Razvaljivanje institucija i izazivanje kaosa* (26. veljače 2017. godine)

Izbor prof. dr. Pave Barišića za ministra bio je sasvim očekivan u sustavu hrvatskog visokog obrazovanja i znanosti u kojem je glavna preokupacija postala raspodjela skromnog proračuna. Taj je sustav danas rastrgan sukobima financijskih interesa dvaju lobija i teško može proizvesti kandidata za ministra koji nema nikakvu obvezu prema tim interesima. No upravo zbog interesa, kreativnost i izvrsnost u hrvatskoj znanosti sve manje znače, premda se u njih svi srčano zaklinju. Kod nas su odavno devalvirali pojmovi koji su nekad nešto predstavljali, a danas su samo šuplji odjeci koji se mogu prigušiti ili iskriviti po potrebi. U našoj zajednici danas čak ni Einstein ne uživa pretjerani ugled, a nedavno ga je i akademik Paar, vrlo istaknuti član HAZU-a, zazvao kao argument u dnevno-političkim prepucavanjima tragikomične razine, povlačeći liniju od Newtona, preko Kanta, Hegela, Darwina, Einsteina sve do ministra Barišića! To je grozomorna, ali u nas posve uobičajena relativizacija znanstvene veličine i sadržaja, poštenja, vjerodostojnosti, kreativnog i originalnog rada, zapravo svega onoga po čemu je znanost društvena vrijednost. Htjelo bi se valjda prikazati da smo baš svi plagijatori zato što nam je ministar zbog toga u problemima i da smo svi u istom kolu.

Još je problematičnije što je povoljno mišljenje naših vrlo uglednih znanstvenika o znanstvenom radu i čestitosti ministra Barišića često u tijesnoj vezi s financijskim zahtjevima njihovih projekata i centara, koje je upravo ministar Barišić omogućio odmah nakon dolaska u ministarstvo. Sve to dovodi do daljnje i ubrzane devalvacije kredibiliteta znanosti i znanstvenika, a pogotovo HAZU-a u kojoj se mnogi interesi usidravaju, a koja niti obavlja niti prepoznaje svoju društvenu ulogu.

Ministru očito ne pada napamet ponuditi ostavku nakon mišljenja saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju da je dio njegovog rada plagijat. U svom naumu da po svaku cijenu opstane na čelu ministarstva povlači poteze koji vode do vrjednosnog, ali i institucionalnog urušavanja sustava. Ministar Barišić zapravo i može ostati na svojoj poziciji jedino daljnjim razvaljivanjem institucija i izazivanjem kaosa. Odbijanjem odluke Odbora za etiku, on u dezavuiranju sustava odlazi korak dalje od dosad viđenog, negirajući mišljenje institucija kad mu to osobno ne odgovara! Ta su tijela i institucije, doduše, onakva kakva jesu upravo zato jer su nastala u istim onim interesnim sukobima i lobijima koji su i iznjedrili ministra Barišića. No krajnje neodgovornim odbijanjem njihovih odluka, rasplamsani se sukobi lobija iz urušenog sustava znanosti zbog ministra Barišića prelijevaju i izvan njega, nagrizajući šire tkivo i optimizam društva. Neki studenti tako daju podršku ministru, a drugi protiv njega potpisuju peticiju. Cijeli studiji se zatvaraju. O našem cijenjenom znanstveniku Đikiću govori se kao o stranom špijunu. Reforma školstva zbog grčevite ministrove borbe za opstanak postaje posve otvorena raznim utjecajima i sumnjivim interesima. Ministar i u tom slučaju opetovano dezavuira institucije sustava koji predstavlja, ali i temeljito potcjenjuje prosvjetne radnike. On je, naime, za nekoliko pozitivnih bodova u javnosti spreman samovoljno (!) u škole pripustiti projekte koji nisu dobili pozitivne ocjene struke i povjerenstava. Ovaj put su to samozvani STEM reformatori i plastični roboti, a što će biti sljedeće ... ostaje nam da sa strepnjom iščekujemo.

* Izjava dana 17. veljače 2017. godine M. Filipoviću za njegov članak "Ministra plagijatora brani se i Einsteinom" (Al Jazeera Balkans), prenesena u tom članku samo djelomično.

Bruegel, San Martin
<< Pohvala besposličarenju Problem promatrača ili čudesna petlja? >>

Zadnji put osvježeno 26. veljače 2017. godine