Vodene vedute: Beč, 27. travnja 2017. godine

Kada vidim Beč, pada mi na pamet Suzy F.
Mislila je da sam lijep, željela me noću kraj sebe.
O, Suzy F, danas sam tu, a sutra daleko,
O, Suzy F, nije mi se dopao tvoj grad.

Suzy F nisam upoznao, ali mi se Beč zapravo jako dopao i sve planiram ne bi li mu se kako vratio na koji dan ili tjedan, a danas sam ga se sjetio slikajući ovaj akvarel prema svojoj fotografiji iz 13. svibnja 2015. godine.

MILIVOJ: A fali tzv. prvi plan, suprotno od naučenoga - onaj primarni, iako ga ja vidim u pojmu fokusa ali je malo preveć prazan, kao tzv. slijepa točka, površina papira?

ANTONIO: Dobilo bi se više perspektivne dubine da nisam prenabrijao saturaciju plave u pozadini. Time sam izgubio dio perspektive koji bi dolazio od boje. Kad u akvarelu jednom presaturiraš - nema nazad. Bit će bolje drugi put.

MILIVOJ: Da. Ovo je tzv. perspektiva pozornice, iako to nije bitno... Svaka nedovršenost čini ono isto jako važno u kreativnome, bila slučajna ili namjerna ima kvalitetu. Kako i rekoste, gura u slijedeće dijelo.

WALDEMARETZ: Kunsthistorisches Museum?

NADOPUNA: (9.11.2018.) Sinoć sam, u nekoj nervozi i zdvojnosti (dogodi se i to), uhvatio kist i pokušao se sabrati, ali ovaj put nije bilo lijepih modela ni u hladnjaku (brokule, rajčice i slično) ni u vazi (cvijeće, možda kakva kasna jesenska ružica), a vani je već bilo posve mračno tako da je skiciranje parkirališta ili zgrade preko puta otpalo. Prelistavajući pravi pravcati album s pravim pravcatim fotografijama (tko to još ima?), naletio sam na jednu zgodnu fotografiju iz 2015. godine, točnije detalj u gornjem lijevom kutu fotografije koji sam razradio u vodenim bojama (ispod; >> kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Nastala je tako još jedna veduta Beča - radi se o prizoru iz okolice dvorca Belvedere.

Prije desetak godina bih vjerojatno neumjereno pušio, čovjek se s vremenom ipak nauči ponešto pameti. Samo malo.

<< Magnolija Trešnjevački dečec >>

Zadnji put osvježeno: 9. studenog 2018. godine.