Fahrenheit 451, dio jedanaesti (18. rujna 2019. godine)


Nastava je završila. Križarice imaju sastanak u jednoj od učionica. Danas je prisutno pet novih djevojčica. Sara. Dobrodošla, Sara. Marta. Dobrodošla, Marta. Gabriela. Dobrodošla, Gabriela. Nadia. Dobrodošla, Nadia. Lidija. Dobrodošla, Lidija. Mi križarice borimo se uime Krista. Podsjetimo stoga novodošle zašto smo ovdje. Da bismo se borile uime Krista. Mi smo križarice. Sve plješću i udaraju po stolu. Mandy je zapisničarka. Sestra Mihaela priča im o križarima, velikim ratnicima. Sestra Mihaela podsjeća ih da su one odabranice Duha Svetoga. Gabriela prišapne nešto Nadiji. Sestra Mihaela to primijeti. Zove je k sebi. Traži da zadigne rukav. Gabriela zadigne rukav. Traži da rastvori dlan. Gabriela rastvori dlan. Udara je ravnalom. Ponovno. I ponovno. I ponovno. Zatim ona zadigne drugi rukav. Rastvara drugi dlan. Ponovno je udara ravnalom. Ponovno. I ponovno. I ponovno. Križari ne šapuću jedni drugima na uho.

Clare Azzopardi, Iza svake je ostalo ime; odlomak iz pripovijetke Margaret


Čim su pape osjetile da ništa sveto u njima nije ostalo, nazvali su se presvetima.

L. Tolstoj, Što da se radi?; moj prijevod s engleskog


"Gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, tu sam ja među njima." Među dvije ili tri stotine, božanska prisutnost postaje problematičnom. A kada se brojevi mjere u tisućama, ili desecima tisuća, vjerojatnost da je tu prisutan Bog, u svijesti svakog pojedinca, spušta se gotovo do točke nestajanja. Jer takva je priroda uzbuđene gomile (a svaka je gomila po sebi uzbuđena) da, gdje se okupe dvije ili tri tisuće, odsutno nije tek božanstvo, već i najobičnija ljudskost. Činjenica da je jedan u mnoštvu izbavlja čovjeka iz njegove svijesti o tome da je svoje izolirano "ja", i odnosi ga u domenu nižega od osobnog, gdje nema odgovornosti, prava ili kriva, potrebe za mišlju ili sudom ili razlikovanjem - samo jak i nejasan osjećaj zajedništva, samo zajedničko uzbuđenje, kolektivno otuđenje.

[]

Individualno te u svrhovitim skupinama koje čine svako zdravo društvo, muškarci i žene prikazuju određen kapacitet za racionalnu misao i slobodan izbor u svjetlu etičkih načela. Natjerani u svjetine, isti ti muškarci i žene ponašaju se kao da ne posjeduju ni razuma ni slobodne volje. Opijeni tajanstvenim otrovom koji luči svako uzbuđeno krdo, padaju u stanje povišene sugestibilnosti [] Dokle god su u ovom stanju vjerovat će svakoj besmislici koja im se zaurla, raditi prema svakoj zapovijedi ili strogoj opomeni, koliko god ona bila nerazumna, suluda ili zločinačka.

[]

Upravo zbog ovoga ljudi od vlasti - svećenici i vladari naroda - nikada nisu nedvosmisleno proglasili ovaj oblik silazne samotranscendencije nemoralnim. [] U svim slučajevima kada se može iskoristiti za ciljeve ljudi koji kontroliraju državu i crkvu, silazna samotranscendencija postignuta opijanjem masa tretira se kao nešto legitimno, pa čak i veoma poželjno.

[]

Tijekom posljednjih četrdeset godina tehnike izrabljivanja ovog, najopasnijeg oblika samotranscendencije dostigle su vrhunac perfekcije bez premca u povijesti. Kao prvo, ima više ljudi po kvadratnom kilometru nego ikada prije, a sredstva za prevoženje velikih krda iz znatnih udaljenosti, i njihovo sabiranje u jednoj zgradi ili areni, danas su mnogo djelotvornija. U međuvremenu, izumljene su nove i ranije nezamislive sprave za utjecanje na mase. Tu je radio, koji je enormno povećao domet demagogove promukle dernjave. Tu je i zvučnik, koji pojačava i beskrajno umnožava opojnu glazbu klasne mržnje i militantnog nacionalizma. Tu je i kamera (za koju se nekada naivno govorilo da "ne laže") i njeno potomstvo, filmovi i televizija; ovo troje učinilo je objektivizaciju tendenciozne opsjene apsurdno lakom. I u konačnici, tu je najveći od naših društvenih izuma, besplatno, obvezno obrazovanje. Danas svatko zna čitati i posljedično svi su u milosti i nemilosti propagandista, državnih ili komercijalnih, koji posjeduju tvornice papirne pulpe, linotipe i rotirajuće tiskarske strojeve. Okupite masu od muškaraca i žena prethodno uvjetovanih svakodnevnim čitanjem novina; počastite ih pojačanom muzikom, blještavilom svjetala te govorom demagoga koji je (kao što su demagozi uvijek) istovremeno i izrabljivač i žrtva opijuma mase, i za tren moći ćete ih svesti na stanje gotovo raspamećene podljuskosti. Nikada prije [njih] toliko malo nije bilo u stanju napraviti budale, manijake ili zločince od tolikih.

Aldous Huxley, O samotranscendenciji (1953)


Prije pedeset godina, kada sam bio dječak, činilo se sasvim očitim da je s teškim vremenima svršeno, da su torture i masakri, ropstvo i progoni heretika stvar prošlosti. Gospodi pod cilindrima, koja su putovala vlakovima, pazila na higijenu i pobožno išla u crkvu takve strahote bile su jednostavno nezamislive. Napokon, živjeli smo u dvadesetom stoljeću. Ali, nije prošlo dugo i ista ta gospoda pod cilindrima, mirišljava i pobožna, počinjala su zvjerstva kakva zatečeni Afrikanci i Azijati nisu mogli ni sanjati. Kroz prizmu suvremene povijesti, bilo bi donekle naivno vjerovati da se ovakvo nešto više ne može ponoviti. Ne samo da može, nego nesumnjivo i hoće.

--------------

S obzirom na propagandu rani zagovornici opće pismenosti i slobode tiska predvidjeli su samo dvije mogućnosti - propaganda može biti istinita, ili može biti lažna. Ono što se, prije svega u našim zapadnim kapitalističkim demokracijama, zaista i dogodilo, nisu uspjeli predvidjeti: razvoj nepregledne industrije masovnih komunikacija zaokupljene uglavnom ni istinitim ni lažnim, već nestvarnim, manje-više potpuno irelevantnim. Riječju, propustili su uzeti u obzir gotovo neutaživu ljudsku glad za distrakcijama.

--------------

Samo oni koji su na oprezu mogu očuvati svoje slobode, samo oni koji su neprekidno i budno na licu mjesta mogu se nadati da će djelotvorno upravljati sobom demokratskim metodama. Društvo, u kojem većina članova provodi velik dio svog vremena ne na licu mjesta, ne ovdje i sada i u predvidljivoj budućnosti, već u nestvarnim drugim svjetovima sporta i sapunice, mitologije i metafizičke fantazije, teško će se oduprijeti presezanjima onih koji bi njime htjeli upravljati i manipulirati.

Aldous Huxley, Propaganda u demokratskom društvu (1958)


Pod samo-racionalizacijom razumijevamo sustavnu kontrolu pojedinca nad svojim porivima - kontrolu koja je uvijek prvi korak koji se poduzima ukoliko pojedinac želi isplanirati svoj život tako da je svako njegovo djelovanje vođeno principom i usmjereno prema cilju koji ima na umu [] Moderno društvo doseže možda najviši nivo funkcionalne racionalizacije u svom administrativnom osoblju, a individualcima koji u njemu sudjeluju nisu prepisana samo specifična djelovanja [] nego im je u znatnoj mjeri nametnut i životni plan u obliku "karijere", u kojoj su pojedini stupnjevi unaprijed određeni. Briga o karijeri zahtijeva maksimum samo-kontrole jer uključuje ne samo procese stvarnog rada, nego i preskriptivne regulacije ideja i osjećaja dozvoljenih pojedincu, kao i njegovog slobodnog vremena.

Karl Mannheim, kako je citirano u J.Beusman and B. Rosenberg, The Meaning of Work in Bureaucratic Society, Identity and Anxiety (1960); moj prijevod s engleskog


Neke psihijatrijske ustanove ističu se time što omogućuju dvije vrlo različite mogućnosti preobrazbe - jednu za novoprimljene pacijente koji mogu progledati nakon potrebnog napora i usvojiti prihijatrijski pogled na sebe, a drugu za kroničnog pacijenta na odjelu koji usvaja manire i odjeću osoblja dok im pomaže u nadzoru drugih pacijenata na odjelu, sa strogošću koja nadilazi onu samog osoblja.

E. Goffman, Characteristics of Total Institutions (1957); moj prijevod s engleskog


[] Uloga je kulturnog obrasca da eliminira problematična pitanja nuđenjem pripremljenih uputstava za upotrebu, da zamijeni teško dohvatljivu istinu ugodnim truizmima i da podmetne očigledno umjesto upitnog.

Alfred Schnetz, The Stranger: An Essay in Social Psychology, The American Journal of Sociology XLIX (1944), 499; moj prijevod s engleskog


Očito je da plodovi karijere u znanosti dolaze sporo, a i nesigurno; loša sreća može osujetiti cijeli životni vijek žrtvovanja i sposobnosti. Svaka uspješna znanstvena karijera je neoznačeni nadgrobni spomenik nad životima stotina jednako sposobnih i posvećenih, ali posve nepoznatih i manje sretnih, anonimnih istraživača. I znanost ima svoju "potrošive"; ali takvi ne stječu sigurnost ili ured, ili veteransku mirovinu - čak ni čast koja pripada potrošivim ratnicima.

L. S. Kubie, Some Unresolved Problems of the Scientific Career (1956); moj prijevod s engleskog


Razlika između biologa i fizičara je kao razlika između kompulzivnih opsesivaca i anksioznih histerika (time ne sugeriram da su svi biolozi opsesivni, a svi fizičari histerični).

Anne Roe (klinička psihologinja), kako je citirano u L. S. Kubie, Some Unresolved Problems of the Scientific Career; moj prijevod s engleskog


Nije se mogla naći na mjestu gdje se zarađuje za život bez osjećaja da se on uludo troši.

--------------

Hodali su nakratko šutke. Zatim Neary reče:

Ne znam što žene vide u Murphyju.

No Wiley je bio zadubljen u pitanje zbog čega ljudi poput Nearyja u teškim situacijama tako gube kontrolu nad sobom.

Znaš li ti?

Wiley razmisli načas. Zatim reče:

Njegove ..., zastao je tražeći pravu riječ. Činilo se da u tom slučaju postoji prava riječ.

Njegove što?, reče Neary.

Još su malo hodali šutke. Neary je odustao od očekivanja odgovora i podigao je lice prema nebu. Sitna kiša pokušavala je ne padati.

Njegove kirurške kvalitete, reče Wylie.

Nije to bila baš prava riječ.

Samuel Beckett, Murphy


Poznajem čovjeka koji je pretrpio izljev krvi u mozak, što mu nije zasmetalo da stekne dva doktorata. Rekao je kako mu izljev krvi u mozak nije nimalo naškodio.

Knut Hamsun, Po zaraslim stazama

Ovo je jedanaesti dio popisa tekstova koji će biti zabranjen kurikularnom reformom, svojevrsni kurikularni index librorum prohibitorum pod nadzorom domoljubnih snaga i Crkve. Kako je započeo ovaj pothvat očuvanja dobre literature, >> pročitajte u prvom dijelu. S odmakom vremena, ovaj se pothvat polako pretvara u odabir zanimljivih odlomaka iz literature koju sam u zadnje vrijeme čitao, ali kako je literatura koju ja čitam dobrim dijelom posve "blasfemična" i "nedomoljubna", sve se i dalje dobro uklapa u početnu zamisao.

<< Isus kao filozof Kome treba humanistika? >>

Zadnji put osvježeno: 18. rujna 2019. godine