O rajčicama i braku (15. studenog 2013. godine)

Eto, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je jučer odluku da će se referendum o prijedlogu da se definicija braka kao zajednice muškarca i žene unese u Ustav ipak održati. Što se o svemu tome može originalno reći nakon mjeseci rasprava? Skoro ništa, već su gotovo sva zamisliva stajališta iznesena u javnost.

No, ja ću ipak pokušati. I to opet iz >> "jelenske" perspektive.

Netko je, naime, rekao da ne trebamo pod brakom podrazumijevati svašta i da homoseksualni i heteroseksualni brak ne treba miješati jednako kao što ne treba miješati kruške i jabuke odn. sve to zajedno nazivati voćem. E, pa ja ću odatle krenuti.

Znate li da je rajčica zapravo voće? Rajčicu (kao i patlidžan i krastavac) svrstavamo u botaničko ili biološko voće jer im se plod koji jedemo razvija iz cvijeta - u tom je, biološkom, smislu rajčica rođak jabuke i šljive, a ne krumpira i kupusa. Ipak, bez obzira na biološke razloge, rajčicu nazivamo povrćem jer za nas, "obične", kulinarske korisnike, ima isti sadržaj kao i ostalo povrće - jedemo je obično u salati, začinjavamo octom, uljem, solju i paprom, kao i ostalo povrće. Dakle, po sadržaju koji nam je bitan, objekte povezujemo čak i kad neke druge klasifikacije, npr. biološke, govore drukčije.

Koji je bitni sadržaj braka?

Brak bi trebao biti utočište i prostor ljubavi, "teritorij" na kojem dvoje ljudi koji se vode grade komadić lijepog i toplog svijeta i za sebe, ali i za okolinu u kojoj postoje, pokušavajući taj prostor ljubavi, poštovanja i tolerancije proširiti na društvo u kojem bivaju. Po takvoj su "definiciji" braka heteroseksualni i homoseksualni brakovi u kojima postoji ljubav i uvažavanje, premda su biološki različiti, bliski i pripadaju istu kategoriju. Takvi su brakovi bliži od dva heteroseksualna braka, jednog u kojem postoji ljubav i drugog u kojem se partneri ne vole, u kojem jedan zlostavlja drugog (ili obratno, ili obostrano), ili u kojem se trpe radi kredita za stan ili radi djece koja njihovu netrpeljivost i te kako osjete i zbog koje bivaju nesretna.

Čovjek nije čovjek po onome što mu je dano, po biologiji ili etnicitetu, nego je čovjek po onome što od sebe načini. Tako je i s brakom - on bi morao biti mnogo više od biološke zadatosti, on bi morao biti ljubav koju u njega unesemo.

Tikvica i patlidžan
<< Ksenofobija: Od evolucije do Borgesa Kad sam još mogao biti astronaut >>

Zadnji put osvježeno: 15. studenog 2013. godine