Preko leđa Lošinja (9. kolovoza 2013. godine, materijal iz 5.8.2013.)

Crkva sv. Ivana na Lošinju

Lošinj može biti zastrašujući otok. Može vam se dogoditi da hodate kilometrima uz obalu, npr. negdje oko Čikata ili Sunčane uvale, a da se nikako ne možete otresti cike i galame, čupavih bijelih psića koji uvijek dolaze u paru i njihovih preplanulih vlasnica koje čitaju na ležaljkama u hladu borova (njemačke bestsellere, rekao bih, ali ova informacija nije pouzdana). Ali i na Lošinju, kao i na drugim otocima, postoji lijek za to.

Velološinjani lovor nazivaju "javor". Zato se i park-šuma oko Velog Lošinja naziva "Pod javori" (ili Podjavori), što znači "pod lovorima". Dakle, ime nema nikakve veze s borovima koji čine cijelo područje posebnim i prepoznatljivim. Pod javorima se nalazi i lječilište za plućne bolesti, a ja se dobro sjećam postupnog prepoznavanja mirisa smole kako su mi se pluća počela otvarati nakon teškog napadaja astme. Jedne noći prije oko 25 godina.

Od pakrirališta u "Pod javori" ponad Velog Lošinja počinje put kroz šumu koji vodi "preko puta" otoka, na drugu stranu. No, za prijelaz je potrebno prijeći hrbat otoka koji se nalazi na 251 metar (231 m, ovisno koga pitate) nadmorske visine, a na hrptu se nalazi prepoznatljiva crkva Sv. Ivana Krstitelja (iznad i ispod). Uspon se odvija gotovo u potpunosti u hladu borova pa je taj pothvat moguć i bez prevelikog zdravstvenog rizika čak i u ove dane silne vrućine.

Crkva sv. Ivana na Lošinju

Prvo što žedni penjač vidi kad se popne na kičmu Lošinja je drveni stol u hladu bora pored Sv. Ivana (ispod). Taj stol poslijepodne prestaje biti u hladu, ali Sv. Ivan i tada pruža zaštitu od sunca na kamenim klupicama načinjenim uz njegove zidove.

Bor pored crkve sv. Ivana na Lošinju

A kad se odmorite, pogled vam privuku i druge stvari. Prvo sama crkvica koja je skromna, ali i vrlo neobična. Ne znam čemu služi tornjić pored crkve (ispod), ali izgleda kao da je bio zamišljen kao zvonik (zvona nema). >> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Sv. Ivan je vidikovac, a na zidu crkve nalazi se "smjerokaz" koji vas upućuje u kojem smjeru trebate gledati da vidite Cres, Krk, Velebit, Pag, ... (iznad i ispod). Da se vidi sve što je naznačeno na smjerokazu trebalo bi doći za vrlo čistog dana, a trebalo bi posjeći i nešto drveća.

Smjerokaz vidikovca na Sv. Ivanu lošinjskom

No, barem se Veli Lošinj i Rovenska (dugi lukobran) lijepo vide, makar boje "odlaze" pomalo u plavo i slabo kontrastno (ispod; >> kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

Mnogi turisti do Sv. Ivana dođu automobilima cestom koja vodi po hrptu otoka (kakva prevara ...) i mnogi od njih nikad i ne vide crkvicu, nego se parkiraju u blizini i počnu spuštati prema uvali Krivica. Do te uvale vodi staza koja je više izložena suncu jer su borovi na toj strani otoka malo rjeđi. Uvala Krivica (ispod) je iznimno popularna među jahtašima i kako-li-se-već-zovu-ti-tipovi-na-plovilima. Oni kojima smetaju ipak mogu naći svoj komad obale na kojemu se njima teško privezati pa se mogu u miru kupati pored galebova koji jednako tako od njih bježe.

Uvala Krivica na Lošinju

Na povratku u Veli Lošinj uočavamo markantnog mačka Arhimeda (ili mačku ArhiMetku, nismo sigurni). Goga mu je dala takvo ime jer se na mene nije ni trznuo niti me udostojio pogledom kad sam ga iz neposredne blizine fotografirao (ispod). Mačak koji računa, potpuno predan svojoj matematici. Može biti samo Arhimed. Noli turbare circulos meos!.

Mačak Arhimed na Lošinju

Za put će vam u svakom smjeru trebati oko 100 minuta - ovdje su uključeni velikodušni odmori uz put te duži odmor i fotografiranje kod Sv. Ivana. Oznake na zemljovidu (ispod; preuzeto iz materijala Turističke zajednice grada Malog Lošinja) sugeriraju da je dosta i 65 minuta, ali mislim da je to pretjerano. Možda u neko proljeće prije dvadeset godina.

Zemljovid puta
<< Mihinom stazom do Okićgrada Ilovik: otok otoka >>

Zadnji put osvježeno 9. kolovoza 2013. godine