Razmišljanja o ljepoti u Tivoliju (20. listopada 2018. godine, materijal iz rujna i listopada 2018)

Ljepota, naravno, ne postoji u svijetu. Postoji eventualno svijet. Ljepotu u njemu treba stvoriti, svijetu treba dati značenje.

Slikar Ivan Vavpotič slika svoju ženu. Tivoli, 27. rujna.

Ljepota je u oku promatrača ne znači samo da se različiti promatrači razilaze u mišljenjima o tome što je lijepo, nego i da svaki od njih stvara (svoju) ljepotu.

Svijet se može gledati nezainteresirano, hladno, nejasno, beznačajno, a može se gledati u kadrovima i pozicijama koje nešto znače, gdje se ukazuje ljepota.

Ljepota je u oku promatrača. Dvojica koji prolaze istim putem vidjet će različite svjetove, zastati na različitim mjestima i zbog različitih razloga.

Ljepota je konstruirano značenje, no postoje različite vrste ljepote, kao što postoje i različita značenja. Postoje istine koje su gluposti, a postoje i ljepote koje su uglavnom plastično-sjajne.

Janez Andrej Herrlein nikad nije vidio lava. Njegovi lavovi izgledaju kao tužni ljudi. Ali su lijepi.

Moje je mišljenje da ne možete tvrditi da ste nešto zaista vidjeli sve dok to niste fotografirali. Emile Zola bio je i fotograf-amater. Htio je valjda reći da je i gledanje konstruktivan čin, koji često previđamo. Mi smo i ono što vidimo. Pomaknem se pola metra-metar da vidim kako stvari izgledaju odavde, kad drveće uokviruje prizor. Kadriranje svijeta i vremena s pozicije promatrača-fotografa. Stvaranje ljepote. Misaono fotografiranje.

Listam po tekici koju nosim sa sobom zadnjih pola godine. Sve je puno geometrije, kuteva, sfernih trokuta, oblika koji sliče kriškama jabuke i razvoja u red. Tu i tamo nešto i zapišem riječima.

S obzirom na ograničenost varijacijskog oblika u nekompresibilnom režimu (oblik ne ovisi ni o jednom parametru), potpuno isti oblik bi se dobio za proizvoljni energetski funkcional kojem se nametne uvjet nekompresibilnosti oblika.

27. rujna, ribnjak u Tivoliju još je bio prekriven lopočima. Nekoliko dana kasnije, u jedno maglovito jutro, radnik u odijelu fluorescentnih boja počupao ih je koristeći nekakvu rotirajuću napravu montiranu na čamac.

Kakva je to vrsta ljepote koju stvaramo jednadžbama, otkrivajući prirodne zakonitosti?

Negdje sam nedavno pročitao tekst u kojem autor pita čitatelja koju bi knjigu bila najmanja šteta izbaciti iz povijesti, s obzirom na posljedice do kojih bi takvo što moglo dovesti. Pa navodi Newtonovu Principiu, Shakespearea, i još nešto, ne sjećam se, te zaključuje da bi najmanju štetu načinilo izbacivanje Principie, navodno zato jer bi je, i da Newtona nije bilo, netko drugi sasvim sigurno i samo malo kasnije napisao. Autor tvrdi da se tu radi o univerzalnosti, djelu koje je u najmanjoj mjeri obilježeno ličnošću autora, a u najvećoj mjeri odraz svojstava depersonaliziranog, "objektivnog" svemira. Ponekad se s tim slažem, a ponekad ne slažem. Prekjučer se nisam slagao. Svemir se također mora uslikati i odabrati kadar. Svemir postoji, a univerzalna teorija gravitacije postoji ipak na neki drukčiji način.

Postoji ljepota i postoji sloboda. Ljepota nije nužno isto što i sloboda, postoje slobode različitih okusa. Neke slobode su notorno ružne i glupe. Poznajem nekoliko ljudi koji misle da je njihova umišljena sloboda sasvim dovoljan izgovor za dosadu koju stvaraju, a koju nazivaju ljepotom. Može biti i da je do mene, naravno.

Jutra su u Tivoliju sve sivlja i vlažnija, a sunce sve duže i uglavnom uzalud čekam. Magle su sve otpornije i sve ih je teže odignuti od tla. Vlakovi s vagonima u ciglastoj boji prolaze i pište. Vrane sjede na zidovima zaraslim u bršljan s kestenom u kljunu.

Bijele anemone gube se u sivilu koje se kao hladni znoj cijedi niz stupove zatvorenih suncobrana pred švicarijom. Jedanaesti listopada 2018. godine.

Penjao sam se stepenicama pa prije samog kraja zastao pred bijelim klupama u magli.

Prozori su otvoreni da upiju boju cvijeća koje se još ne da. Crvena se još samo tamno crveni i neće još dugo.

Ne volim doba godine koje dolazi. Teško mi je u njemu stvarati ljepotu.

<< Ljeto 2018 Jesenski ljubljanski slikopis 1 >>

Zadnji put osvježeno 20. listopada 2018. godine