U slučaju pojave narikače, 11. svibnja 2022. godine

Bilježim ovo u slučaju da naglo i neočekivano umrem pa se pojavi neki moj "prijatelj" i "suradnik" koji se nekim čudom nađe pozvan i potaknut pa počne pisati dugačke "eseje" o tome tko sam i kakav sam bio, sve kao na finjaka, a svako malo to začini s nekakvom gadošću. Kako sam se, recimo, kao obrecnuo na suprugu u nekakvom društvu gdje je i taj bio i kako je svima bilo užasno neugodno, ili takvo nešto. Ili kako sam ga iznevjerio u nekakvom odnosu i situaciji koju tip prepričava na neki svoj način pa JA ispadam kao najgori gnus, a ON kao fin tip koji mi je usprkos svemu sve oprostio, ispadajući u tome kao nekakav heroj iako se ON iz nekog čudnovatog razloga uhvatio pisanja o MENI, i to u navodnim hvalospjevima. I sve te gadosti ON kao MENI oprašta jer sam ja, kao, ipak i poslije svega fin čovjek, a on je još mnogo, mnogo finiji jer je, kao, sve te moje falinge trpio.

Ako se, dakle, kojim slučajem, iako je to posve malo vjerojatno, nađe neki takav koji piše takve nebuloze iz dana u dan, a ja sam već neko vrijeme mrtav pa nemam nikakvog načina da mu na te bljezgarije odgovorim, zbog čega ih je i odlučio napisati tek nakon što umrem, zadužujem ovom prilikom onoga koji sasvim dobro razumije što u ovom tekstu piše da dotičnom pristojno i razgovijetno, na finjaka, poruči da ga nabijem.

Ovu zabilješku su potaknuli "osvrti" na lik i djelo pokojnog Igora Mandića na koje sam imao nesreću nabasati te Ana Benačić koja mi je predložila da crticu koju sam objavio na Facebooku uobličim kao poruku. Za svaki slučaj.

<< Pelud: skriveni život cvijeća Romani ite domum >>

Zadnji put osvježeno: 11. svibnja 2022. godine.