Oslobodite se (11. svibnja 2020. godine)

Činio sam dugo veliku grešku misleći da razgovaram s ljudima sličnim sebi, iako sam onih sličnih sebi sreo u životu vrlo malo, a da toga nisam bio ni svjestan. Nitko od nas naravno nije potpuno slobodan i svakoga sputavaju lakši ili teži okovi, no zastrašujuća većina ljudi svoje okove zavoli, nauči im tepati, nazivati ih lijepim imenima sve dok im ne urastu u meso do te mjere da ih se skoro nemoguće riješiti. Vuku naokolo te groteskne kugle na lancima i tvrde da je to njihov "identitet", da je to "kultura", "vjera", "obitelj" i "Kinderstube". Ništa, dakle, od onoga čime su ih natovarili u školi, crkvi i kući, u voljenoj domovini, nisu zbacili sa sebe nego su to samo ugladili i sad šepesaju unaokolo misleći da je to posve normalno. Veličaju ono što se veliča od stoljeća sedmog i glancaju iste one kugle koje su im i pradjedovi glancali, misleći da u tome ima nečega veličanstvenog.

Činio sam, dakle, veliku grešku misleći da razgovaram s ljudima sličnim sebi jer se oni nikad nisu ni pomislili osloboditi. Meni su posve normalne stvari koje su njima blasfemija, a njima su posve normalne stvari koje su meni stupidne.

Nemam više vremena da bih u vezi s tim mogao biti strpljiv.

<< U sjeni asteroida Slikarica otoka >>

Zadnji put osvježeno: 11. svibnja 2020. godine