Bajka Franka Capre (25. listopada 2012. godine)

JEFF hoda uz stepenice, njegove se oči podižu prema nečemu. Lincolnov spomenik izgleda veličanstveno -- osvijetljen -- u pozadini, kako Jeff svladava stepenice. On stiže na vrh i produžuje dalje prema Lincolnovom spomeniku, a kameni Lincoln se pojavljuje u vidokrugu u pozadini -- dramatično osvijetljen. Približava se na pet metara do spomenika i zastaje. Jeff studira Lincolnovo lice s bolnim izrazom. Onda se okreće -- kao da se ne može suočiti s njegovim duhom -- i brzo odmiče prema stepenicama. Jeff se tada, zaslijepljen, tumarajući iz unutrašnjosti zgrade, zaustavlja pored stupa -- a onda se potpuno slama, skliznuvši do dna stupa i zaklanjajući rukama lice.

lincoln memorial

SAUNDERSica stoji pored drugog stupa u blizini, gleda Jeffa, i guta suze. Kad čuje Jeffove jecaje, kreće prema njemu. Dolazi do njega i sjeda uz njega. Prolazi trenutak prije nego što on shvaća da je netko pored njega.

smith and saunders

JEFFERSON: Zbilja si bila u pravu u vezi sa mnom, Saundersice. Rekla si mi da se vratim doma, da i dalje dajem glupe nade toj djeci, ha? Baš. Samo naivac rekla si, još slinav. Pun gluposti o američkim idealima. Da, to je zbilja hrpa gluposti, to sigurno.

SAUNDERS: Pa... slušaj, senatore...

JEFFERSON: Ne znam. Ovo je za mene posve novi svijet. U što možeš vjerovati kad se čovjek kao Paine, senator Joseph Paine podigne i zakune se da sam djeci otimao novčiće. Čovjek kojemu sam se divio i obožavao ga cijelog života. Da, mnogo je velikih riječi u ovom gradu. Neke su od njih uklesane u kamenu, neke su od njih ... mislim da su ih Taylori i Painei postavili tamo tako da bi ih naivčine poput mene mogli pročitati. A onda, kad otkriješ što ljudi zapravo čine... odlazim hitno iz ovog grada... daleko od svih riječi, spomenika i cijele trule predstave.

SAUNDERS: Shvaćam. A kad dođeš doma, što ćeš reći toj djeci?

JEFFERSON: Reći ću im istinu, bolje je da je saznaju sad nego kasnije.

mr smith

SAUNDERS: Mislim da ti neće vjerovati, Jeff. Znaš, oni će te pogledati optužujuće svojim uvrijeđenim licima i reći, Jeff, što si ti učinio? Odustao? Zar nisi nešto učinio u vezi s tim?

JEFFERSON: Pa što ti očekuješ da učinim? Počasni iskreni naivac poput mene protiv svih Taylora i Painea i strojeva i laži ...

SAUNDERS: Tvoj je prijatelj gospodin Lincoln imao svoje Taylore i Paine... kao što ih je imao i svaki drugi čovjek koji je pokušao svoju misao uzdignuti s tla. Loši izgledi nisu zaustavili te ljude, moglo bi se zato reći da su bili budale. Sve dobro koje je ikad došlo u ovaj svijet došlo je od budala s takvom vjerom, ti to znaš Jeff. Ne možeš sad odustati, ne ti. Nisu samo Taylori i Painei u Washingtonu. Ti tipovi samo bacaju duge sjene, to je sve. Ti nisi imao samo vjeru u Painea ili bilo kojeg drugog živućeg čovjeka, ti si imao vjeru u nešto veće od toga. Imao si jednostavnu, poštenu, svakodnevnu, običnu ispravnost, a ovoj bi zemlji nešto od toga moglo koristiti. Da. Moglo bi koristiti i cijelom današnjem razrookom svijetu, mnogo toga! Sjećaš li se prvog dana kad si stigao ovdje, sjećaš se što si rekao o gospodinu Lincolnu? Rekao si, "on je sjedio tamo, čekajući da netko naiđe...". Bio si u pravu. On je čekao čovjeka koji vidi svoj posao i koji mu se predaje. To je ono što je on čekao. Čovjeka koji bi mogao razotkriti Taylore. Ja mislim da je čekao tebe, Jeff. On zna da ti to možeš učiniti, a znam i ja.

JEFFERSON: Što? Učiniti što Saundersice?

SAUNDERS: Ti se samo uvjeri da ne želiš odustati, a ja ću ti reći što. Mislila sam o tome cijelim putem dok sam se vraćala. To je skok na glavu u kadu s petnaest metara visine ali, ja mislim da ti to možeš.

JEFFERSON: Clarissa, gdje možemo nešto popiti?

SAUNDERS: Tako se govori!

---------------------------------------

Na hrvatski preveo Antonio Šiber, prema scenariju Sidneya Buchmana i originalnoj priči Lewisa R. Fostera za film "Mr. Smith goes to Washington" (1939) režisera Franka Capre.

Fakat je bio naivac taj Capra, ali opet, svijet bi bio bolje mjesto kad bi sve te njegove bajke bile istinite...

<< Zemlja Kulta teretne pošiljke O molekulama i ljudima >>

Zadnji put osvježeno 25. listopada 2012. godine