Slikarica otoka, 15. svibnja 2020. godine

SLIKARICA OTOKA

Gospođa je voljela slikati otoke.
Velika mrlja plave za nebo
I velika mrlja plave za more
Malo zelene pa blijedo žute
Za pijesak.

Gospođa je voljela slikati otoke
Iznova i opet
Svaka plava je malo drukčija
I uvijek čovjeka iznenadi
Nakon dana u uredu
I pravokutnika punih brojeva.

Negdje sigurno postoje otoci
U milijun nijansi plave
I s bijelim pijeskom u pličinama
Postoji sunce i nebo
I život bez straha od plaće
Do plaće
I hoće li potrajati do mirovine
S tim brojevima u pravokutnicima
I ostalim užasnim novotarijama.
Da nema plave kad dođe kući
Sigurno bi već odavno poludjela
Od strepnje.

Gospođa je voljela slikati otoke
Iako to nitko nije ozbiljno shvaćao
A ni spomenuo.
Rekli su tek da je šteta
Što nije dočekala mirovinu
Jer joj je posao već tako teško padao
A pogotovo strepnja
Od brojeva u pravokutnicima
I da je već bilo vrijeme
Da se odmori
Te da je šteta
Što ipak nije stigla.
Tko uostalom zna kad će ga
Srce iznevjeriti –
To je posve
Nepredvidiva stvar.

Nisu dakle spomenuli
Nebo i otoke
Iako sam siguran
Da je gospođa na njih
Ipak uspjela stići.

Antonio Šiber, 2020.

<< Oslobodite se Ako zagrliš vjetar >>

Zadnji put osvježeno: 15. svibnja 2020. godine.