Romani ite domum, 13. svibnja 2022. godine

Idemo to jasno i razgovijetno zapisati da se ne izgubi u moru kojekakvog relativiziranja o "dostupnosti zdravstvene skrbi", "zakonskim odredbama" i "javnim odgovornostima".

Korijen cijele ove grozne i tužne priče o trudnici Čavajdi* leži u nenormalnom i potpuno nereguliranom utjecaju Katoličke crkve na hrvatsko društvo. I zato hrvatski zakon o pobačaju može biti najbolji na svijetu, kao i materijalno-tehnička sredstva u bolnicama (što nikako nisu) pa da se i opet trudnicama ne pruži skrb koja im je potrebna, i to zbog "priziva savjesti" o kojem će trubiti sve udruge liječnika. Najprije, naravno, one koje su eksplicitno katoličke, kao što je Hrvatsko katoličko liječničko društvo, ali i sve druge koje utjecaj Katoličke crkve maskiraju navodnim strukovnim i etičkim principima. I dok se ne ograniči i ne regulira utjecaj Katoličke crkve na zdravstvo, ništa se tu ne može ni neće promijeniti.

Koliko je snažan taj utjecaj lako je izračunati prebrojavajući ravnatelje bolnica i odjela koji su ujedno i istaknuti članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Dovoljno je samo usput prelistati stranice dnevnog tiska pa da vas sa svake druge zaskoči neki liječnik koji u najblažoj instanci baja o "komplementarnosti znanstvenih i teoloških istina", u nešto grubljoj o "zagovoru svetog Luke Evanđelista, zaštitnika liječnika" i o neizvjesnom utjecaju boga na izlječenje, a u najgrubljoj o kapelicama u javno-zdravstvenim ustanovama i Katoličkoj crkvi koja je naš narod održala kroz sve križne puteve u bespućima povijesne zbiljnosti. Takvi se liječnici nalaze posvuda, miljenici su ovog naroda i građani ih stalno gledaju u odborima i tijelima, na najistaknutijim upravnim pozicijiama u javnom zdravstvu. Ti su liječnici i na visokim pozicijama u stranačkim hijerarhijama. Nema praktički nijedne stranke u kojoj ogroman utjecaj nema neki liječnik koji je ujedno i predani katolik sa zadatkom i misijom - možemo početi od Ćorušića ili Reinera, ali ima ih u svim strankama. Zato se ovaj fenomen ne može lako riješiti ni pravno, a ni politički, jer je utjecaj Katoličke crkve naprosto sveobuhvatan i obimno nadilazi zdravstveni sustav.

Indoktrinacija počinje u vrtićima i u osnovnim školama gdje se ponosno izlažu raspela, gdje se ide na satove vjeronauka s časnim sestrama koje sviraju Thompsona na gitari, gdje se uči da je ono što popovi propovijedaju jedino ispravno i da sve ostalo tome nužno mora biti podređeno. Stvara se tako i moralni okvir u kojem su svi koji uz tu indoktrinaciju ne pristaju u najmanju ruku sumnjivi, a, nešto eksplicitnije su i neprijatelji hrvatskog naroda i države. Sve to počinje u javnom školstvu i stvara totalitarno stanje uma građana ove države kojima je rečeno da je ta totalitarnost zapravo kršćanska ljubav i moral. Taj se okvir učvršćuje stalnim iskazivanjem pravovjernosti, misama, krizmama, onim brojnim datumima u kalendaru kad se najmoralniji građani ovog društva skupljaju u crkvama i kad im najbolji od njih čitaju mise pred Katedralom - o kakvom se moralu radi često, nažalost, najbolje svjedoče hrvatski biskupi koji ratne zločince proglašavaju praktički svecima. Sve to curi u društveno-politički kontekst gdje se ta indoktrinacija efektno formulira kroz brojne stranke i udruge koje utemeljuju poziciju Crkve i klasu ljudi koja je u društvu povlaštena i koja u njemu napreduje.

Sve to proizvodi i strašnu intelektualnu pustoš. Nemoguće je uključiti javni radio ili televiziju, a da s njih, o svim mogućim temama, ne govori neki pop, vjeroučitelj ili barem "teolog". Nema za što oni danas nisu eksperti, a zato se i proizvode u svim zvanjima, oblicima i bojama na katoličkom sveučilištu i katoličkim studijima, uključujući i onaj katolički medicinski, naravno. Jedina vrsta "intelektualnog nadmetanja" odvija se stoga u okviru raznih struja i strujica, "odmetnutih" popova i "katoličkih feministica", ali sve te strujice, naravno, uvijek teku ispod biskupskih štapova i krajnjih autoriteta koji će odrediti što je istina, a što je hereza. Sve ostalo, a toga, na sreću, ipak još ima, protjerano je na margine javnosti i pristup mu je u javnu sferu efektivno zabranjen. Razvija se tako u ovom društvu strašan intelektualni kukavičluk. Odasvuda nam se smijulje nekakvi vrhunski svjetski znanstvenici koji ljube biskupsko prstenje i uzdrhtalo objašnjavaju kako "nikakvog sukoba vjere i znanosti ne može biti", ako već izravno ne govore o "Majčici Crkvi". Dekani prirodoslovno-matematičkih fakulteta su ljudi koji tvrde da smo ovdje "zato što nas je Bog stvorio". Rektori na sveučilišta instaliraju "biblijske vrijednosti". Što uopće možemo očekivati od države čija je intelektualna krema tako bijedna?

Ništa se stoga neće promijeniti dok se ne ograniči utjecaj Katoličke crkve na ovo društvo, dok se ne izmijene Vatikanski ugovori i dok ne stasaju ljudi koji će i razumjeti slobodu izvan pobožne pokornosti, a i raditi na tome da ona u društvu zaživi. Stoga je ova žalosna situacija i grozota kroz koju prolazi Mirela Čavajda* tek jedan od mnogih događaja kojih ćemo se još nagledati. I ne radi se tu samo o zakonima i zdravstvenoj skrbi, tu se prije svega radi o pogubnom utjecaju Crkve na ovo društvo. Ništa se neće riješiti dok se to ne razriješi i dok se crkvenjaci ne vrate tamo gdje im je i mjesto. U crkve.

* Trudnici Mireli Čavajdi hrvatsko zdravstvo krajem travnja i početkom svibnja 2022. godine danima je uskraćivalo adekvatnu zdravstvenu skrb nakon što je fetusu koji je nosila otkriven tumor na mozgu, najvjerojatnije maligni teratom. Nijedna bolnica u Hrvatskoj nije htjela načiniti prekid trudnoće, što zbog priziva savjesti svih ginekologa u bolnici, kao što je bilo u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, što zbog navodne neosposobljenosti liječnika za prekid trudnoće u kasnom stadiju (27. tjedan). Gospođa Čavajda nije mogla dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb u Hrvatskoj čak ni nakon što je drugostupanjsko medicinsko-etičko povjerenstvo dalo odobrenje za prekid trudnoće.

<< U slučaju pojave narikače Crtice o znanstvenicima, dio peti >>

Zadnji put osvježeno: 13. svibnja 2022. godine.