Rodbina po karcinomu (7. kolovoza 2022. godine)

RODBINA PO KARCINOMU

Gospođa Anđa priča već dva sata
O tome kako su je boljela pluća
I kako nije mogla ni hodati
Od bolova.
Nije joj ni kraj pameti bilo
Da bi takvo što moglo biti rak
I kaže da joj je došlo da vrišti
Kad su joj rekli u bolnici
Ali ju je bilo sram
Pa je samo plakala u jastuk noću
Tiho, da je cimerica ne čuje.

Gospođa Anđa kaže da se nas dvoje razmemo, ne
Jer se o tome može pričati samo s nekime
Tko i sam ima rak
Pogotovo kad je tako sličan kao i njen.
Ljudi postanu nekakva
Rodbina po karcinomu
Vrlo bliska, zapravo.
Ovi zdravi nemaju pojma
I uvijek kažu da će biti bolje.
Ona se na to samo nasmije
Iako se i dalje pouzda
U dragoga Boga.

Gospođa Anđa priča o mužu
I kako je umro od korone
Premda nije zapravo umro od korone
Nego od raka crijeva.
Odrezali su mu šezdeset centimetara
Od toga trideset zdravih
Kaže Anđa i pokazuje rukama.
Trideset centimetara je mnogo,
A Ivek ipak nije htio na kemoterapije
Pa mu je na kraju otišlo na pluća.
Svejedno je živio punih trinaest godina
S kratkim crijevima
I to zapravo prilično dobro.
Pokoj mu duši.

Gospođa Anđa priča već dva sata
A ja uglavnom šutim, iako je pristojno potaknem
Svaki put kad god bi mogla otići još malo dalje
U tom premotavanju života
Pred svojom rodbinom.
Nije Anđa uopće loša
I odmah sam je uočio
Kad me je u punoj čekaonici
Pozvala da sjednem kraj nje
I maknula veliku torbu sa stolca.
To nisu male stvari.
Po tome se prepoznaje
Rodbina po karcinomu.

Antonio Šiber, 2022.

<< O mrtvim velikanima Četiri zabilješke >>

Zadnji put osvježeno: 7. kolovoza 2022. godine