Nekoliko dana u Lici (27. kolovoza 2021. godine, materijal iz 16.-19. 8. 2021.)

Topusko, spomenik

Spomenik na putu između Topuskog i Vrginmosta, 16. 8. 2021.

Krenuli smo malo prema istoku, prema Velikoj Gorici, a onda prema jugu, skoro do Gline, kad smo zaokrenuli na zapad. Iz Banije u Kordun, a negdje na izlazu iz općine Topusko, na putu prema Vrginmostu, naiđosmo na spomenik (iznad). Spomenik nema nikakvu oznaku, nalazi se u dubokoj travuljagi i grmlju pored ceste, odvojen od nje žicom. Pored njega nema ugibališta i opasno mu je pristupiti. Dosad bi već vjerojatno i izginuo da nije od teškog betona. Tek kasnije sam saznao da se radi o spomeniku partizanskom aerodromu u Čemernici. Nekad je tu bio i jedan DC-3 koji je rastavljen i prodan u staro željezo.

Dobrim dijelom puta od Vrginmosta do Vojnića, s lijeve strane, na vrhu brda, vidi se razvaljeni >> Bakićev spomenik na Petrovoj gori.

Vojnić, spomenik iz NOB-a

Spomenik iz NOB-a u Vojniću, 16. 8. 2021.

Na vojnićkom trgu stoji obelisk, spomenik iz NOBa, iz srpnja 1949. godine, a visoko na njemu se drži petokraka (iznad). Spomen-ploče na obelisku su većinom potrgane, a vjerojatno bi bila i zvijezda da za taj pothvat ipak nije potrebna teška mehanizacija, ili barem nadnaravna penjačka hrabrost.

Vojnić, spomenik kralju Petru Svačiću

Spomenik kralju Petru Svačiću u Vojniću, 16. 8. 2021.

Novi spomenik kralja Petra Svačića iz 2000-tih (?) odražava i novo vrijeme, doduše, prilično nespretno, jer kralj sigurno nije vrhunac spomeničke plastike, pogotovo ovako tromo i nezgrapno, prekriženih nogu na prijestolju, s preteškom krunom, knjigom, neupotrebljivim mačem i sokolom sklopljenih krila (iznad).

Vojnić, spomenik kralju Petru Svačiću

Spomenik kralju Petru Svačiću u Vojniću i bivša robna kuća, 16. 8. 2021.

Preko puta trga je robna kuća izgrađena sredinom osamdesetih, koja se dobrano raspala i djeluje napušteno (vidi se u krupnom planu spomenika na fotografiji iznad). Od svog sam prijatelja Mladena saznao da je Vojnić u to doba imao nekoliko picerija, puno kafića i gostionica u kojima se moglo pojesti i popiti, veliki motel, malu robnu kuću, nekoliko videoteka i trgovina mješovite robe, pekara, brojne obrtnike, dvije ljekarne, frizerske salone... Sad nažalost ima tek nekoliko kafića i dva dućana.

Vojnić, biste iz NOB-a

Vojnićki park, biste iz NOB-a, 16. 8. 2021.

U vojnićkom parku, s lijepom kolovoškom svjetlosti koja probija kroz lipe su spomenici, očito partizanima, no nemoguće je odrediti kome, jer su sve spomen ploče potrgane (iznad). Neka su poprsja također odnesena, a neka su ostavljena na svom mjestu tek nakon neuspješnih pokušaja izvaljivanja. Svejedno, i ovako ostavljeni kao i da su odneseni jer nitko više i nema pojma kome pripadaju ta grubo i nespretno modelirana lica, možda prema nečijem sjećanju ili s neke loše fotografije iz rata.

Vojnić, biste iz NOB-a

Vojnić, spomenik iz NOB-a i preostala spomen-ploča, 16. 8. 2021.

Na preostaloj ploči na visokom obelisku s petokrakom je ćirilični tekst (iznad) koji govori o 902 kordunska partizana poginula u NOB-u i 3849 "ljudi, žena i nejači iz ovog kotara koje pobiše na njihovom pragu fašisti osvajači i domaći izrodi". U zgradi u pozadini spomenika danas je sud, a devedesetih je služila kao zatvor gdje su "bili zatvarani, mučeni i ubijani hrvatski branitelji i civili", kako piše na spomen-ploči koju je 11. travnja 2015. godine postavilo Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracionih logora.

Slunj, pogled na stari grad ispod Napoleonovog magazina

Slunj, pogled na stari grad i crkvu presvetog Trojstva ispod Napoleonovog magazina, 16. 8. 2021.

A onda kod Krnjaka skrećemo na jug, prema Lici. Prolazimo kroz Veljun, mjesto strašnog ustaškog zločina označenog spomenikom koji svako malo netko oskrnavi. Ne stajemo.

Stali smo opet u Slunju, ovdje je svjetlost prelijepa, ali ne odlazimo u Rastoke, gdje se Slunjčica ulijeva u Koranu i gdje odlaze svi turisti, nego malo okolo. Prvo na brdašce iznad mosta, pored ruševnog Napoleonovog magazina za žito – ambara – pored kojeg se nalazi restoran. Obično ne posjećujem fensi-šmensi restorane, ali ovaj ne radi ponedjeljkom pa sam odlučio da se prošećem praznom terasom. I nisam požalio, zbog pogleda na stari grad Slunj i crkvu presvetog Trojstva u pozadini (iznad).

Slunj, pogled na stari grad pored Moćanovog mosta

Slunj, pogled na stari grad iznad Moćanovog mosta, 16. 8. 2021.

Još je ljepše kod Slunjčice, blizu Moćanovog mosta, ispod starog grada (iznad).

Pored Slunjčice, možda tristotinjak metara od Moćanovog mosta

Pored Slunjčice, možda tristotinjak metara od Moćanovog mosta, 16. 8. 2021.

Malo dalje uz Slunjčicu, Slunjani dolaze da se rashlade, a raspali se i roštilj (iznad). Kakve su samo te boje, koliko različitih zelenih, od tirkizne u daljini, skoro plave, pa do skoro žute, gdje sunce udara kroz krošnje!

Izvor Slunjčice

Izvor Slunjčice, 16. 8. 2021.

Ovom bi se stazom moglo uz Slunjčicu, nekih 4-5 kilometara sve do njenog izvora. Mi smo se ipak vratili u auto, odvezli se malo, pa opet zastali kod samog izvora. Putić se spušta iz seoca Slušnice (Slušnica je inače i lokalno ime za Slunjčicu) u kojem nema skoro nikoga, a i prije rata je bilo posve sitno. Stigosmo do propalih mlinica, zapuštene okolice koja je ipak označena nekakvom obavijesnom pločom. Stazica dalje vodi do izvora, no samom je izvoru malo teže pristupiti sa staze, iako bi se uz malo hrabrosti i moglo. Ja sam ga ipak fotografirao sa stazice (iznad). Kakve boje!

Izvor Slunjčice

Spomenik u Broćancu, kraj ceste. 16. 8. 2021. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji.

Samo malo dalje na jug je selo Broćanac, a pored puta je opet spomenik iz NOB-a (iznad). Kraj njega je malo ugibalište koje turisti koriste kao zahod. Spomeniku je malom stazom kroz šumicu uz cestu teško prići jer je sve zasrano u zastrašujućoj mjeri i smrdi do neba. Nisam stoga uspio saznati o čemu se uopće radi, priznajem - kukavica sam. Kasnije sam saznao da je sa stražnje strane spomenika ogromna ploča i jako dugačka lista s imenima poginulih boraca i žrtava fašističkog terora u tom kraju. Nekad su tu bile i klupice i parkić.

Kordun i Lika su inače teritoriji uništenih spomenika iz Drugog svjetskog rata. Tamo ih je i bilo puno, a velika većina je uništena, manjim dijelom zbog nemara, a većim iz zlobe, osvete, i nacionalizma, naravno. Ni u ostatku Hrvatske nije bitno drukčije.

Drežnik Grad, frankopanski kaštel

Frankopanski kaštel u Drežnik Gradu, 16. 8. 2021.

U Drežnik Gradu su ostaci frankopanskog kaštela (iznad). Drežnik Grad je lijepo mjestašce na brdu koje dobro diše zbog uvijek prisutnog vjetrića, a put prema kaštelu se spušta nizbrdo iz naselja, možda petstotinjak metara dugom stazom. Na putu natrag društvo nam je pratio crvenkasti pas.

U okolici Plitvičkih jezera

U okolici Plitvičkih jezera, 16. 8. 2021.

A onda, poslije dugog puta, treba zastati negdje u šumi, među smrekama i srndaćima koji laju da se ulovi zadnja svjetlost dana (iznad). Plitvički haiku.

Mukinje, Spomen dom

Mukinje, Spomen dom, 18. 8. 2021.

U Mukinjama (Plitvička jezera) je 1981. godine izgrađen Spomen dom boraca i omladine 6. proleterske divizije "Nikola Tesla" koji je uključivao muzej, knjižnicu, kino, disko, kuglanu, veliku sportsku dvoranu i fotografski klub. Dom je stradao u ratu devedesetih godina, a unutrašnjost mu je bila posve uništena, porazbijana i opljačkana. Trenutno izgleda sasvim dobro i obnavlja se, iako se više ne zove kako se zvao (iznad). Kompleks je važan za Mukinje i predstavlja referentnu točku mjesta, na posebno lijepom položaju iznad nogometnog i košarkaškog terena, s pogledom na vučnicu. Danas se tamo održava i donekle poznati plitvički maraton. Nakon što sam se nagledao devastacije arhitekture i infrastrukture iz vremena Jugoslavije po Kordunu i Lici, mogu primijetiti da je svakako lijepo da se zgrada očuvala, iako su joj povijest pregazili i o njoj više nigdje nema ni spomena.

Cvijeće, Plitvica Selo

Cvijeće kraj vode u Plitvica Selu, 18. 8. 2021.

Sjeverno od Plitvičkih jezera je Plitvica Selo.

Plitvica Selo

Plitvica Selo, 18. 8. 2021.

Ovuda protječe potok koji će se ispod sela obrušiti na Velikom slapu. Voda je u Plitvica Selu još mirna (iznad), a premda su posvuda napisali "privatno", svejedno joj treba pristupiti i progacati kroz nju. Iako je hladna.

Nacionalni park Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera, 18. 8. 2021.

Ispod, u prostoru ograđenog dijela nacionalnog parka hodaju turisti (iznad). Jedan za drugim u koloni, čovjeku prisjedne takav posjet prirodi pa i ako je toliko spektakularna.

Spomenik u centru Korenice

Spomenik u centru Korenice, 19. 8. 2020. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u četverostrukoj rezoluciji.

U centru Korenice, južno od Plitvičkih jezera, krnji je spomenik iz NOB-a. U samoj sredini spomenika na koreničkom trgu nekad je bio kip Marka Oreškovića Krntije, španjolskog borca, pobunjenog austrougarskog mornara, komunista i ustanika i, općenito, troublemakera najviše klase i slavnog borca protiv svake vrste nepravde. Orešković je odigrao vrlo važnu ulogu u pokretanju otpora fašistima – ustašama, ali i Talijanima. Kipa više nema, a nestao je izgleda početkom devedesetih. Na fotografiji sam načinio panoramski snimak preostalog reljefa s unutarnje strane spomenika (iznad; >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u četverostrukoj rezoluciji).

Orešković je bio Hrvat, a ustanici većinom Srbi. Na preostalom dijelu spomenika, postolju nekadašnjeg kipa (ne vidi se na panoramskoj fotografiji), to se i spominje:

Da nam ne bi Orešković Marka, još bi mnoga, zakukala majka
Drug je Marko hrvatskoga roda, al' je majka srpskoga naroda

U ustanku su počinjeni i zločini nad hrvatskim življem. Orešković je u uputama za organizaciju i zadacima partizanskih odreda koje je napisao upravo kod Korenice (selo Krbavica), o tome otvoreno i vrlo kritično pisao:

Navešćemo nekoliko slučajeva, koji su nam se gorko osvetili usljed nedostatka discipline. Paljenje Boričevca, ne samo što je to ogromna materijalna šteta, već se slobodno može reći da je još veća moralna.

[]

Uzmimo slučaj sa Čorcima. Hrvatski seljaci dobrovoljno su odložili i predali oružje partizanima i bratski ih dočekali očekujući bratsko razumijevanje sa strane naših partizana, no, međutim, našli su se neki neodgovorni elementi u našim redovima, koji su naknadno zašli kroz selo i revolverima terorisali mirne seljake i žene, što je svakako, usljed opasnosti po život, natjeralo stanovništvo da napusti selo i pobjegne u šumu tražeći ponovo oružje od ustaša da bi branilo goli život. Bilo je i takvih slučajeva, da čak neki elementi iz naše sredine vrše nasilje nad ženama, a bilo je slučajeva gdje su klane žene, djeca i sve što se zateklo u kući. Nije potrebno da obrazlažemo kakve su posljedice ovakvog rada. U ovom slučaju mi se ni po čem ne razlikujemo od ustaške horde, iako smo se digli na oružje da izvojujemo častan i slobodan život za sve poštene Srbe, Hrvate, Slovence, muslimane itd.

[]

Naročito je zabranjeno partizanu da vrši samovolju, to treba na licu mjesta kažnjavati. Jednom riječju, ako mi ne stvorimo disciplinu (samosvjesnu i dobrovoljnu disciplinu), postoji opasnost da se naša borba pretvori u najodvratnije nasilje i pljačku, i nešto što od nas niko ne želi, tj. da mi nastavimo posao najmržeg neprijatelja — ustaša.

Oreškovića su ubili lokalni četnici, 20. listopada 1941. godine.

Odmah uz korenički trg je i osnovna škola. Zove se Osnovna škola dr. Franje Tuđmana.

Pogled na Plješevicu iz Gradine Koreničke

Pogled na Plješevicu iz Gradine Koreničke, 19. 8. 2021.

Malo južno od Korenice, iz Gradine Koreničke, puca lijep pogled na Plješevicu (iznad). Ovdje je sve puno policije zbog migranata koji očito prelaze planinu iz BiH. Ali je prostor predivan, široka ravan ispod visoke planine.

Izvor Une

Izvor Une, 18. 8. 2021.

Još dalje na jug, preko širokog frkašićkog polja počinje se uzdizati lička Plješevica, sve do skoro 1200 m nadmorske visine, u dubokoj šumetini, a onda se put spušta prema Donjem Lapcu i Srbu. Mi smo krenuli da vidimo izvor Une u Donjoj Suvaji, ali stigosmo prekasno – daleko je. Izvor je ionako u sjeni, a u kasno popodne teško je načiniti dobru fotografiju, iako su boje i opet spektakularne. Odlučih da ipak objavim jedan fotografski neuspjeh (iznad), više kao podsjetnik gdje se još treba vratiti.

Kod Vrhovina

Stado krava kod Vrhovina, 19. 8. 2021.

Južno od Plitvičkih jezera pa prema zapadu je Vrhovina. Nemam u vezi s Vrhovinom mnogo toga za spomenuti, osim da sam vidio stado jako lijepih krava i morao stati da ih fotografiram (iznad). U Lici se nađe podosta sira i meda, iako je krava i pčela posve malo.

Kod Sinca

Kod Sinca, 19. 8. 2021.

Još malo na zapad je Sinac (iznad) gdje smo vidjeli još krava. I ovdje je široko polje okruženo brdima.

Majerovo vrilo

Majerovo vrilo, 19. 8. 2021.

Majerovo vrilo

Majerovo vrilo, 19. 8. 2021.

U Sinac smo došli zbog vrela Gacke, Majerovog (iznad) i Tonkovićevog, malo dalje (ispod).

Tonkovićevo vrilo

Tonkovićevo vrilo, 19. 8. 2021.

Kako uopće opisati boje čistih izvora rijeka?

Tonkovićevo vrilo

Tounjski most, 19. 8. 2021.

Na zapad do Otočca, a onda polako i natenane prema sjeveru, kući. Stali smo još kraj Tounjskog mosta (iznad).

<< Žumberak jesen/zima 2020. Spomenik nad Trstenikom >>

Zadnji put osvježeno 27. kolovoza 2021. godine