Oči iste kao moje, 26. rujna 2020. godine

OČI ISTE KAO MOJE

Jutros sam masirao mrtvog zečića
Što mi ga je mačka donijela
Pred noge, pokorno,
Umiljavajući mi se
Kako ona to već zna.

Mačka mene najviše voli –
Ne znam zašto,
Ja je rijetko hranim
Tek počeškam tu i tamo,
Pa sam se osjetio krivim
Za taj mekani i još topli dar
Na mom dlanu
I učini mi se da je zečić
Možda još živ,
Da otvara usta hvatajući dah
I ponadah se da bih mogao ispraviti
Tu svjetsku nepravdu
Za koju sam kriv
Zato što sam živ.

Uzalud je.
Vrat mu je slomila.

Krzno mu je paperjasto,
Mekše od mačjeg
A oči su mu posve iste
Kao moje.

Antonio Šiber, 2020.

<< Vrijeme La Fontaineovih basni Bijela mušica >>

Zadnji put osvježeno: 26. rujna 2020. godine.