52 stvari koje sam naučio u 2019. godini, drugi dio (31. prosinca 2019. godine)

27: Da, kad si mali, primičeš sebi sitan tekst da ga vidiš povećanog, a kad dovoljno narasteš, odmičeš ga od sebe da uopće nešto vidiš.

28: Da živimo u zaboravnim vremenima i među zaboravnim ljudima koji ne pamte ili se prave da ne pamte ni jučerašnji dan. Prošlotjedni kriminalci tako postaju spasitelji, ministrice u čijim se ministarstvima švercala droga predsjednice, a ubojice nacionalni heroji. Bernhard o tome kaže:

[] i nitko ne zna o čemu govorim kad govorim o tome kako su svi, čini se, izgubili pamćenje, bar što se tiče mnoštva uništenih kuća i ubijenih ljudi, kako su zaboravili sve ili jednostavno više ne žele znati. Kada danas dođem u grad, ljudima svejedno ponovno spominjem to užasno vrijeme, ali oni na to samo odmahuju glavom. U meni samome ti su stravični događaji još uvijek toliko prisutni kao da su se zbili jučer, šumovi i mirisi stvaraju se u trenu kad stignem u grad, koji je, čini se, izbrisao svoje sjećanje, tako da danas, kad ovdje razgovaram s ljudima, koji su zaista stari stanovnici grada i morali su doživjeti isto što i ja, razgovaram s najzbunjenijim, najneobavještenijim i najzaboravnijim ljudima, pa mi se čini da razgovaram sa samim ignorantima čije ponašanje ranjava duh.

29: Da reći da nekome fali daska u glavi nije dovoljno da na bilo koji način karakterizira dotičnog. Ustanovio sam da velikom broju ljudi fali daska u glavi, a moglo bi biti da pokoja fali i meni, no neki su usprkos tome sasvim fini, dobri i zanimljivi ljudi, a drugi su posve nepodnošljivi.

30: Da postoje ljudi koji mogu zamisliti drugačije vrijeme i oni koji ne mogu. U ovom su vremenu mnogo uspješniji oni koje nikakvo drugo ne mogu ni zamisliti.

31: Da se o monahu Ryokanu stoljećima prepričavaju anegdote i to ne samo u kontekstu budizma nego i pučke kulture.

Da je Ryokan haiku pjesnik i zen monah-pustinjak znao sam i ranije, a ove sam godine pročitao ponešto teksta o njemu, uglavnom anegdota. Najpoznatija je priča o Ryokanu koji se kasno noću vraća u svoju siromašnu kolibu, nalazi u njoj lopova koji je došao da ga opljačka ali nije našao ništa pa mu Ryokan sa sebe skida kimono i moli ga da ga prihvati: Prešao si dug put da me posjetiš i ne bi se trebao vratiti praznih ruku. Molim te primi moju odjeću kao dar. Gol pored prozora i vidjevši sjajni pun mjesec pomislio je kako je šteta što taj lijepi mjesec nije mogao pokloniti lopovu. O tome je napisao i haiku:

Lopov provalnik
zaboravio ga je -
Mjesec u oknu.

Postoji i zločestija priča o Ryokanu koji dolazi prositi u selo, a seljaci se dogovore da ga naprave budalom. Upravo kad je došao pred nečiju kuću s praznom zdjelom za rižu, jedan od seljaka mu pritrča i reče da je to kuća lokalnog nasilnika koji je Ryokana tukao i ismijavao, a Ryokan se brže bolje okrenu i ode do druge kuće. Tamo mu priskoči drugi seljak i reče mu da je to (opet) kuća tog istog seljaka kojeg se Ryokan boji, a Ryokan se, potpuno vjerujući onome što mu je rečeno, opet okrenu i ode pred treću kuću, gdje se ista priča ponovi s trećim seljakom koji mu priđe. Poanta je priče da su se seljaci nakon dugog ponavljanja na kraju zastidjeli svoje šale jer su uvidjeli koliko im Ryokan bezrezervno i posve iskreno vjeruje i počeli u njemu gledati nešto drugo, a ne budalu, ali ja mislim da se taj lijepi kraj zapravo nikad nije dogodio i da je nalijepljen u naknadnim interpretacijama događaja.

Ryokana sam i ja spomenuo ove godine, u >> pjesmi koju sam napisao u veljači.

32: Da ni nakon što sam pročitao Po zaraslim stazama i dalje nemam pojma što je Hamsunu bilo u glavi kad je veličao Hitlera i pozivao Norvežane da prestanu s otporom nacističkoj okupaciji. Stoga ova točka spada više u stvari koje NISAM naučio, iako sam pokušao. Po zaraslim stazama je poslijeratni dnevnik ostarjelog Hamsuna koji čeka suđenje zbog svoje kvislinške aktivnosti u ratu te prolazi kroz psihijatrijsko vještačenje da se ustvrdi je li uopće pri zdravoj pameti. Od norveškog heroja zbog svoje je aktivnosti postao prezrena osoba koji skoro svi s gnušanjem izbjegavaju.

Iz dnevnika se jasno vidi da je Hamsun, koji je prevalio 86. godinu, posve pri zdravoj pameti, a zapisi su zanimljivi te negdje dosežu i solidnu literarnu kvalitetu. Osjeti se u njima i ljudska toplina. Stoga mi je još teže pojmiti kakav se nacionalistički i "arijevski" vrag u njega uvukao, iako se nešto od njegovog tradicionalizma i konzervativizma osjeti u nekim njegovim djelima koje sam čitao, npr. u Blagoslovu zemlje. Ipak, činilo mi se da je odatle do Hitlera dalek put, a možda i nije. Možda nacionalizmi imaju prirodnu tendenciju da se odvrte do svojih krajnjih konzekvenci? Evo nekoliko citata koje sam zapisao:

No ima nečeg mnogo goreg u svemu tome - čak da se i priča o tome. Mislio sam da sam u dobrim odnosima s djecom. Znala su povremeno dolaziti k meni sa svojim knjižicama da im se potpišem u njih, a onda bi pozdravljala naklonom glave ili prigibanjem koljena, i bilo bi nam lijepo onako zajedno. A sad me predstavljaju kao strašilo za djecu.

Neka bude kako bude, i s time. Za kakvih stotinjak godina, a možda i prije, bit će zaboravljena imena i te djece, a i moje.

-------------------

Ja bih bio mogao i odati priznanje psihijatrovim istraživanjima da mu se barem jednom pojavio osmijeh na usnama.

-------------------

Iz podzemlja počinje u kovitlacima stizati neki novi rod, pun nadanja. Tek je rođen i nevin, čitam o njemu, ali mu ne znam imena, to je ionako svejedno. Svi su oni skupa putujuća svjetlost, stižu, zasjaju malko i odlaze. Dolaze i odlaze kao što sam i ja došao i otići ću.

-----------------

Poznajem čovjeka koji je pretrpio izljev krvi u mozak, što mu nije zasmetalo da stekne dva doktorata. Rekao je kako mu izljev krvi u mozak nije nimalo naškodio.

33: Da mladi ljudi koje sam ove godine upoznao ili barem često sretao, malo znaju izvan onoga što su ih učili te da rijetko razmišljaju na neuobičajene načine i izvan indoktrinacijskih shema. Da je među onima koji su u znanosti veliki broj njih koji se inspiriraju poduzetničkim i mešetarskim "herojima" pa čak i Matom Rimcem i Nenadom Bakićem (!). Ne treba to zapravo nikoga čuditi - i njihove starije kolege odavno su se prodale birokratima i mešetarima, a mnogi od njih više i ne govore o znanosti nego isključivo o novcu, prestižu, "projektima" i broju ljudi koje "kontroliraju". Dječica su vidjela što se u sustavu vrednuje i prirodno je da streme k tomu. A znanost i istraživanje su ionako usputne stvari koje se u projektnim prijavama nadrobe tek toliko. Uz "izvrsnost".

34: Da ljudi umiru i na Facebooku. Prepoznaješ čovjeka donekle, opazio si ga nekoliko puta, prepoznaje i on tebe, lajkne ponešto, tu i tamo se javi, naizgled pristojan i fin tip, i onda samo jednog dana, iz vedra neba, umre. Iako se radi o nekom posve virtualnom, koga zapravo nisi uopće znao, bude ti žao što ga nisi stigao upoznati. Premda se na Facebooku nikoga uistinu ne upoznaje, ali tako je uglavnom i u životu pa to skoro da nije ni potrebno dodatno isticati.

35: Da se neke od izjava koje su se potpuno normalizirale u političkom životu mogu u praktički jednakoj formi naći u Hitlerovim govorima. U tim se govorima mogu naći i izljevi "ljubavi", ali uvijek prema apstraktnim entitetima, pogotovo prema narodu i domovini, kojima se pridaju biološke osobine.

Kod nas je taj fenomen posve jasan - svima su puna usta "naroda", od ljevice do desnice - ali vrijedi svakako i šire pa i u zemljama koje se ponose svojom demokracijom i slobodom. Evo nekoliko primjera pa vidite je li vam što od toga poznato:

Po prvi put u našoj povijesti, njemački je narod našao put do jedinstva većeg nego ikad prije; a razlog tome je neodoljiva privlačnost tog unutarnjeg osjećaja.

Adolf Hitler, siječanj 1937. godine

Jer jedino oni koji se kroz obrazovanje i školu upoznaju s kulturnom, ekonomskom i, nadasve, političkom veličinom svoje domovine, mogu steći unutarnji ponos što pripadaju takvom narodu. A boriti se mogu jedino za ono što volim, voljeti jedino ono što poštujem, a poštovati ono o čemu barem nešto znam.

Adolf Hitler, Mein Kampf, moj prijevod s engleskog

Mi [] smo spremni staviti te kriminalce na raspolaganje drugim zemljama, a što se mene tiče, možemo ih otpremiti čak i na luksuznim brodovima.

Adolf Hitler, prije konferencije u Evianu u srpnju 1938. godine na kojoj su 32 zemlje raspravljale o prihvatu židovskih izbjeglica iz Njemačke.

Ovu izjavu treba usporediti npr. sa

Meksiko bi trebao [] vratiti migrante, od koji su mnogi sasvim sigurno kriminalci, natrag u njihove zemlje. Učinite to avionom, autobusom, učinite to kako hoćete, ali oni NEĆE ući u SAD. Mi ćemo ako treba zatvoriti granicu zauvijek.

Donald Trump, 26. studenog 2018. godine

ili sa

U našim očima, imigracija znači predaju. Ako se svedemo na to da smo čak i biološki nesposobni održavati sami sebe, tako priznajemo da čak ni sebi samima nismo važni. Pa zašto bismo onda bili važni svijetu? Sudbina je takvih naroda sporo ali sigurno mrvljenje, sve dok ne postanu tek oblak prašine na autoputu nacija.

Viktor Orban, 10. veljače 2019. godine

36: Da u hotelu Golte (na Goltima iznad Mozirja) imaju malu knjižnicu, u prostoriji za odmor s lijepim foteljama i prekrasnim pogledom na planine i velenjsku ravnicu. Knjižnica ima poseban odjeljak s knjigama na hrvatskom. Ove se godine tamo moglo pročitati:

- Y. N. Harari, Homo Deus

- S. Hite, Izvještaj Hite: seksualni život žene, Stvarnost, Zagreb

- T. Enger, Unakažen

- M. Šicel, Pregled novije hrvatske književnosti, Zagreb, Matica Hrvatska (1966)

- Sindikat rudarskih i metalurgijskih radnika Jugoslavije, Život i rad: priručnik rudara i metalurga, Beograd (1957)

- Almir Čamdžić, Prizivanje istine

- H. Hesse, Stepski vuk, BIGZ

- G. H. Mostar i R. A. Stemmle, Pljačkaši crkava: istiniti kriminalistički slučajevi

- P. Mas, Serpiko, BIGZ (1973)

- T. Karas, Oči pune neba

- F.M. Dostojevski, Poniženi i uvređeni, Izdavačko preduzeće "Rad", Beograd (1954)

- F.M. Dostojevski, Braća Karamazovi, Naprijed, Zagreb (1960)

- prir. Aziz Kadribegović, ilustr. Ahmed Muminović, Kur'anske pripovijesti, Sarajevo (1998)

- N. Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Globus, Zagreb (1989)

- V. Mićunović, Moskovske godine 1956/1958

37: Da se godine vrte sve većom brzinom kako odmiču i tko se nije sakrio magarac je bio.

I završio je još jedan dan u Buenos Airesu, nešto zauvijek nepovratno, nešto što ga je neumoljivo korak više približavalo vlastitoj smrti. I tako brzo, napokon tako brzo! Prije su godine prolazile sporije i sve je izgledalo moguće u vremenu koje se pred njim rasprostiralo poput puta otvorena prema obzorju. Ali sad godine prolaze rastućom brzinom prema smrti, i svakog se trenutka iznenađivao govoreći: "Pred dvadeset godina, kad sam ga vidio posljednji put", ili zbog neke druge tako trivijalne ali tragične stvari poput te, i odmah je kao da se nalazi pred nekim ponorom pomislio koliko malo, koliko mizerno malo preostaje od tog puta prema ništavilu. I onda, što?

Ernesto Sabato, Otpor

38: Da, začudo, postoji barem jedan fenomen mnoštva ljudi, dakle više od dvadesetak njih, koji vjerojatno ne bi mogao ili bi teško mogao funkcionirati bez mog angažmana iako sam cijeli život namjerno, obijesno i neodgovorno izbjegavao da bilo što ovisi o meni i da bilo koga vodim.

ljudi me zovu po imenu
ja im odgovaram u dobrom raspoloženju

proklete laži za naivne

i nije me briga
nije me strah
ne mogu pomoći nikome od nas
nije me briga za gadarije, prepucavanja
i lovu bez koje se ne može
i nije me briga
ne bojim se
ne mogu pomoći nikome od nas

B. Štulić (odlomak)

39: Da postoje zemlje u kojima se u visokom postotku ubijaju mladi ljudi, a starija populacija rijetko te druge zemlje, u kojima se mladi ljudi ubijaju rjeđe, ali se zato stari ubijaju u ogromnom postotku.

U prvoj je kategoriji Island u kojem se ubije 18.16 klinaca od njih 100000 u dobi od 15-19 godina, a onih iznad 85 godina ubija se 19.01 na 100000, ispod EU prosjeka (22.03).

U drugoj je kategoriji Mađarska sa stopom od 4.61 samoubojstava u dobi od 15-19 godina, te stopom od 61.47 (!) samoubojstava u dobnoj skupini iznad 85 godina.

Hrvatska pripada u drugu kategoriju zemalja, u kojoj se mlađi rjeđe ubijaju (6.52), a stari mnogo češće (treći na neslavnoj ljestvici u EU s 47.76 samoubojstava u dobnoj skupini starijih od 85 godina).

Što razlikuje ove dvije kategorije zemalja? U jednima je depresivnije živjeti kad si mlad pa se navikneš na život i naučiš ga cijeniti, a u drugima od zemlje mnogo očekuješ dok si mlad pa se pod staru glavu razočaraš i ostaneš sam i na cjedilu.

Inače, u širokom prosjeku, stopa zadovoljstva životom ima karakterističan izgled tzv. "U-krivulje", gdje su najzadovoljniji oni mladi i oni iznad 60 godina, a najmanje su sobom i životom zadovoljni oni u ranim četrdesetim godinama - oni su na dnu ušatog slova U. To se obično naziva krizom srednjih godina.

40: Da u Furlaniji jedu izuzetno ukusan, iako jako mastan špek. Tamo ga pravi majstori serviraju u tankim trakama lagano začinjenim aromatičnim biljem koje mnogi gosti pravo ni ne opaze jer su u tragovima.

Ako uspijete priupitati šefa što je stavio, možda će vam reći da je unutra trigonella i pino mugo. Trigonella je Trigonella foenum-graecum odn. piskavica čije su sjemenke jako aromatične i kojom su stari Rimljani aromatizirali vina, a dio je raznih začinskih mješavina pa i nekih vrsta curryja. Pino mugo (Pinus mugo) je planinski bor ili klekovina. To je bor koji je zapravo više grm nego stablo i pojavljuje se na velikim visinama i u ekstremnim uvjetima. U svakom slučaju ide odlično s masnim i nježnim furlanskim špekom.

41: Da postoje hibridi konja i magarca (mazga ako je konj otac, a magarica mama, odn. mula ako je magarac otac, a kobila mama) te lava i tigra (liger ako je otac lav, a mama tigrica odn. tigon ako je otac tigar, a mama lavica) znam već dugo. Znam i da postoje hibridi bijelih medvjeda i grizlija, konja i zebri, a i sapiensa i neandertalaca (to smo u nekoj mjeri i mi).

Ove sam godine naučio da postoji i hibrid beluga kita i narvala. Ovo je neobično jer narvali imaju ogromnu kljovu koja naraste i preko 3 m pa je činjenica da i među tako vizualno različitim životinjama postoji seksualna privlačnost donekle zanimljiva.

U lipnju ove godine definitivno je potvrđen hibrid od oca beluge i majke narvala i nazvan je narluga (suprotno od uobičajene konvencije da je tata prvi), a nije poznato koliko je u prirodi čest. Procjenjuje se da narvali i beluge evoluiraju neovisno (? što god to značilo, s obzirom da postoje hibridi o čijoj se fertilnosti još ništa ne zna) oko milijun godina. Hibridi su obično sterilni, premda ne i uvijek. Zapravo je hibrid i biološku vrstu jako teško definirati, a ovaj problem prati biologiju oduvijek.

42: Da među mojim Facebook prijateljima ima veliki postotak štovatelja, ili barem lajkača Mislava Kolakušića, čiji profil ipak odskače od drugih političara koje moji prijatelji većinom lajkaju. Neposredno prije EU izbora u svibnju najpopularniji političari među mojim prijateljima bili su:

1. Mislav Kolakušić - 15.9%
2. Anka Mrak Taritaš - 14.9%
3. Katarina Peović Vuković - 11.8%
3. Bojan Glavašević - 11.8%
5. Dalija Orešković - 8.9%
6. Krešo Beljak - 8.5%
7. Biljana Borzan - 7.3%

Postoci su dobiveni tako da sam prošao kroz Facebook stranice političara koji su na listama za EU izbore (i koji su stranice imali) te izbrojao svoje prijatelje koji su lajkali te stranice. Iz toga sam izračunao postotak svojih prijatelja koji su lajkali stranice političara i sortirao te postotke od najvećeg prema najmanjem. Prikazano je 7 prvih mjesta. Tada je među mojim prijateljima bilo i lajkača Brune Esih (1 %), Karla Resslera (0.7 %) i Dubravke Šuice (0.4 %).

Znamo kako je ta priča završila - Kolakušić je postao jedan od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. U parlament je ušla i Biljana Borzan, na 7. mjestu po popularnosti kod mojih prijatelja, a ušli su i Šuica i Ressler.

U vezi s Kolakušićem opazio sam i donekle zanimljiv socio-psihološki fenomen. Naime, kad sam još u svibnju primijetio da se radi o "totalitarnom desničaru s patološkim umišljajem vlastite veličine" jedna mi je moja prijateljica ostavila komentar Dobro jutro!. Kasnijim uvidom ustvrdio sam da je upravo ona jedna od onih koje lajkaju Kolakušića pa mi je značenje ovoga Dobro jutro! sve do današnjeg jutra ostalo nejasno. Facebook je to.

43: Da se uz šumu koja raste na obali 4-5 metara iznad površine mora može krajem dana, neposredno pred zalazak sunca opaziti vrlo poseban optički efekt. Šuma uz obalu, naime, postaje duboko tamna, neprozirna, a ljudi (obično kupači koji su još tu) i objekti u prvih 3-4 metra šume intenzivno i skoro sablasno osvijetljeni.

Radi se o tome da je u tom dobu dana šuma izravno osvijetljena iz HORIZONTALNOG smjera (skica ispod) pa se SVA dolazna svjetlost rasprši u prvih 3-4 metra šume i ne postoji izravna svjetlost koja bi osvijetlila veću dubinu šume. Ovaj efekt je i dodatno pojačan SLIKOM sunca, odn. njegovim zrcaljenjem u moru).

Drukčije je kad sunčeve zrake upadaju u šumu pod kutem, odn. u ranije doba dana kad je sunce više (skica ispod). Tada sva dubina šume prima jednaki dio svjetla i po cijeloj se dubini svjetlost raspršuje na podjednak način (doduše, do nas i dalje dolazi znatno manje svjetlosti iz dubine šume, ali svjetlost otamo ipak nosi informaciju, odn. ima je tamo, za razliku od situacije na kraju dana kad je sunce potonulo ispod visine šume).

Efekt je dakle posve sličan osvjetljenju koje sceni daje jaki blic fotoaparata i zato djeluje "neprirodno" i "sablasno".

Ovo sam primijetio 12. kolovoza ove godine na kraju dana na šetnici od Malinske do Njivica, ali sam shvatio što sam vidio tek kasnije, kad je sunce već zašlo pa nisam uspio fotografirati ovaj zanimljiv efekt. Sutra sam se tamo vratio s čvrstom namjerom da napravim dobre fotografije, ali, avaj, pred sam zalazak sunca pojaviše mi se oblaci - fenomen traje svega par minuta i ako ga promašite možete samo pričekati idući zalazak sunca. Prekosutra smo, prije ludnice za Velu Gospu pobjegli natrag u Zagreb i ja ne uspjedoh načiniti fotografiju ovog efekta - ostale su mi samo skice koje prikazujem ovdje i čvrsta odluka da fenomen fotografiram u godini koja dolazi. Eto, ostavljam prostora i za malo nade u idućoj godini.

44: Da ideološki i PR dril naše najbolje od svih obrazovnih reformi služi tome da nastavnici postignu spoznajni nivo na kojem mogu u svako doba noći i dana jasno razdvojiti SUVREMENI od TRADICIONALNOG pristupa nastavi. U tome im pomažu i kvizovi / upitnici na e-platformi Loomen, a uz svaku od ponuđenih tvrdnji imaju lijep skočni prozor, gumbe za odgovor i slikicu koja pomaže reformskom utuvljivanju (u ovom slučaju, skicu čovjeka koji očito ima mozak). Što biste vi, recimo, rekli za tvrdnju

Učenik personalizira učenje, sam modelira obrazovni proces i referira se na obrazovnu svijest koja podrazumijeva sposobnost samostalnog učenja i na sposobnost odabira sadržaja koji želi učiti.

Je li to tradicionalni ili suvremeni pristup?

Nadalje, postoje ISPRAVNI načini na koje se o reformi i tome što ona jest treba govoriti. Tako se ne bi trebalo reći učiti teoriju grafova nego razvijati algoritme temeljene na teoriji grafova, samostalno te u grupi rješavati problemske zadatke temeljene na algoritmima iz teorije grafova. Treba ipak razlikovati proces učenja od ishoda učenja i suvremeni od tradicionalnog pristupa nastavi! Tko to ne zna, ništa ne zna, pogotovo nema pojma o životu, odn. školi za život.

Učimo, dakle, o učenju, nije to samo tako!

45: Da se plućnjak (Pulmonaria officinalis) na njemačkom govornom području naziva Geflecktes Lungenkraut, ali i Hänsel und Gretel odn. Ivica i Marica. Lijepo ime, a i odgovara izgledu plućnjaka koji ima crvene i plave cvjetove pa pretpostavljam da su Marice crvene, a Ivice plave?

Plućnjak inače bojom svojih cvjetova signalizira oprašivačima u kojim cvjetovima ima peludi i nektara. Mladi listovi puni peludi i nektara su, naime, ljubičasti i ljubičasto-crveni (Marice), i izmjereno je da oni mnogo više privlače kukce od plavih cvjetova koji su uglavnom već oplođeni i u kojima nema peludi ni nektara (Ivice). Boja je dakle signal oprašivačima koji im govori gdje se nalazi veća nagrada za njihov trud, a cijeli proces promjene boje cvijeta s njegovom oplodnjom služi i biljci jer se energija oprašivača ne troši na uzaludne prilaze već posjećenim cvjetovima te se tako znatno povećava učinkovitost oprašivanja i prijenos gena u iduću generaciju.

Izmjereno je da crveni cvjetovi u prosjeku sadrže oko 20 mikrolitara nektara, 6-7 puta više (!) od već oplođenih plavih cvjetova koji u prosjeku sadrže oko 3 mikrolitra nektara. Isti uzorak vrijedi i za količinu peludi u cvjetovima - crveni cvjetovi sadrže 3 - 4 puta više peludi od plavih. Ova je činjenica dobro korelirana s vjerojatnošću slijetanja oprašivača na cvjetove različitih boja - oni, naime, 3 - 13 puta češće slijeću na crvene nego na plave cvjetove. Iz ovakvih je istraživanja jasno da promjena boje cvjetova može dati biljki značajnu evolucijsku prednost (usput, plućnjak je kod nas, a i šire, vrlo uspješna biljka koje ima posvuda).

Plućnjak sam ove godine u ožujku i skicirao u akvarelu, a >> o njemu sam napisao i opširniji tekst.

46: Da se sve teže dogovaramo oko toga što je istina. Dok je znanost ranije ipak koliko-toliko držala status čuvarice istine, danas je i ona korumpirana pohlepom svih vrsta i utrkom za slavom i novcem. Objavljuju se potpuno lažni članci i to u prestižnim časopisima, koji uvijek služe tome da se netko ili nešto proda i da se zgrnu bogatstva na lijekovima, procedurama i patentima za koje više nije ni važno djeluju li ili ne. Pohlepa je dobrano izjela kredibilitet koji je znanost nekad imala.

Stoga je posve jasno da ljudi sve teže BILO ČEMU vjeruju, da misle da je zemlja ravna i da cjepiva od ljudi prave zombije. Da se proširila opća nesigurnost u sve izvore i da se danas sve olako naziva fake news - to je taktika širenja nesigurnosti i proglašavanja lažnim svega što nekome ne odgovara, podataka o porastu temperature, o stopi kriminala, o broju ubijenih u Jasenovcu, o ishodima cijepljenja i statistici nejednakosti. Ta taktika sijanja nesigurnosti i proizvodnje vjernika danas dolazi odasvud, a kralj joj je Donald Trump, predsjednik najmoćnije zemlje svijeta.

To je zapravo stara taktika. Termin Lügenpresse (lažljivi tisak, fake news) su, između ostalih, koristili i nacisti i to protiv Židova, komunista i stranog tiska. Danas ga ponovo koristi Pegida.

47: Da je njemački kemičar i botaničar Carl Julius Fritzsche 1837. godine načinio prve detaljne ilustracije zrna peludi i objavio ih u svojoj knjizi Über den Pollen (O peludi) (slika ispod). Fritzsche je te lijepe ilustracije mogao načiniti zahvaljujući naprednom svjetlosnom mikroskopu koji je koristio i čije je povećanje bilo oko 500 puta.

Vještina crtanja i slikanja bila je jako važna u napretku znanosti. Ernst Haeckel, osim što je bio liječnik i zoolog, bio i je sjajan slikar, a njegove su ilustracije životinja i bilja, osim što su poslužile kao snažna potpora Darwinovoj teoriji evolucije, bile izuzetno inspirativne za secesijski dizajn. Humboldt je osobno, vrlo detaljnim ilustracijama dokumentirao veliki broj životinja i biljaka koje je vidio na svojim putovanjima, a crtao je i sjajne zemljovide. Galileo je privukao ogromnu pažnju javnosti za svoja istraživanja i astronomska opažanja zahvaljujući i sjajnim ilustracijama površine mjeseca i dinamike Jupiterovih mjeseca. Leonarda skoro da ne treba ni spominjati. Znanost i slika, dizajn i umjetnost uvijek su išle zajedno, a idu i danas.

48: Da je posve netrivijalno rasporediti točke jednoliko na sferi.

To je stari problem, a u fizici se često pojavljuje kao problem konfiguracije istih naboja (koji se, dakle, međusobno odbijaju) postavljenih na sferu. Ako uzmete dvojicu, rasporedit će se na polovima, tako da se međusobno maksimalno udalje, ako uzmete trojicu, stvar je već kompliciranija, no svako će činiti jednakostranični trokut maksimalne stranice koji je moguće upisati na sferu, ako uzmete četvoricu bit će valjda neki tetraedar, no s više naboja stvari postaju sve kompleksnije, a konfiguracije zanimljivije. Ta je zagonetka poznata pod imenom Thompsonom problem i još nije zadovoljavajuće riješena. Blizak problem ovome je Tammesov problem koji pita kako rasporediti sferne kape na sferu, a da ih stane što više. Tammes je, inače, taj problem postavio istražujući zrna peludi.

I "moj", a i Thompsonov i Tammesov problem povezani su s popločavanjem (triangulacijom) sfere. Prilično jednoliko popločavanje može se dobiti u poliedrima koji se nazivaju geodetskim kupolama i koje je popularizirao Buckminster Fuller. Jedna od najpoznatijih geodetskih kupola je i ona novogodišnja koja će se večeras spustiti na Times Square u New Yorku - radi se o aproksimaciji sfere ikozaedrom, što se vidi iz postojanja peterokutnih i šesterokutnih udruževina trokuta. Jedan takav zanimljiv luster sa 60 žarulja, koji je ikozaedar na čijih su 20 stranica po 3 žarulje, fotografirao sam 2016. godine u hotelu Eden u Rovinju (fotografija ispod). Istu geometriju ima i većina virusa, a u klasifikaciji virusa ovo se zove Caspar-Klugovim principom ili pravilom. Fullereni - kavezaste molekule ugljika koje su ime dobili upravo po Buckminsteru Fulleru - imaju također istu simetriju temeljenu na ikozaderu, a najpoznatiji je buckminsterfulleren, C60, koji izgleda kao nogometna lopta.

Pokušavajući lijepo popločati sferu zasad sam zaglavio na donekle slučajnom algoritmu pa evo i njega uz ove lijepe pravilne slike popločavanja (slika ispod).

49: Da Nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK) održava Hrvatski arhiv weba (HAW).

Tamo piše:

Hrvatski arhiv weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu zbirka je sadržaja preuzetih s weba. Namijenjen je preuzimanju i trajnom čuvanju publikacija s weba kao dijela hrvatske kulturne baštine. Arhivirani sadržaji mogu se pretraživati preko naslova, URL-a, ključnih riječi i predmetnih područja.

Saznao sam to ove godine u listopadu kad sam objavljivao svoju knjigu Skice dvorišta za koju sam od NSK dobio i ISBN broj. To je značilo i da su moju publikaciju arhivirali u Hrvatskom arhivu weba, a >> otamo je možete i downloadirati (svakako toplo preporučujem, ako već niste).

50: Da su inkubatori za prerano rođenu djecu pokrenuti na sajmovima i predstavama gdje su stekli i slavu, a da su dugo nakon toga, kad je opaženo koliko su uspješni, uvedeni i u američke bolnice.

Dr. Couney, koji uopće nije bio doktor, prikazivao je djecu u staklenim inkubatorima za novac, na putujućim predstavama, a majkama je to često bila jedina nada za preživljavanje njihove djece pa su djecu i donosile na sajmove i u Couneyeve inkubatore.

Jedno od mjesta gdje je takav šou bio posebno popularan bio je Coney Island, dvadesetih godina 20. stoljeća u New Yorku gdje je Couney redovito izlagao "svoje" bebe. Zato su se bebe iz inkubatora u Americi nazivale i Coney Island babies.

Nisam još jedino posve siguran je li na bebice iz inkubatora mislio i Lou Reed u naslovu svog albuma iz 1975. godine - Coney Island Baby - kojeg sam se naslušao kao student, kad o svemu ovome, naravno, nisam imao pojma.

Ah, but remember that the city is a funny place
Something like a circus or a sewer

[]

Oh, my Coney Island baby, now
I'm a Coney Island baby, now

51: Da bi djeca na međupredmetnoj temi Poduzetništvo trebala razviti upornost, pozitivan odnos prema radu i radne navike; razviti sposobnost samoprocjene i kritičkog mišljenja, definiranja i rješavanja problema; biti otvoreni za nove ideje i mogućnosti, stvarati inovativna, konkurentna i kreativna rješenja; stvarati prilike, a ne ih čekati

Nevjerojatno je što će sve djeca postati učeći u školama o poduzetništvu! Kritičko mišljenje, samoprocjena, upornost, inovativnost, otvorenost za nove ideje - sve je to vezano uz poduzetništvo, ako slučajno niste znali.

Inače, ove se godine, kao i prijašnjih, o obrazovanju uporno nametala propaganda koja je po mnogo čemu posve izvan zdravog razuma. Tako je recimo Škola za život zapravo škola u kojoj bi se trebala učiti znanja i vještine koje se odmah nakon škole mogu i utržiti - kad kažu da škola mora udovoljavati zahtjevima tržišta pa je nazovu Škola za život, onda poručuju da nema života ako ne udovoljava zahtjevima tržišta.

Potpuno suprotan pogled na školu, koji je mnogo bliže mom pogledu, bio bi da se škola ne treba uopće osvrtati na zahtjeve tržišta. Obrazovanje koje odgovara tržištu nije nužno ono koje vrijedno doprinosi svijesti pojedinca i stanju zajednice i međuljudskih odnosa u njoj, pogotovo onih odnosa koji se NE mogu svesti na kupoprodaju (ako se još netko danas takvih i sjeća).

Ako prepustimo tržištu, a zapravo interesima vlasnika, da definiraju obrazovanje, onda možemo biti sigurni da ćemo dobiti obrazovanje koje će biti uškopljeno, nesposobno udahnuti slobodnu misao i viziju drukčijeg svijeta u one koji se obrazuju. To se uškopljeno obrazovanje kod nas naziva Škola za život.

52: Da uopće nije jednostavno napisati 52 stvari koje si naučio u jednoj godini tako da to nešto znači i nekome tko nema pojma što ti se sve vrtilo po glavi. Ovdje se naravno radi o donekle fingiranom znanju i meta-zaključku koji spada u kategoriju učenja o učenju, ali kako se učenje o učenju opetovano pojavljuje u 52 stvari koje sam naučio u 2019. godini, možda i nije loše s time i završiti.

Sretna vam Nova godina!

<< 52 stvari u 2019., prvi dio Ovdje uopće ne mislim na pjesnike >>

Zadnji put osvježeno 31. prosinca 2019. godine