O molekulama i ljudima (10. studenog 2012. godine)

U lipnju 2009. godine, novinarka Tanja Rudež došla je na ideju da provede anketu među mladim hrvatskim "znanstvenim zvijezdama" te da ih upita koji su najveći misteriji suvremene znanosti. Anketirani su identificirali razne misterije, a često su najmisterioznije stvari bile upravo one kojima se oni bave. Ah, svi si volimo tepati pa naravno i ja. No, ipak čini mi se da je moj odgovor na anketu bio najneobičniji (ah, svi si volimo tepati pa naravno i ja):

Dva najveća misterija suvremene znanosti mogu se formulirati kao pitanja „Zašto postoji nešto umjesto ničeg?“ i „Otkud mi ovdje?“.

Mnogi znanstvenici smatraju da odgovori na ta pitanja ne spadaju u znanost nego u religiju ili, u najboljem slučaju, filozofiju. Suvremena znanost ipak ova pitanja postavlja na sve preciznije načine.

Tako spekulativni i matematizirani pristupi fizici načinju odgovor na prvo pitanje razmatrajući mogućnost postojanja mnoštva svemira te svemira u kojima vrijede drukčiji skupovi temeljnih zakonitosti.

Drugo pitanje može se znanstveno formulirati kao problem nastajanja reda iz nereda u neravnotežnim uvjetima kakvi se nalaze u dijelovima Svemira kakav je npr. Zemlja. Otkud potječe propagacija reda i kompleksnosti kroz skale dimenzija? Kako objasniti nastanak visoko umrežene i uređene strukture kakva je mozak počevši od temeljnih fizikalnih zakonitosti koje vrijede u cijelom svemiru?

Drugim riječima, otkud mi ovdje, izrečeno jezikom fizike.

Sjetio sam se danas te svoje izjave čitajući isječke iz knjige "Of molecules and men" (O molekulama i ljudima) Francisa Cricka. Ti isječci su objavljeni u formi članka u časopisu Saturday Review iz 3. rujna 1966. godine pod naslovom >> "The Computer, the Eye, the Soul" (Računalo, Oko, Duša; kliknite na link da downloadirate članak). Ja fakat nisam imao pojma o Crickovoj knjizi kad sam dao izjavu za Tanjin članak, a šokiralo me je koliko je Crickovo stajalište slično mojemu (ah, svi si volimo tepati pa naravno i ja). Ispod donosim prijevode dijelova članka:

Kad je naša kultura bila čvrsto utemeljena na kršćanskim vjerovanjima i praksama, odgovori na mnoga fundamentalna pitanja bili su dani, i nije se smatralo nužnim da znanost radi išta više osim da dodaje točkice na slova i i crtice na slova t u tim odgovorima. Situacija je danas posve drukčija. Danas znamo da je sve što smo jučer znali o pitanjima ovog tipa skoro sigurno neistinito.

Intelektualac bi se trebao baviti pitanjima poput "Što smo mi?" i "Zašto smo ovdje?" i "Zašto svijet radi na ovaj način?". Mene čudi što nema još više hitnosti da se odgovori na pitanja ove vrste. Mislim da je do te situacije moglo doći samo zbog činjenice da mnogi ljudi vjeruju ili da je na ta pitanja već odgovoreno, na ovaj ili onaj način, ili da su možda odgovori preteški da bi ih se razumjelo.

...
Postoje pitanja koja nas dotiču osobnije od nekih drugih, a među ovima, funkcioniranje mozga se svakako plasira visoko. Može se pouzdano izjaviti da je naše trenutno razumijevanje mozga toliko primitivno - približno na nivou četiri temperamenta u medicini ili terapeutskog puštanja krvi (što je psihoanaliza nego mentalno puštanje krvi?) - da jednom kad budemo imali potpunije znanje, cijela će se naša slika vjerojatno radikalno izmijeniti. Mnogo toga što je danas kulturološki prihvatljivo tada će se činiti kao besmislica.

Uostalom, neću više daviti, >> evo vam Crickovog teksta pa čitajte ako vas sve to i dalje zanima.

Akvarel ispod prikazuje sićušni komadić reda koji je nastao iz nereda u neravnotežnim uvjetima kakvi se nalaze u dijelovima Svemira kakav je npr. Zemlja. Krk, s pogledom prema Crikvenici kroz djelomično otvorena vrata terase.

Kroz prozor apartmana, preko puta Krka
<< Bajka Franka Capre Knjige koje me uporno traže >>

Zadnji put osvježeno: 10. studenog 2012. godine