Fahrenheit 451, dio prvi (3. prosinca 2017. godine)

Čudno je ipak kako sva ta znanstvenost i pravovjernost kurikularne reforme nije naišla na još veće odobravanje u društvu. Eto, ima u njoj STEMa, ima vjeronauka, ima poduzetništva, fleksibilnosti, tablica, učenja učenja, štogod ti srce hoće, i opet ne može proći! Takvi smo valjda mi Hrvati. Jal je to. Jer su Boris Jokić i njegovi stavili u reformu baš sve što treba, okupili struku, posjetili mitropolite i kardinale i pružili hrabri otpor najmračnijim komunističkim tendencijama iz prošlog režima. I opet nije prošlo! Nije posve jasno što se dogodilo jer su Jokić i njegov tim, po njegovim riječima, imali potporu najvažnijih aktera u ovoj zemlji. Zato je i posebno zahvalio Hrvatskoj udruzi poslodavaca, svim crkvama i vjerskim zajednicama, predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, bivšim ministrima Kraljeviću, Strugaru, Jovanoviću i Mornaru. Kako, uz svu tu podršku, reforma nije prošla nikome valjda nije jasno.

Na ovaj se moj satirični komadić teksta, napisan prije godinu i pol u atmosferi reformske euforije, kad sam bio identificiran kao najgori izdajnik revolucionarnih obrazovnih tendencija (vidi >> Za našu djecu) [1], odlično nastavlja novo poglavlje u sveopćoj uključivosti te revolucionarne reforme obrazovanja. U tom poglavlju ministrica Divjak tri sata konzultira hrvatski Generalski zbor o tome što bi reforma trebala biti, a oni joj objašnjavaju kako se treba izjašnjavati u vezi s Domovinskim ratom i što o tome treba pisati u udžbenicima >> [2]. Revolucionarno !

Kurikularna reforma je otpočetka krenula potpuno ukrivo, s prijesnim floskulama o obrazovanju za tržište, poduzetništvu, "kreativnom" razmišljanju umjesto bubanja te dostizanju nekakvih navodnih trendova u europskom obrazovanju, koji su za svakoga značili nešto drugo. Sva ta navodna kreativnost i razigranost koju je reforma trebala iznjedriti, svela se na poluprazna polja u tablicama koje su ispunjene uglavnom postojećim sadržajima, malo preslaganim da izgleda kao da je nešto učinjeno, nešto što smjera izmjeriti učinke, vještine i ishode (!). Nije to ništa čudno, tako se to uostalom danas radi posvuda i na svim poljima, u općoj histeriji mjerljivosti napretka i koristi, bez obzira na suštinu onoga što se treba izmjeriti i što nije uvijek mjerljivo. Ipak, uloga vjeronauka svih boja bila je, naravno, sigurna i cementirana, još jače nego što je to bilo ranije. Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti i da je jedan od recenzenata reformskog programa islamskog vjeronauka bio i dr. sc. Zlatko Hasanbegović, hrvatski povjesničar, poznat po negiranju antifašističkog utemeljenja Republike Hrvatske i veličanju ustaških heroja i šehida >> [3] - koje su njegove kvalifikacije, osim veličanja šehida, bile da se pojavi u ulozi recenzenta za islamski vjeronauk, nije, doduše, posve jasno.

Ne bi to bila prva reforma, pokrenuta s ciljem šminkanja ove ili one vlasti, koja se neslavno ispuhala, ali ova je imala zlokobniji nastavak. Naime, na svu tu ispraznost, naskočile su sve pravovjerne i domoljubne snage, ukazujući kako je planirana reforma zapravo "lijevo-liberalna" podvala SDPa koji je pokrenuo reformu i instalirao njenog gurua Borisa Jokića. Nedokuhana lamentiranja i poneku bizarnost od kojih se reforma uglavnom sastoji teško je identificirati kao "lijevo-liberalne", a nekog novog, originalnog i kvalitetnog sadržaja u njima i nema, no napad domoljubnih institucija, predvođenih HAZUom, potaknuo je snažnu reakciju u jednom dijelu populacije, od kojih su neki posve instiktivno odreagirali, isprovocirani navodnom činjenicom da je guru reforme, bradati i kosati Boris Jokić, zamisli, Srbin ! (Ja inače o tome nemam pojma, niti bi mene ili bilo koga drugog u normalnom društvu takve stvari trebale imalo zanimati, pogotovo u kontekstu reforme.) Tako se od uglavnom jalovog posla otvorila fronta na uobičajenim linijama u ovom društvu pa su se svi oni koji kritiziraju reformu s posve drugih pozicija, a među njih sam od samog početka i ja, doveli u situaciju da pušu u isti rog s onima koji u reformi vide lijevo-liberalnu zavjeru srbo-četnika i komunista. Eto ti.

Nastavak je još gori. Naime, još u izradi "svoje" reforme, Jokićev tim se istaknuo svojom beskrajnom "uključivošću", konzultiranjem svih aktera u društvu, mitropolita i kardinala, poduzetnika i generala, bivših ministara, predsjednice, uglavnom, skoro svakoga tko s javnim obrazovanjem ne bi smio imati nikakve veze. Tako se u procesu njihove silne koncilijantnosti slavna "lijevo-liberalna" reforma svela na ruglo koje se može ukratko i cinično opisati: smanjenje bubanja fizike na račun kreativnog podučavanja vjeronauka.

S dolaskom HDZa na vlast, reformski tim je raspušten, no pojavio se u značajnom dijelu javnosti otpor prema ukidanju obećanog prosperiteta njihove djece koja su se trebala priključiti svjelucavom svijetu zapada, zarađivati velike plaće, samo im, eto, socijalistički mentalitet iz bivšeg režima i Šuvarova reforma to priječe >> [4]. Mnogi su od njih, doduše, htjeli pod svaku cijenu i vjeronauk i domoljubne sadržaje, i ne bi se toga nikako odrekli, ali i sve ono što im je olako obećano, što je trebalo od njihove djece načiniti prirodno-znanstvene genijalce, menadžere i programere s velikim plaćama - one koji "digitalno i algoritamski razmišljaju" (!) kako nedavno reče sadašnja ministrica Divjak. Na valu tog nezadovoljstva i javnih prosvjeda u vladu je ušla i reformski nastrojena ministrica Divjak, navodno nestranački kadar, koja "sluša Azru", ali je, po vlastitim riječima, redovito pohađala vjeronauk i dolazi iz tradicionalne obitelji. Ministrica je, inače, bila vrlo uočljiva na prosvjedima za kurikularnu reformu. Nova ministrica u svojim nastupima izjavljuje da je njen pristup neideologiziran, tehnološki, nestranački i menadžerski, orijentiran na "izvrsnost", premda se u jednom od svojih prvih intervjua potrudila naglasiti da vjeronauk sigurno ostaje u školama >> [5]. Usput je nastavila s ispraznim lamentiranjem o vještinama i algoritamskom i kreativnom razmišljanju (premda je onima koji znaju što je algoritam to teško pomiriti s kreacijom), e-obrazovanju, što joj je i struka, STEMu i informatici, robotima, poduzetništvu ... Radi se, dakle, o posve kontinuiranom nastavku ranijeg trenda, ovaj put pod okriljem vladajuće domoljubne i katoličke stranke, kojoj, naravno, ništa od te isprazne "reforme" ne smeta, a u ministrici Divjak, koja je redovito pohađala vjeronauk, a sluša i Azru, vide mnogo prihvatljiviju ikonu od Borisa Jokića, koji je inače podjednako ideološki orijentiran i koncilijantan kao i ministrica, ali ima nesreću da mu ime ne odjekuje dobro u ušima domoljubne i katoličke javnosti, glasača najveće domoljubne katoličke stranke u Hrvata.

Kompletirao se tako reformski obrazovni tim u HDZovoj vlasti. Uz nadobudnu, reformsku i ideološki ispravnu ministricu Divjak, tu je i njen "tim" u kojem su oni kojima su usta jednako tako puna izvrsnosti i kompetentnosti, uključujući i tajnika za znanost dr. sc. Tomu Antičića koji je na to mjesto došao s mjesta ravnatelja instituta Ruđer Bošković, a jedna od prvih zamisli mu je bila da isposluje plaćanje članarine za hrvatsko članstvo u CERNu >> [6]. Nimalo to ne čudi jer je njegov znanstveni opus potpuno vezan uz kolaboracije s CERNom, a takvo nam se izvrsno pozicioniranje unutar izvrsne europske institucije, jasno reklamira kao nasušno potrebno, naravno. Izvrsnost se valjda ponekad može i kupiti.

Tu je i savjetnik predsjednice Grabar Kitarović, Nenad Bakić, koji teše onaj dio reforme koji se tiče informatičkih kompetencija za potrebe tržišta pa posve filantropski puni škole robotićima na kojima će djecu isprogramirati za potrebe tog tržišta. Usput je i vlasnik agencije za iznajmljivanje radnika za privremeno zapošljavanje, a paralelno trubi o "socijalističkom mentalitetu", "boljševicima" i "uhljebima" koje posvuda vidi pa čak i u nastavnicima u školama u koje su njegovi projekti i roboti pripušteni posve izvan natječaja, recenzija i procedura, još u mandatu ministra Barišića >> [7]. Eto, tu se zatvorio još jedan apsurdni aspekt ove reforme - nastavnici oduševljeno dočekuju robote od STEM filantropa - revolucionara, koji mnoge od njih smatra uhljebima!

Ipak, dio najzagriženijih konzervativaca, podozrivih čak i prema najvećoj katoličkoj i domoljubnoj stranci u nas i dalje nije posve siguran u namjere ove postave u Vladi i neideološke ministrice - ipak ona "sluša Azru", a Branimir Štulić je valjda napola Srbin a svakako izdajnik, naravno. Dogodilo se tako da "reforma" i Ministarstvo na svojoj strani imaju one koji urlaju protiv jugo-socijalističkog mentaliteta zato da proture svoje genijalne ideje o robotima, informatici i poduzetnom društvu vlasnika koji iznajmljuju roblje. No, protiv njih su oni koji urlaju, opet protiv jugo-socijalističkog mentaliteta, zato da proture svoje genijalne ideje o vjeronauku, povijesti, i svemu ostalom što ide uz konzervativni i nacionalno osviješteni odgoj. Premda skoro sve to već imaju u planiranoj reformi. Za autore reforme i "neideološku" ministricu, to komešanje s raznih strana znači da su upravo na pravom putu jer su pogodili baš kako treba! Ni toplo, ni hladno, nego baš kako treba, kao Zlatokosa. Uključivo :) U svakom slučaju, s obzirom da su svi protiv jugo-socijalističkog mentaliteta i mračne povijesti "iza željezne zavjese", kako to voli reći naša predsjednica, postoji naravno jasan prostor za dogovor, koji se upravo u ovom trenutku i realizira. Obje se strane, naime, lako mogu dogovoriti o nacionalno ispravnom, pobožnom i pokornom društvu u kojem robovlasnici iznajmljuju radnike državi i drugim poduzetnicima za sitnu paru. U tom slučaju jedino nije posve jasno čemu bi reforma služila, jer taj je smjer već zacrtan i bez nje.

Jasno je već svakom tko se imalo razumije u obrazovanje da od priče o STEMu i informatici neće biti ništa, a da djeca nažalost neće od te silne priče o reformi postati odjednom i sami od sebe mali genijalci. Priča o STEMu i informatici, pored toga što služi napumpavanju pokojeg ega te pogodnom utovarivanju novca tu i tamo >> [6], služi prvenstveno kao magla i mamac, a usporedo se odvijaju procesi utvrđivanja domoljubnih i pravovjernih smjerova u obrazovanju. Tako će se:

1. Cementirati položaj vjeronauka u školi.

2. Umjesto "kreativnih" uvesti jednoznačne interpretacije povijesti na ovim prostorima. To će omogućiti označavanje "dobrog" i "lošeg" i jasnu identifikaciju neprijatelja Hrvatske (vidi pod 1).

3. Ojačati ulogu "ispravnih" i "domoljubnih" sadržaja u svim ostalim predmetima, posebno u sklopu hrvatskog jezika.

4. Onemogućiti uvođenje sadržaja koji bi mogli dovesti u pitanje sve što se podučava pod 1., 2. i 3 (zdravstveni odgoj, liberalni sadržaji).

Sve to ima cilj da kontinuirano proizvodi "odgovorne" glasače koji znaju kome treba dati svoj glas i tko u društvu zastupa prave vrijednosti. Sve to treba fiksirati položaj posvećene elite tj. vladajućih, prije svega domoljubnih stranaka, te Crkve, akademije i ostalih instaliranih vrijednosti.

I tako, zabrinut putevima kurikularne reforme te utjecajem svih vrsta pravovjerja na obrazovanje, odlučih zapisati komadiće literature koja bi u nas uskoro mogla biti zabranjena :) ili barem potpuno sakrivena od očiju đaka. Nek se nađe barem ovdje još neko vrijeme, kao znak između onih koji žele sačuvati ponešto od onoga što vrijedi, što nije ni algoritam ni kod, a što će djeci, a i odraslima na ovim prostorima uskoro biti posve nepoznato. Pa počnimo.

Bosch, pakao, detalj

Hieronymus Bosch, Vrt zemaljske naslade: pakao, detalj

To zaista je očito
Ne zna li to svaki đak?
Svršetke biraju majmuni; samo sredstva ljudi.
Pavijana dobavljač, babuna stipendist,
Razum hrleći stiže, u žudnji za potvrdom;
Stiže prdolovac s filozofijom, puzeći pred tiranima;
Stiže, svodnik Prusije, s Hegelovim patentom povijesti;
Stiže s čarolijom da spravi kralju majmunu afrodizijak;
Stiže uz rimu, s retorikom, da govore svoje sroči;
Stiže s proračunom da rakete svoje usmjeri,
Precizno, na sirotište preko oceana;
Stiže, naciljavši, da - laskanjem izmoli
Našu Gospu, skrušeno, za direktan pogodak.

Crkva i država
Lakomost i mržnja
Dvije babun-ličnosti u jednom Vrhovnom Gorili.

Aldous Huxley, Majmun i bit

Ispovjednik je zurio u mene nekako tužno. Sad sam bio naslonjen leđima na zid, a svjetlo mi je padalo na čelo. Promrmljao je neke riječi koje nisam razumio, a onda me naglo upitao može li me poljubiti. "Ne", odgovorih mu. Onda se okrenuo i došao do zida, prelazeći polako rukom po njemu.

"Zar zbilja toliko volite ove zemaljske stvari?", upitao je potiho.

Nisam mu odgovorio.

Dugo je izbjegavao moj pogled. Njegova mi je prisutnost postajala sve iritantnija i bio sam na rubu da mu kažem da ode i ostavi me na miru, kad se odjednom obrnuo prema meni i strastveno poviknuo:

"Ne! Ne! Odbijam vjerovati u to. Siguran sam da ste mnogo puta poželjeli da postoji život nakon smrti."

Naravno da jesam, rekao sam mu. Svatko to povremeno poželi. Ali u tome nije bilo većeg značenja od želje da se bude bogat ili da se pliva vrlo brzo ili da se ima ljepša usta. To su bile iste stvari.

Albert Camus, Stranac

Ljudima kao što je gostioničarka pojmovi poput poštovanja ili strahopoštovanja velika su nepoznanica. Ona ide u crkvu jer ne želi da je ogovaraju. Inače bi propala među ljudima koji su sebi utuvili u glavu da je red ići u crkvu. Utapanje među seljacima kukavno je utapanje. Oni mirno gledaju kako se njihova žrtva bori i kako je valovi poklapaju, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu: pustiti da zao čovjek, onaj koji ne pripada među njih, jednostavno propadne. Onaj koji nije dao da mu se išta kaže, kojega ni u što nisu uspjeli uvjeriti.

Thomas Bernhard, Mraz

[1] >> Za našu djecu, Antonio Šiber, Forum, 30. svibnja 2016. godine. Posjećeno 3. 12. 2017.

[2] >> Sopran u Generalskom zboru, Boris Dežulović, N1 portal, 28. studenog 2017. godine. Posjećeno 3. 12. 2017.

[3] >> Između provincije i provincije, Antonio Šiber, Konstrukcija stvarnosti, 18. studenog 2017. godine.

[4] >> Hasanbegović: Ustaše su heroji, mučenici i šehidi, Zlatko Hasanbegović, Novosti, 13. veljače 2016. godine. Posjećeno 3. 12. 2017.

[5] >> Tko je ministrica obrazovanja: Praktična vjernica kojoj su strast matematika i knjige, Ivica Beti, Večernji list, 10. rujna 2017. godine. Posjećeno 3. 12. 2017.

[6] >> Hrvatska delegacija s ministricom Blaženkom Divjak postigla dogovor u Ženevi: Hrvatska će postati pridružena članica prestižnog CERN-a, Tanja Rudež, Jutarnji list, 27. listopada 2017. godine. Posjećeno 3. 12. 2017.

[7] >> Razvaljivanje institucija i izazivanje kaosa, Antonio Šiber, Konstrukcija stvarnosti, 26. veljače 2017. godine.

<< Crtice o znanstvenicima 2 .

Zadnji put osvježeno: 4. prosinca 2017. godine