Vi ste anarhist! (11. travnja 2014. godine)

Postoji na mojoj instituciji određena skupina ljudi koja sebe smatra "lijevima". To njihovo "ljevičarstvo" nema baš nikakve veze s onim što ja mislim kad kažem tu riječ, ali trebalo je nekoliko godina da to shvatim i da mi neke stvari sjednu na mjesto.

Sjećam se jednog razgovora, možda 2002. godine (?), s jednim od tih "lijevih". Brbljali smo tako, na pauzi za kavu, o koječemu, nevezano za znanost pa se dotaknusmo i politike i "opredjeljenja". Kako je naš razgovor odmicao, "lijevi" me je sve začudnije gledao i sve se više žurio da ispije ono malo kave što mu je ostalo, a na kraju mi, s prijekornim, a i zabrinutim tonom u glasu, reče:

"Pa Vi ste anarhist !"

Kako meni riječ anarhist ni tada, a ni danas nije imala negativan prizvuk, nije mi posve bilo jasno što je to trebalo značiti, ali danas znam zašto je dotičnom "ljevičaru" varijanta anarhizma koju je u mom stavu primijetio bila zastrašujuća. On je, naime, u mom stavu ispravno prepoznao snažna anti-autoritarna uvjerenja koja su zajednička svim varijantama anarhizma i koja su vjerojatno jedino što svo to šarenilo "anarhizama" povezuje.1

Zapravo je čudno da se takav strah od "anarhizma" ukorijenio u znanstvenoj instituciji2. Skepsa prema autoritetima i posljedični anarhizam kao intelektualna kvaliteta, kao propitivanje vladajuće dogme, glavni su razlozi zbog kojih je znanost napredovala ogromnim koracima, a i opstala kao slobodna i šarena disciplina. No, znanost je, naravno, mnogo više od Einsteina koji mašta o znanstvenoj revoluciji u patentnom zavodu ili >> Davida Bohma koji u Brazilu preispituje kvantnu mehaniku, efektivno protjeran tamo od makartista zato što je odbio svjedočiti protiv svojih kolega komunista. Znanost je skup ljudi u znanstvenim i sveučilišnim institucijama koji su manje-više isti kao i svi drugi ljudi - to znači da se najsigurnije osjećaju u skupini u čijoj masi traže podlogu i opravdanje za vlastito bivanje.3

Stoga je individualistički anarhizam, neophodan za znanstvenu kreativnost i bilo kakvo kvalitetno djelovanje, zapravo prisutan samo u ograničenom prostoru znanstvene produkcije i nema ga nigdje drugdje pa ni u ustrojstvu znanstvenih institucija - tamo ga se jednako boje kao i bilo gdje drugdje. Pogotovo kod nas.

"Anarhist" je, u mojoj interpretaciji pojma, čovjek koji preispituje dogme koje od njega traže da se uključi na određeno mjesto u društvenoj ljestvici, dakle iznad nekih, a i ispod nekih. On ne misli da nekome treba biti nadređeni, ali ni da nekoga od "autoriteta" treba slušati samo zato što je iznad njega na toj nametnutoj ljestvici - mi anarhisti (ovo je oksimoron u mojoj definiciji anarhista :) ) autoritete slušamo zato jer su inspirativni, a ne zato jer su na višoj prečki društvene ljestvice od nas. Slušamo ih i zato što od njih nešto možemo naučiti, zato što su kreativni, humani, zato što su ljudi kakvi želimo biti.

Anarhizam je otpor totalitarnosti, otpor privilegijama, autoritetu i tiraniji Države i Kapitala koje se niz hijerarhijsku ljestvicu (uvjetovanu i politikom i raspodjelom bogatstva) spuštaju do dna društva, sve do onih sfera u kojima je anarhičnost nužna zbog kreativnosti i zdravlja društva.

U Hrvatskoj se upravo u tim sferama, na razini djelatne znanosti, individualna sloboda i "anarhičnost" namjerno guši. Tako se iz Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, a i iz raznih zaklada i agencija koje napeto osluškuju takt MZOŠa, odašilju poruke o "okrupnjavanju znanosti". Sjetili su se birokrati da se sustav lakše nadzire i kontrolira kad se goveda okrupne u nekoliko krda, a ono malo mačaka što još koliko-toliko slobodno vrludaju jednostavno izgladni do smrti4. Što je "okrupnjavanje znanosti"? To je ideja o tome da se "prava znanost" radi jedino u velikim grupama i da je to što nam u Hrvatskoj treba te da je jedino to ono što trebamo financirati iz javnih sredstava (!).

I onima koji se ne razumiju u znanost jasno je da je ta ideja posve deplasirana te da ne odgovara ni povijesti ni sadašnjosti svjetske znanosti, gdje, uz velike grupe (kao što su, recimo, znanstvenici CERN-a) sasvim lijepo i anarhično funkcioniraju i neovisni individualci, uglavnom teorijski znanstvenici. Trebam li uopće nabrajati sva ta imena, počevši od, recimo, Darwina, pa preko Einsteina, Feynmana, Schwingera, Francisa Cricka do Petera Higgsa, Edwarda O. Wilsona, Eda Wittena, >> Davida R. Nelsona ... ?

"Moj laboratorij je moja olovka."

To je izgovorio Julian Schwinger novinaru i fotografu u trenutku kad ga je ovaj fotografirao (ispod).

Julian Schwinger, Moj laboratorij je moja olovka.
"Moj laboratorij je moja olovka."

Julian Schwinger, 1965. godine; Acc. 90-105 - Science Service, Records, 1920s-1970s, Smithsonian Institution Archives

Naši veleumni "znanstveni menadžeri" nemaju, naravno, pojma o >> Julianu Schwingeru, niti ih on imalo zanima - njih zanima samo da održe kontrolu, hijerarhiju u znanstvenim i visokoobrazovnim ustanovama, te prečku te hijerarhije na koju će zasjesti kad se iz Ministarstva vrate na svoje fakultete i u svoje partije. Oni razumiju samo odnose moći, a individualna sloboda im je trn u oku. Zato umjesto da potiču pametne ljude s olovkama i računalima, grade gigantske zgrade sa skupom opremom, koje su navodno u svehrvatskom interesu, a koje služe samo tome da netko podoban tamo zasjedne kao ravnatelj. Takvim se postupcima uništava i hrvatska znanost, a onda i hrvatsko društvo. Treba ovdje zaključiti da je anarhija potrebna za zdravlje društva.

Treba zaključiti i da hrvatskom društvu treba više anarhije, ne u smislu bunta na ulicama i razbijanja tuđeg i zajedničkog vlasništva, nego u smislu nepristajanja na predefinirane uloge i na predefinirane načine. Treba propitivati tko nam se nameće kao autoritet i otkud taj autoritet crpi svoju snagu.

Gledajući sustav znanosti i visokog školstva u Hrvatskoj, imamo obvezu da budemo anarhisti.

NADOPUNA: (1. 5. 2014) "Znatiželja je nepokornost u svom najčišćem obliku.", V. Nabokov

NADOPUNA: (22. 9. 2014.) "Science is the belief in the ignorance of experts"; "Znanost je vjera u neznanje eksperata", Richard Feynman, u govoru nastavnicima prirodnih znanosti iz 1966. godine naslovljenom "What is Science?"; "Što je znanost?"; The Physics Teacher Vol. 7(6), 1969, pp. 313-320

1 Koliko god da meni danas, a kladim se i većini čitatelja ovog teksta, citirani razgovor izgledao beznačajno i bezazleno, činjenica je da se moj odnos s kolegom "ljevičarem" nakon toga nepovratno izmijenio na gore i to ne zahvaljujući meni.

2 A pogotovo na instituciji na kojoj je tako jaka skupina "ljevičara", koji bi morali imati određene simpatije za anarhistička stremljenja.

3 Poznajući donekle ljude, mogu sa sigurnošću reći da ne vjerujem u kolektivistički anarhizam, ja vjerujem samo u individualni bunt.

4 U vezi s govedima i mačkama, Amerikanci imaju krasnu i iznimno vizualnu izreku. Kad se za nekoga hoće reći da se bavi uzaludnim poslom onda se kaže "herding the cats", što bi značilo skupljati mačke u krdo. Uvijek kad čujem tu izreku zamišljam kauboje na konjima koji po preriji natjeravaju mačke pokušavajući ih utjerati u skupinu, u krdo. Ne ide to. Mačke nisu kao goveda.

<< Istrakonsko predavanje Povratak otpisanih >>

Zadnji put osvježeno: 22. rujna 2014. godine