Proljeće 2019 (29. lipnja 2019. godine, materijal iz proljeća 2019)

Proljeće je počelo u Krajinskom parku Lahinja, u vodi (iznad i ispod). S pticama grabljivcicama koje vise naglavačke s grana za koje se drže samo jednom nogom, a kad im se približiš jednostavno odlete.

Spustili smo se i do izvora Lahinje (iznad). Pod sjenicom smo uživali u svjetlosti, sendvičima i knjigama. Sunce tek obećava lijepi dio godine pred nama.

Sveti Lovrenc na Gori je prirodni botanički spomenik i uživa slovensku zaštitu. Nalazi se na području planine Lisce (Sevnica - Laško). Na livadi ispod crkve raste neobično cvijeće, a prava je zvijezda livade kluzijeva (velika) sirištara (encijan; Gentiana clusii), zbog koje smo 31. ožujka i došli, ali joj je bilo još rano. Čovjek iz okolice mi je rekao da će pravo vrijeme biti za tridesetak dana kad će cijela livada biti posve pokrivena velikim plavim cvjetovima. A i ogradit će je da posjetitelji ne gaze po njoj.

No, i u posve rano proljeće pod crkvom sv. Lovrenca našlo se lijepog cvijeća. Nije, doduše, bilo zvijezde livade, ali je bilo njenog skromnijeg plavog rođaka - proljetne sirištare (Gentiana verna; iznad).

Osim sirištara, oko Lovrenca uspijevaju i kranjski ljliljan, nekoliko vrsta orhideja i endemska vrsta ljutića (otrovna zlatica, žabljak kolovrc - Slovenci ga zovu opojna zlatica - Ranunculus thora).

Tjedan kasnije, u Puli i Opatiji, >> predavao sam o bojama. Pogotovo cvijeća. Taj sam dan u Puli vidio umorne kranove brodogradilišta (iznad).

Dvadesetog travnja u Gušću (iznad). Kraj Save, među livadskim ljutićima i maslačcima. Plavo, žuto, zeleno i crveno. Proljeće je već debelo zagazilo.

Mi smo bili na putu prema Lonjskom polju i Jasenovcu. Ravna, ravna zemlja koju voda uvijek raskvasi i poravna čim se počne uzdizati. Rode su na klimavim krovovima, stada krava pasu oko nas, a biciklisti su stali u hlad osamljenog debelog drveta. S čeka oko mjesta gdje Sava zaluta i zastane ne vidi se mnogo više, samo malo dalje - posve ravni horizont samo se koračić udalji. Kovrčave svinje guraju njuške kroz šiblje, a goveda velikih rogova polijegala su u maslačke.

Na kraju polja je Jasenovac (iznad i ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Drvena staza na mjestima izdignuta iznad raskvašene zemlje vodi do kamenog cvijeta. Pruga koju su izgradili kao put u smrt sad je obrasla travom i tratinčicama. Cvijeće je pred spomenikom i u spomeniku. Vijenci sa zastavama Njemačke, Italije, Izraela, Rusije, Austrije ...

Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla,
i na traku sunca zlatni kućni prah?

Dva dana kasnije spustili smo se do izvora Kupe (ispod). Vrijeme se svako malo promijeni pa sitna kišica sapire nebo prije nego što ga sunce opet nakratko osuši. Pa opet. Izvor je i tako temeljito zaštićen drvećem pa do njega skoro da i ne pristiže izravna sunčeva svjetlost, čim krošnje skupe malo lišća. Ovdje je debela sjena, tek se tu i tamo sunce u trakama probije do mlade zeleni. Zeleno i trikizno, rđavo i narančasto, a svježe. I mirno.

Sunca i svjetlosti je taj dan ipak bilo, ali malo više, pod Risnjakom (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Rani behar je uglavnom prošao gdje je toplije, ali ovdje sve malo kasni. Ležim na drvenoj klupici ispred goranske kuće i gledam u nebo.

Prvog svibnja, opet na Lovrencu, uspjeli smo sresti i kluzijevu sirištaru (ispod). Tog smo dana zastali kraj žutih polja uljane repice u Trnju kod Brežica.

Dvadesetpetog svibnja u Varaždinu (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji) bio je srednjovjekovni festival.

Djevojke su plesale u lijepim haljinama (ispod) ...

... a muškarci u oklopima i tunikama natjecali su se u raznim disciplinama.

Debeli kaluđer Tuck i mali John s Robinom Hoodom u opkopu varaždinskog dvorca vježbali su gađanje (ispod). U hladu i uz pivo, naravno.

Mnogo napornije bilo je vitezovima u teškim oklopima (ispod). Toliko puta treba zamahnuti mačem, umjesto da popiju pivo. Ili barem sok.

Na lijep dan kao ovaj, boje su u posvuda pa i u prozorima (ispod).

Taj smo dan bili i u Čakovcu. U daljini je gorjelo čakovečko odlagalište smeća (ispod). Dim se spajao s oblacima.

Rade Šerbedžija strastveno je probavao s bendom na trgu, a limeni orkestar se uvježbavao samo malo dalje, kod fontane u čakovečkom parku. Glavna je ulica u jagodama i srcima (ispod). Vrijeme je jagoda, tko zakasni sam je kriv.

Isti dan u Ptuju su dvojica veseljaka svirali harmoniku u otvorenom prtljažniku automobila, a kesteni su cvali ispod ptujskog grada (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

U grad vodi i cigleni zid obrastao sitnim cvjetovima dobričice (ispod).

Sedmog lipnja u Zagrebu zastao sam u Ulici Republike Austrije. Zbog svjetlosti, naravno (ispod).

Sutradan smo bili u Rogaškoj Slatini (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Tamo u tankom mlazu curi voda koja ima okus po željezu. Nemojte je propustiti probati ako prođete kroz Rogašku Slatinu.

<< Zima 2018/2019 Planinski pabirci 2 >>

Zadnji put osvježeno 29. lipnja 2019. godine