Soba pored pisača, 29. kolovoza 2020. godine

SOBA PORED PISAČA

O njemu je malo tko išta znao
Tek da je zaposlen nekad davno
I da ne govori mnogo.
Zapravo da samo odzdravi
I malo klimne glavom.
Bavio se nekom čudnom
I samotnom znanošću
S mnogo simbola
I posve čudnih motivacija
I objavio bi ponešto tu i tamo
Pa su ga uglavnom ostavljali na miru
U uobičajenim institutskim ratovima
Za teritorij.
Njegovu sobu ionako
Nitko nije htio
Jer je bila odmah do pisača
Koji je stvarao užasnu buku –
Tko bi se tamo uopće mogao
Na bilo što koncentrirati.

Prošlo je neko vrijeme
Dok su shvatili da ga već danima nema
I da ga nitko zapravo nije vidio
Prilično dugo.
Policija ga je našla u stanu
Već odavno ukočenog i žutog.

Poslije su sobu kraj pisača preuredili
U nekakvu čekaonicu
S kopirnim papirom
I najnovijim časopisima
Da se ima što prelistati
Ako ispis još nije gotov,
Iako nitko nije volio sjediti tamo
Pa je zjapila uglavnom prazna.
Kao i danas.
Kažu da su mu u računalu našli
Bezbrojne foldere pune pornografije –
Posve uobičajenog tipa
I motivacije –
I godinama poslije
Na institutu se pričalo
O tipu koji je umro
A u računalu su mu našli
More pornografije
Iako su mu ime
Odavno zaboravili
I nisi ga mogao doznati
Čak ni od onih
Koji su ga poznavali.

Nitko se zapravo u vezi s njim
Nije sjećao ničega drugog –
Ni imena, ni lika
Ni radova čudne motivacije,
Iza njega je ostala
Jedino legenda o sobi pored pisača
I računalu punom pornografije.

Antonio Šiber, 2020.

<< Fahrenheit 451, dio trinaesti Naši najbliži rođaci >>

Zadnji put osvježeno: 29. kolovoza 2020. godine.