Planinski pabirci 2 (30. srpnja 2019. godine, materijal iz 22.7.-28.7.2019.)

Logarska Dolina

Na najvišem vrhu u okolici Golta, Boskovcu, nema pogleda. Boskovec je samo posebno označen komad šume. Spuštamo se razočarani, a i pomalo umorni, tražeći širi vidik pa čak i ako nije s najviše točke u okolici.

Logarska Dolina

Mlada magarica u Logarskoj Dolini prišla mi je posve blizu, ali nedovoljno da je počeškam po glavi i vratu - dijeli nas vrpca pod naponom. Pružam ruku i uspijevam je ovlaš dotaknuti, ali to je ne ohrabruje da mi se približi. Naposlijetku se odmaknula i nastavila pasti travu i ljubičasto cvijeće.

Zaključio sam da me mačke vole više od magarica.

Negdje blizu Pavličevog sedla

Ovih je dana vruće čak i u planinama. U planinarskom domu na Vogaru, pas, ležeći potrbuške, pohlepno pije vodu iz posude. Uvlači je jezikom toliko halapljivo da se svaki gutljaj čuje kao snažno pucketanje prstima. Mala mačka sjedi iza njegovih leđa i ne može maknuti pogled s psa koji pije, potpuno je hipnotizirana tim prizorom.

Pogled s planine Uskovnice (Bohinj)

Crno-smeđa krava velikih rogova i telić stoje sučelice tako da im se vratovi dodiruju. Mama krava polako podigne glavu pa je spusti s druge strane telića, cijelo vrijeme ga dodirujući snažnim vratom. Telence žustro maše repom i tapka stražnjom nogom.

Na Pokljuki

Helikopter od šest ujutro dovozi i odvozi teret. Sunce još nije pravo ni izašlo. Ovdašnji gosti su sportaši, biatlonci i skijaši. Svi su već budni i cijeli događaj nije probudio nikog osim nas. Devetoro omladinaca već leži pred metama za biatlon i puškama gase pločice. Trt! Trt! Trt! Htio ne htio, moraš se probuditi.

Pokljuka. >> Kliknite za dvostruku rezoluciju.

Crkva i malo groblje u Koprivniku smješteni su pod strmim brdom. Predvečer, dok svjetlosti još uvijek ima dosta, petnaestak djece kotrlja se niz brdo, s jednog pa na drugi bok, kao vreće, skoro sve do cestice između crkve i strmine. Kad se skotrljaju, potrče uzbrdo pa opet. Galame i cijuču, podvriskuju od sreće. Tek dvadesetak metara dalje, u crkvenom groblju, dvojica staraca pažljivo čiste grob. Ne znam čiji je, samo sam malo škicnuo praveći se da perem ruke na česmi pored groblja - na nadgrobnoj ploči sam tek vidio upisanu godinu rođenja - 1923. Prošlo je otad 96 godina. Proći će 96 godina od cijukanja i kotrljanja djece na brdu kod koprivničke crkve.

NADOPUNA: Knut Hamsun u Po zaraslim stazama piše:

No ima nečeg mnogo goreg u svemu tome - čak da se i priča o tome. Mislio sam da sam u dobrim odnosima s djecom. Znala su povremeno dolaziti k meni sa svojim knjižicama da im se potpišem u njih, a onda bi pozdravljala naklonom glave ili prigibanjem koljena, i bilo bi nam lijepo onako zajedno. A sad me predstavljaju kao strašilo za djecu.

Neka bude kako bude, i s time. Za kakvih stotinjak godina, a možda i prije, bit će zaboravljena imena i te djece, a i moje.

i još

Iz podzemlja počinje u kovitlacima stizati neki novi rod, pun nadanja. Tek je rođen i nevin, čitam o njemu, ali mu ne znam imena, to je ionako svejedno. Svi su oni skupa putujuća svjetlost, stižu, zasjaju malko i odlaze. Dolaze i odlaze kao što sam i ja došao i otići ću.

Planina Zajamniki (Pokljuka). >> Kliknite za dvostruku rezoluciju.

Svaki put kad se navečer, po mraku vraćamo na Pokljuku iz Bohinja brojimo životinje koje uspijemo spaziti uz cestu. Radi se uglavnom o lisicama i zečevima, ali bude i pokoja izgubljena krava.

Malo iznad Stare Fužine (Bohinj)

Umjesto helikoptera, jutros nas je probudilo stado krava. Njih dvadesetak najbržih trkom slijedi pastira u džipu, a ovaj je stao baš negdje ispod našeg balkona s namjerom da pričeka preostalu, sporiju polovicu stada. Ovih najbržih dvadesetak je nervozno. Negoduju, muču, masovno mokre po asfaltu i podlo pokušavaju zaobići zaustavljeni džip, malo slijeva pa malo zdesna. Pastir neko vrijeme odolijeva tjerajući ih štapom natrag, ali ga goveda konačno prevariše i zaobiđoše te uzdignutih repova slavodobitno otrčaše dalje. U međuvremenu je pristigla i druga polovica stada - krave s mladim telićima. Jedu ostatke starog kruha (?) koje je pastir ranije razbacao po cesti ne bi li milom nagovorio prvu polovicu stada da pričeka onu drugu, slabiju. Uzalud. Ipak su to goveda.

Logarska Dolina, pogled niz dolinu s pozicije direktno ispod slapa Rinka

U Logarskoj Dolini berem i jedem neku vrstu kupina/malina kojima je plod jedna crvena boba, umjesto mnogo slijepljenih bobica u plodu kupine/maline na koji smo navikli. Goga sve to užasnuto promatra sigurna da sam pojeo nešto otrovno, a ja koristim priliku da joj objasnim kako se iz listova vidi da biljka pripada Rubusima. Prešutio sam da sam ovu biljku opazio samo malo ranije, lijepo ilustriranu na poučnoj ploči uz stazu.

Pogled s vidikovca malo ispod planine Vogar (iznad Bohinja)

Blizu planine Vogar, na drvenjari, piše da se turistima nudi spavanje na sijenu. Robinzonski turizam u sijenu na tavanu.

<< Proljeće 2019. godine .

Zadnji put osvježeno 30. srpnja 2019. godine