HrZZ raspoređuje posve nakaradno.

No, svejedno, od prošlogodišnje epizode ( >> vidi tekst iznad) do danas, sa svojim novakom i suradnikom mag. phys. Sanjinom Marionom objavio sam, bez ikakvih projektnih sredstava, dva rada iz tematike odbijenog projekta:

Faktori utjecaja (impact factor) časopisa u kojima su radovi objavljeni su 8.81 (Nucleic Acids Research) i 3.83 (Biophysical Journal). Bilo bi vrlo poučno saznati kakav je učinak projekata koje je HrZZ odobrila na prošlom natječaju i što su njihovi predlagatelji objavili. Dodatno je zanimljivo da sam u proteklom periodu nefinanciranja bio prisiljen tražiti i započeti i druge smjerove istraživanja - o tome, nadam se, uskoro - stoga je moja aktivnost na tematici odbijenog projekta bila samo dio moje ukupne znanstvene aktivnosti.

Kad se drugi put budete čudili zašto nam je znanost tu gdje jest, upitajte one koji usmjeravaju sredstva zašto ih usmjeravaju suprotno kriterijima kvalitete. Predlažem da pitate prvo upravu HrZZ-a.

NADOPUNA: (6.5.2015.) Čini se da ni drugi natječaj Hrvatske zaklade za znanost nije prošao kako treba. Nije se, naime, lako odlučiti da o takvim stvarima pišeš i govoriš javno, jer te tvoja vlastita zajednica, a pogotovo oni koji su dobili projekte u tome nimalo ne podržavaju. Stoga, činjenica da se prekjučer pojavio >> još jedan tekst, govori o tome da stvari u HrZZ-u i dalje ne idu kako treba, a da se projekti čini se i dalje recenziraju po sistemu "ja tebi, ti meni".

>> Tekst dr. Selme Supek u Jutarnjem listu od 4. svibnja 2015. godine pod nazivom "Hrvatska zaklada za znanost u mreži umreženosti" pokazuje da ona vrlo dobro poznaje procedure vrednovanja projekata (famozne anonimne panele, stalne odbore ...). Stoga je dodatno zabrinjavajući njen nalaz:

U našem sustavu su partikularni interesi kočnica pa još uvijek, "cenzurom, budžetom i interesima", podobni, umreženi i poslušni dobiju više i napreduju brže. Na štetu znanosti i našeg društva.

NADOPUNA: (28.9.2015.) 28. rujna (danas) je Međunarodni dan prava na pristup informacijama. U tom je smislu zanimljiv >> članak profesora Pravnog fakulteta, Gojka Bežovana objavljen upravo danas u Jutarnjem listu, a koji se tiče netransparentnog postupanja Hrvatske zaklade za znanost. Da je postupanje HrZZ-a krajnje netransparentno i nekorektno te da ne omogućuju pristup informacijama vidi se jasno iz već podugačkog teksta >> iznad, a tekst prof. Bežovana samo još jednom potvrđuje moje uvide. Cijeli njegov članak možete >> pročitati ovdje. Ispod izdvajam samo neke zanimljivije dijelove:

Začuđuje kako je nadležno registracijsko tijelo prihvatilo statut [HrZZ-a] u kojem se negira pravo na pristup informacijama.

...

... za prolaske u drugi krug i dobivanje sredstava trebate se "preporučiti" i članovima navedenih tijela čija se imena drže u tajnosti.

...

Stiglo je i rješenje povjerenice za informiranje kojim se poništava odluka HZZ-a o uskraćivanju traženih informacija. HZZ nije poštivao zakonska načela testa razmjernosti i javnog interesa.

U cijeloj priči je još zanimljivije što je predloženi projekt prof. Bežovana, The impact of the Third sector to Socio-economic development in Croatia završio na HrZZ-ovoj listi projekata "koji će biti prihvaćeni za financiranje po završetku postupka vrednovanja i financijskog pregovaranja, ovisno o raspoloživim sredstvima" (! zapravo je nevjerojatno šta se sve događa u HrZZ-u !).

Eto. Toliko na današnji Međunarodni dan prava na pristup informacijama.

NADOPUNA: (28.10.2015.) Hrvatsko fizikalno društvo (HFD) sastavilo je >> deset pitanja o znanosti i obrazovanju koja šalje političkim strankama koje sudjeluju na izborima 2015. godine. Svi odgovori bit će objavljeni na >> mrežnim stranicama HFD-a redom kako će pristizati.

Znakovito je pitanje pod rednim brojem 4:

Tijela koja igraju ključnu ulogu u financiranju znanosti su Hrvatska zaklada za znanost i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Što smatrate da su ključni kriteriji za dodjelu sredstava našim znanstvenicima? Dodatno, držite li da je potrebno, te ako da, kako konkretno planirate poboljšati nadzor nad kvalitetom, učinkovitošću, profesionalnošću i etičkom postupanju tih tijela?

Svaka čast HFD-u na pokušaju propitivanja djelovanja HrZZ-a, ali come on ... odgovori su elementarni, Watsone. Znamo valjda koji su ključni kriteriji za dodjelu sredstava znanstvenicima? Problem je jedino što to uprava i stalni odbori HrZZ "ne znaju" ili znaju, ali se ipak odlučuju za neke druge kriterije (...)

Što se tiče fizike, HrZZ bi najprije trebala:

1. Objaviti sastave panela za vrednovanje projekata, u oba natječajna ciklusa, pogotovo iz fizike, što će omogućiti uvid u gigantske sukobe interesa u kojima su se ti ljudi nalazili (posebno nakon uspoređivanja sa sastavom stalnog odbora za prirodoslovlje).

2. Objaviti TKO je sastavljao odgovore na prigovore upućene na odluke panela iz fizike i jesu li članovi panela uopće bili upoznati s onim što se u njihovo ime radilo? Objaviti također jasno čije su žalbe iz područja fizike usvojene, s čijim znanjem i po kojim kriterijima.

Drugim riječima, HrZZ samo (...) treba ispuniti javnu ulogu koju ima i učiniti svoje djelovanje transparentnim.

NADOPUNA: (28.9.2016.) Cijeli cirkus se ovih dana događa vezano uz novake / doktorande zaposlene na nezakonit način i financirane kroz Hrvatsku zakladu za znanost. Ja sam, naravno, o tome davno pisao, dovoljno je pročitati samo ovaj tekst od početka, ali evo, i novaci su konačno shvatili da tu nešto nije u redu. Pa njih nekoliko koji se predstavljaju kao "radna skupina doktoranada HrZZ-a" u dopisu (od 9. rujna) ministru Šustaru i akademiku Vretenaru, predsjedniku Upravnog odbora HrZZ-a između ostalog kažu:

Zapošljavanje doktoranada na stručna radna mjesta u trajanju do četiri godine, osim što se kosi sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, također nije u skladu s člankom 12. Zakona o radu gdje je navedeno da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, što je uzrokovalo neizvjesnost produžetka ugovora za doktorande HrZZ-a (generacija 2015.) krajem ove godine.

Također, valja napomenuti da se stručno radno mjesto i suradničko radno mjesto asistenta razlikuju u koeficijentu plaće (1.406 vs.1.261 u korist asistenta), ali i u mnogim drugim pravima, što dovodi doktorande HrZZ-a u izrazito nepovoljan položaj u odnosu na doktorande zaposlene na radnim mjestima asistenta.

...

Slijedom navedenog, nedvojbeno je da je dosadašnji model zapošljavanja doktoranada HrZZ-a, kao i dosadašnje ugovore doktoranada HrZZ-a, potrebno izmijeniti i uskladiti sa zakonom.

Draga dječica su naravno u pravu, ali problem je još i mnogo dublji od toga što oni vide. Problem je u netransparentnom djelovanju HrZZ-a, mnogobrojnim sukobima interesa, proizvoljnom i lako moguće korumpiranom ocjenjivanju projekata i ljudima koji tom ustanovom očito ne upravljaju u skladu s javnim interesom.

Najsmješnije od svega, a i lagano tragično je što se ovih dana kao "spasitelji", "reformatori" i vođe "pobune" javljaju isti oni koji su nakon prvog natječaja za projekte (vidi tekst iznad) svečano proglasili da je u HrZZ-u sve u najboljem redu.

A u Ministarstvu bi najrađe da se problem riješi tako da sve bude isto kao i prije. To žele i "reformatori", uostalom. Politika je to :)

NADOPUNA: (10.11.2016.) Potpuno je jasno da nitko ne čita ni program rada Hrvatske zaklade za znanost ni šta sve tamo piše, a nikako se ne ispunjava. Između ostalog, u programu rada za 2016. godinu, spomenut je "Croatian-Swiss Research Programme" kroz koji se trebalo osigurati darovnice Švicarske zaklade za znanost za 10-12 zajedničkih istraživačkih projekata. Prema podacima iz HrZZa, financiranje programa bilo je predviđeno u iznosu od oko 3 milijuna kuna. Natječaji su odavno trebali biti raspisani i zatvoreni, paneli za vrednovanje trebali su raditi punom parom, u prosincu su trebali biti potpisani ugovori, ali baš ništa se od toga nije dogodilo. Iskreno se nadam da ljudi zaduženi za realizaciju programa sa švicarske strane nisu bili konsternirani načinom na koji je vodstvo HrZZa pristupilo ovom programu i njihovom nevoljkošću da organiziraju natječaje za poklonjeni novac. A lako bi moglo biti i da su bili konsternirani :)

Švicarski dokumenti su detaljniji i kao švicarskog partnera navode EPFL u Lausannei i Švicarsku zakladu za znanost te čak do ukupno 11 milijuna CHF koje je švicarska strana bila spremna osigurati za dva zajednička programa (Promotion of Tenure Track Model i Croatian-Swiss Research Programme). Ništa se od svega toga do danas nije dogodilo. HrZZ i dalje ne radi u javnom interesu, uporno ne radi u javnom interesu, a nikoga za to nije briga.

Meanwhile u Hrvatskom saboru: Dižu ruke i usvajaju izvješća.

Švica

NADOPUNA: (27.3.2017.) Ovu nadopunu pišem sa zakašnjenjem jer je Sanjin Marion, doktorand koji se spominje u mojoj davnoj prijavi HrZZ projekta, još 20. veljače 2017. godine obranio doktorsku disertaciju "Compaction of nucleic acids: physical mechanism and biological relevance" pred povjerenstvom u sastavu izv. prof. dr. sc. Nenad Pavin (PMF Zagreb), izv. prof. dr. sc. Primož Ziherl (Sveučilište u Ljubljani, Institut Jožef Stefan) i dr. sc. Antonio Šiber (zn. savjetnik, IF Zagreb). S obzirom da je jedna primjedba, do dana današnjeg tajnog, panela bila i da

Uloga doktoranda na projektu nije jasno obrazložena, u administrativnom obrascu je navedeno samo da će raditi na svojoj doktorskoj disertaciji.

a moj odgovor da je primjedba posve netočna te da je

Uloga doktoranda na projektu je vrlo detaljno obrazložena te su navedeni konkretni problemi kojima će se doktorand baviti. Pregledom dokumentacije priložene prijedlogu, jasno je da je predviđeno da će se mag. phys. Marion baviti problemima (i) formulacije pakiranja DNA molekule u bakteriofagima, (ii) proračunima ejekcije DNA iz bakteriofaga, (iii) problemima kondenzacije DNA proteinima u adenovirusima, (iv) faznim dijagramom DNA molekule kondenzirane u geometrijskim ograničenjima te, dijelom i (v) problemima mekane elastičnosti prvi velikim deformacijama. Značajan dio navedene problematike sačinjavat će doktorsku tezu mag. phys. Mariona, u potpunom skladu sa Svrhom natječaja gdje stoji da "... program Istraživački projekti potiče jačanje mentorskog kapaciteta hrvatskih znanstvenih ustanova pa se očekuje prijenos znanja uključivanjem doktorskih studenata i poslijedoktoranda u istraživanja". Primjedba navedena od panela ne odražava sadržaj projektnog prijedloga, nesuglasna je sa Svrhom natječaja te kvalitetu prijave proglašava njenim nedostatkom.

(cijeli tekst žalbe je >> ovdje)

Dr. sc. Marion je svoje istraživanje iz tema naznačenih pod (i) i (ii) objavio u radu S. Marion and A. Šiber >> Ejecting Phage DNA against Cellular Turgor Pressure", Biophys. J. 107, 1924 (2014). Tema (iii) obrađena je djelomično u radu >> Distribution of DNA-condensing protein complexes in the adenovirus core te u radu "Role of condensing particles in confining a polymer within a sphere - a model of adenovirus" koji će vrlo uskoro biti poslan u tisak, tema (iv) obrađena je prilično detaljno u njegovom doktoratu i zasad neobjavljena, a zajedno jedino nismo radili na temi (v). To je zapravo odličan rezultat s obzirom da je naš rad financiran s ravno nula projektnih kuna izvan naših plaća. Dr. Marion je tijekom doktorata objavio i dva rada u časopisu Nano Letters (impact factor 13.8) s prof. dr. Aleksandrom Rađenović s EPFL Lausanne, Švicarska. Takav učinak, dakle, prema mišljenju HrZZ-a nije zaslužio projektno financiranje. Nije bio financiran, a ipak se dogodio :)

Sa Sanjinove obrane doktorata nudim fotografiju slabe kvalitete (ispod) na kojoj se vide (s lijeva na desno) Primož Ziherl, Sanjin Marion i ja. Ne vidi se dobro, ali na mojoj majici piše Don't quit.

obrana

Bez obzira na happy end ove priče, to nije nikako i happy end hrvatske znanosti koju Hrvatska zaklada za znanost (HrZZ), a i druga tijela u sustavu znanosti i dalje ocjenjuju i financiraju na posve netransparentne načine, pod sjenom korupcije, nepotizma, međusobnog pogodovanja i sumnjivih natječaja.

A razlog zbog kojeg sam zakasnio napisati ovu priču je što sam već na sve bio zaboravio. Podsjetio me na nju ipak mail koji sam danas dobio u kojem mi jedan čitatelj zahvaljuje za ovaj tekst o Hrvatskoj zakladi za znanost. Između ostalog kaže:

Hvala Vam. Uspjeli ste me izvrsno i nasmijati i rastužiti / razbjesniti.

1 Web stranice Hrvatske zaklade za znanost, www.hrzz.hr, "Kriteriji za vrednovanje skraćenog projektnog prijedloga (A)"

2 Kristijan Vlahoviček i njegova istraživačka grupa, Hrvatski znanstveni krajolik / Croatian Scientific Landscape, >> sci.bioinfo.hr. Podaci provjereni na dan 29. travnja 2014. godine.

3 H faktor projekta od 9 znači da je na njemu objavljeno 9 radova s 9 ili više citata; objavljeno je znatno više radova, ali 9 ih je citirano 9 ili više puta - tako se definira H faktor. Na projektu kojem je H faktor 3, objavljeno je 3 rada koji su citirani 3 ili više puta. Vidimo da se ukupan broj citata skalira s kvadratom H faktora, što znači da je ukupan broj citata na projektu kojemu je H=9 redovito gotovo deset puta veći od broja citata na projektu kojem je H=3.

4 Web stranice Hrvatske zaklade za znanost, www.hrzz.hr, Natječaj „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“.

<< Eppur si muove: Nanotehnologija Ulomak iz "Mizantropa" >>

Zadnji put osvježeno: 27. ožujka 2017. godine