Dvorac u Jakovlju (28. srpnja 2015. godine, materijal iz 27.7.2015.)
Ako ne znate da postoji dvorac u Jakovlju, nećete ga ni vidjeti. Jer što bi vas uopće moglo navesti da s glavne, Zagrebačke ulice skrenete u
Ul. Adela Sixta? Jedino ako na neobičan način idete (kroz Kraljev Vrh) do Stubičkih Toplica ili Oroslavja ... Možda je relevantnije pitanje
što bi vas uopće moglo navesti da dođete u Jakovlje?
Ja sam znao da u Jakovlju postoji dvorac (iznad i ispod), ali me je taj dvorac ipak iznenadio.
Nalazi se odmah uz Osnovnu školu Jakovlje, a okružuje ga park. Poduži prilaz blago se penje prema ulazu, a na toj je strani parka drveće prorijeđeno. Na tom su prostoru (ispred dvorca) postavljene skulpture.
Dvorac je izgrađen u 18. stoljeću, a nadograđivan je nekoliko puta. Služio je kao stambeni prostor, ali i kao škola i učiteljska zgrada. U njemu su se nalazili ateljei hrvatskih kipara i slikara, a čini se da se i danas u njemu nešto zbiva, koliko god to nevjerojatno izgledalo s obzirom na ruševan izgled dvorca.
A dvorac je ruševan, između ostalog i zato što je stradavao u požarima i potresima. Od 2002. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske navodno obnavlja dvorac. Nekoga bi to moglo začuditi s obzirom na to kako dvorac izgleda, ali mene to uopće ne čudi. Zato što odlično znam kako funkcioniraju ministarstva u Hrvatskoj.
Kišica počne padati pa prestane. Pa opet počne. Leća fotoaparata se magli. Sakrivam ga ispod kabanice. Ponekad je dobro imati kabanicu u prtljažniku.
Trava je oko dvorca vlažna. Nakon dvije minute postale su vlažne i moje tenisice, čarape i nogavice. Natopljene hlače gravitacija vuče prema dolje pa ih stalno uzvlačim dok tumaram po visokoj travi.
Još neobičniji od dvorca je park skulptura. Neupućeni posjetitelj mogao bi pomisliti da se tu radi o nekom kreativnom mještaninu, kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje, koji je iskoristio prostor parka da ga načička svojim "kiparskim" kreacijama. No, ako ih samo malo detaljnije razgledate, odmah ćete shvatiti (i) da sve skulpture nije napravio isti čovjek te (ii) da među njima ima očito akademskih radova. Naprimjer gigantska žaba koja zlokobno pored zida špijunira tko ulazi i izlazi iz dvorca (ispod). Autor skulpture je >> Stjepan Gračan.
Skulpture su radovi nastali na kiparskim skupovima / kolonijama koji su se održavali u dvorcu Jakovlje. Evo što o zadnjem od njih kažu službene stranice općine Jakovlje:
Autorica skulpture "Sklonište za troje" koju sam ja prozvao "Drugovi" (ispod) je Đurđica Gudlin Zanoški. Vrlo dobro.
A "Gladuša" (ispod) je napravio >> Miro Vuco. Ne znam kako mu je on dao ime, ali skulptura je odlična. Miro Vuco inače je nedavno dobio znatnu medijsku pozornost zbog izrade prijedloga za kip Franje Tuđmana u Kninu. Ako se nešto nije promijenilo, njegov kip bi se trebao svečano otvoriti 5. kolovoza? Vuco je izradio još jedan "domoljubni" spomenik, onaj Anti Starčeviću u Osijeku.
>> Zvonimir Lončarić svoju je skulpturu nazvao "Kupač", a ja sam joj dao ime "Pad" (ispod).
Skulptura koju sam ja nazvao "Loleki" (ispod) zove se zapravo "Stanje svijesti I i II", nastala je 1994. godine, a napravila ju je Georgina Juriša.
Autorica "Stopala" (ispod) je Milena Lah - toj sam skulpturi pogodio ime.
"Pticu" (ispod) je napravio Mladen Mikulin, naširoko poznat po poprsju Jima Morrisona koje je 1981. godine postavio na njegov grob u Parizu, a koje je 1988. godine ukradeno.
Ne znam kako se zove skulptura Olega Hržića iz 2005. godine, ja sam je nazvao "Antena za komunikaciju s Marsovcima" (ispod). U pozadini se vidi skulptura Judite Šercar.
Alen Novoselec 2000. godine napravio je skulpturu koju sam nazvao "Kockica" (ispod).
"Zicer" od skulpture (ispod) zove se "Kap" - ja sam je nazvao "Suza". Autor joj je >> Ratko Petrić poznat po svojevrsnoj opsesiji i ciklusima kapi. Ovdje se odlično uklopila.
Najčudnija i najupečatljivija skulptura zove se "Torzo" (ispod), a napravio ju je Zvonimir Gračan (2002), poznat po spomeniku
Većeslavu Holjevcu koji odvažno prelazi Savu kod Nacionalne sveučilišne knjižnice.
Torzo je očito očišćeno pile, ali iz nekih perspektiva neugodno podsjeća na ženu. Skulptura koja se ne može lako zaboraviti.
Vraćajući se iz Jakovlja, namjeravah svratiti u svoju ljekarnu, no u tome me spriječiše dvoje policajaca. Škicam kroz staklo, ljekarnica je u šoku,
sklapa ruke i uzdiše. Ništa ne čujem izvana. Valjda su je opljačkali ili šta? Shvaćam da sam se i ja lako mogao naći u tom prepadu da
sam došao samo pola sata ranije i tko zna kako bi sve to završilo ... Eto, spasile me skulpture iz Jakovlja.
Moram što prije skinuti posve mokre tenisice.
<< Kozara | Dvorac Bračak >> |
Zadnji put osvježeno 28. srpnja 2015. godine