Bijela mušica (29. rujna 2020. godine)

Kuća je na strmini pored puta, baš kad se se put uspne i izravna, a poslije krene nizbrdo prema potoku i bunaru, dolje gdje se djeca igraju na meraji. Strana je zarasla u među, u drač i divlje kupine od kojih skoro da i ne možeš vidjeti kuću na brdu, pogotovo ako si dijete pa stalno moraš gledati uvis da bi išta uopće vidio.

Jurica kaže da je umro Anto Anin i da ga je vidio – provukao se u udžeru, među odrasle, da ga nitko ne opazi i vidio Antu ispruženog na drvenoj klupici uza zid. Govore da je Jurica kopilan, a voli i svašta slagati, tko zna je li istina to što priča. "Treba biti hrabar pa tamo otići, nije to za svakoga", kaže Jurica nama. "A može i bijela mušica na tebe sletjeti. Ako ti to bude – gotov si. Dobit ćeš sušicu kao i Anto." Ako dobiješ sušicu onda stalno kašlješ, čuje te cijelo selo. I ne možeš puno hodati, umoriš se brzo, kao i Anto. Osušiš se i kosa ti se prorijedi, postaneš gurav jer te stalno bole pluća, a oči ti upadnu u glavu i povećaju se i zasjaje.

Anti su glavu povezali maramom i na tjemenu svezali čvor. Kažu da bi mu se usta otvorila da nisu tako. Pokrili su ga plahtom do vrata, a ispod platna se vidi gdje su mu noge i stopala i mršave kosti. Nitko na nas ni ne gleda, svi su oko Ane i grle je, a ona svaki put kad je tko zagrli zaplače. I njena je glava svezana maramom, samo je njena posve crna, a čvor nije na tjemenu nego ispod brade. Anto je žut ko i svijeće što oko njega gore, žut jednako mrtav kao što je bio i živ. I svuda je neki čudan miris, a nije miris ljeta i topline, nego neki hladan i rezak miris, kao kad jabuke krenu ukiselo u ranu jesen i kad luk istruli. Svaki od nas samo gleda oko sebe ima li bijele mušice i svaki stalno maše rukama oko glave i iza ušiju kad mu se učini da nešto zazuji, da nije mušica. Ako bijela mušica sleti na tebe, gotov si. Zato smo i izletjeli skoro prije nego što smo i ušli. Na meraji nas čeka Jurica, nije otišao. Pita jesmo li dobro pazili da bijela mušica ne sleti na nas. Jesmo.

Sutra će Antu odvući volovima na groblje. Bit će puno ljudi i svećenik će moliti, a svi će za njim ponavljati.

<< Oči iste kao moje Njihov jedini grijeh >>

Zadnji put osvježeno: 29. rujna 2020. godine