Magnolija, 23. travnja 2017. godine

Magnolije znače da dolazi onaj ljepši komad godine. Procvatu čim bude prilika, a latice im ubrzo opadnu, mnogo prije nego što se većina ostalog biljnog cvijeta probudi. Premda ih ima i kasnih, koje ne žure toliko i pojave se mnogo kasnije, kad se već priča o suncu i žutom svjetlu bliži kraju.

Magnolija je evolucijski drevan cvijet i pojavio se prije pčela. Ova moja (iznad) se još nije otvorila. Naslikana je 16. ožujka ove godine. A ovu ispod, hibridnu >> magnoliju soulangeanu, naslikao je majstor Redoute i objavljena je u Choix des plus belles fleurs (1827). O Redouteu sam već pisao kad sam slikao >> lješnjak, >> ružu i >> daliju.

NADOPUNA: (23.3.2019.) Jučer sam naslikao tek otvoreni cvijet magnolije (ispod; >> kliknite na sliku da je prikažete u cijelosti). Cvat je nastradao od mraza i cvjetovi su pomalo boležljivi, sa smećkastim mrljama. Ovaj je bio jedan od najljepših.

NADOPUNA: (17.3.2020.) Ovih sam dana iščekivao otvaranje magnolija, ali i ove su godine bile nekako slabe i jadne, već smežurane i prije nego što su se otvorile, a nikako da se otvore. Jučer sam naslikao neku rođakinju zvjezdaste magnolije (Magnolia stellata) koja se otvorila, a u tjednima ranije dvije skice pupoljaka.

NADOPUNA: (27.3.2020.) Svega desetak dana kasnije, mraz je osušio magnolije, a ja sam u stanu, čekam da pošast prođe i sanjam o proljeću. Ranih magnolija u cvatu više neće ni biti, ali postoji i ona kasnija sorta pa se ipak nadam još kojoj skici ove godine. U međuvremenu postam dvije slike otvorenog cvata nastale 18. i 19. ožujka (ispod).

<< Jaje

Vodene vedute: Beč >>

Zadnji put osvježeno: 27. ožujka 2020. godine.