O mrtvim velikanima, 2. kolovoza 2022. godine

To odbojno slinjenje nad smrtima "velikana", "nezamjenjivih erudita" i akademika zapravo je pokušaj prisvajanja njihove ostavštine. Ne radi se tu o intelektualnoj ili duhovnoj ostavštini, radi se o pukoj društvenoj poziciji koju je pokojni imao, o nagradama, članstvima, poznanstvima i debelim knjigama koje je malo tko pročitao, iako svi tvrde da su apsolutno genijalne kao što su tvrdili i dok je bio živ jer su i tad za to imali jednak razlog. Cilj je, dakle, parazitski zauzeti djelić te pozicije koja je ostala nakon pokojnika i prikazati se kao njegov veliki štovatelj, neutješni prijatelj i prisni poznanik, kao jedan od rijetkih koji može uistinu shvatiti veličanstveno mjesto koje je pokojni zauzimao u društvu te mu zapravo stoga upražnjeno mjesto na određen način i pripada. Upravo zato društvo nakon smrti "velikana" zapljusne toliko odvratnog i neiskrenog slinjenja, pokazivanja zajedničkih fotografija na kojima se pokojni "velikan" i neutješni nasljednik/nasljednica blaženo i sretno smiju, oboje potpuno nezamjenjivi u društvu preostalih neutješnika, što se može dokazati nizom tabličnih kriterija i tvrdo ukoričenih izdanja te brojem nagrada i članstava u akademijama i žirijima festivala.

<< Evolucija ribe Rodbina po karcinomu >>

Zadnji put osvježeno: 2. kolovoza 2022. godine.