Kad sam još mogao biti astronaut (22. studenog 2013. godine)

Jedna od najljepših vijesti što sam ih čuo u ovoj godini bila je ona o >> događaju u San Franciscu gdje su petogodišnjaku oboljelom od leukemije odrasli (Make-A-Wish fondacija) priuštili ostvarenje sna. Mališa je naime htio biti Batman i kao pravi mali heroj pomoći "pravom" Batmanu u borbi protiv zločestih ljudi. Pa su mu to i priredili. Pravi se Batman ukazao gdje treba, pokazao dječaku kako se treba bacati po spužvama i strunjačama a da pritom izgleda posve batmanski, a zločesti Riddler ustrašeno je drhtao u nekoj sobici u koju su ga Batmani na kraju zatvorili. Fenomenalno. I bez obzira na svu melodramatiku i kič, ne znam tko se nije skoro rasplakao dok je gledao priču o Batkidu. Zašto?

Na osnovnoj razini, priča je to o empatiji, o našoj osjetljivosti na bolest, pogotovo kad se pojavi kod djece. To svakoga dirne jer osjećamo da se radi o "nepravdi", da djeca nikako nisu mogla biti toliko kriva pa da im se ta bolest s nekim "razlogom" dogodi.

Na nešto dubljoj razini, radi se o snu i želji jednog dječaka koji su odrasli odlučili ostvariti. Ta je dječja želja toliko jaka da prkosi bolesti i smrti jer je život gledan očima djeteta sjajan i velik! U njemu je još sve moguće. Takav je život nekad bio za svakoga od nas. Bilo je to vrijeme kad sam ja još mogao biti astronaut. Tu veličinu i radost života prepoznajemo kod djece sa smiješkom, ali i nostalgijom i ganućem. Na neki način, kao i sveti Franjo, shvaćamo da je slika o svijetu koju smo tada imali bila i ljepša i istinitija.

Religije prepoznaju tu veličinu svijeta i bivanja u očima djeteta. U budizmu je za spoznaju bitka potrebno naglo prosvjetljenje (satori) za koji su možda najspremnija djeca. Kako kaže Kubutsuov haiku ( >> o kojem sam već pisao):

Otvorenih usta
dijete gleda cvjetove što padaju -
ono je Buddha

I kršćanstvo prepoznaje veličinu dječjeg sna i "naivni", "djetinjasti" pristup nužan za stvarno prihvaćanje vjere. U Evanđelju po Marku piše (Marko 10:15):

Tko god ne primi Božje kraljevstvo poput djeteta, nipošto neće ući u njega.
Batkid i bicikl

>> Batkid :) Možda najbolja vijest koju sam čuo ove godine. Bez obzira na šećer.

<< O rajčicama i braku Mekana i vlažna nanoznanost >>

Zadnji put osvježeno: 22. studenog 2013. godine