Krug po Žumberku (21. rujna 2014. godine)

Dvorac Erdody. Jastrebarsko.

Prostor nas uvijek iznenadi. Nije potrebno zamišljati 23 dodatne dimenzije "smotane" u svakoj točki euklidskog prostora. Već i sam euklidski prostor je čudo. U njemu živi Zemlja.

Gledana s Mjeseca, doima se poput plavo-bijelo-zelenog klikera. Jedan takav bi bio >> moj favorit prije 35 godina.

Približimo li joj se na visinu nekog leta, >> recimo od Frankfurta do Madrida, na mjestima izgleda kao naborana koža sasušenog šarenog graška.

Još niže vidimo njenu odjeću od zakrpa. Kvadrat šume, kvadrat livade, kvadrat oranice, krug jezera, poderotine od gradova.

Još samo malo niže i ništa se od toga više ne vidi. Nađemo se u nekoj ulici, >> između zgrada, na teritoriju kojeg znamo ili ne znamo i kojeg ne možemo više jasno postaviti u kontekst onog šarenog klikera.

A još bliže, mogli bismo se naći u hotelskoj sobi. S premekanim krevetom od kojeg nas bole leđa i strastvenim parom u susjednoj sobi. Svakog dana ujutro kroz podzemnu željeznicu do sveučilišta u predgrađu. Dok se ne vratimo "svojoj" zgradi i zagrebačkom prometu. Poznati semafori i križanja. Od jutra do večeri i opet ispočetka. Barem dok ide.

Ponekad nam se taj beskonačno skalabilni prostor sakrije iza kakvog skretanja na kojem uvijek produžimo ravno. Treba probati desno jedanput. Pa tako i u Jastrebarskom. Treba samo skrenuti desno na skretanju u samom centru grada, prema Žumberku, da stignemo do gradskoj parka, zapravo dvorca Erdödy okruženog perivojem (iznad i ispod).

Dvorac Erdody. Jastrebarsko.
DVORAC ERDÖDY

VRIJEME GRADNJE: Kraj 15. stoljeća, ban Matija Gereb.

ARHITEKTURA: Zgrada dvorca izvedena je kao četverokut koji je smješten na blagoj uzvisini i opkoljen jarcima, kao što su rađene utvrde nizinskog tipa. Krila su mu različite visine, a najviše krilo zatvaraju dvije preostale zaobljene kule. Unutrašnje dvorište rastvoreno je arkadama. Uz dvorac se širi gradski park koji je hortikulturni spomenik.

POSEBNOST: Ovo najstarije zdanje u gradu od početka 16. stoljeća pa do 1922. u posjedu je obitelji Erdödy. Tijekom vremena više puta dograđivan, ovaj četverokutni dvor, pojačan s dvije zaobljene kule, bio je jedna od utvrda u vrijeme turskih osvajanja. Stjepan Erdödy, ljubitelj prirode i lova, osnovao je u njemu Prirodoslovni muzej. Nakon toga kupio ga je veletrgovac Ehrman, a kad je 1936. godine propao, općina ga je otkupila za dječji dom. U njemu je neko vrijeme bio smješten i Zavičajni muzej.
Dvorac Erdody. Jastrebarsko.

Osim dvorca u perivoju su još dvije očuvane stare zgrade. U jednoj od njih žive ljudi, a oko nje trčkaraju djeca. Curica gleda u mene s interesom koji nadvladava oprez dok fotografiram mačku na prozoru (iznad). Možda je njena. I mačka i djevojčica zure u mene.

Dvorac Erdody. Žitnica. Jastrebarsko.

Druga zgrada je žitnica (iznad).

ŽITNICA U PERIVOJU DVORCA ERDÖDY, JASTREBARSKO

Najznačajnija investicija u projektu Probuđena kulturna baština Grada Jastrebarskog bila je obnova zgrade Žitnica. Riječ je o zgradi koja je sastavni dio kompleksa Erdödy, a nalazi se u perivoju Erdödy. Na objektu su izvedeni zidarski i fasaderski, stolarski, bravarski, staklarski, soboslikarsko-ličilački radovi te klesarski i restauratorski radovi.

Nakon potpune obnove, Žitnica, zgrada koja je za vrijeme plemićke obitelji Erdödy prvenstveno služila za skladištenje žita, okružena zelenilom perivoja i u blizini dvorca Erdödy predstavlja idealan prostor za održavanje kulturnih, gospodarskih i turističkih manifestacija.

Odlazimo dalje. Prema Hrastju Plešivičkom i Dragi Svetojanskoj. Okrećemo se samo da još jednom vidimo dvorac (ispod). >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

U Dragi Svetojanskoj obnovljen je mlin. Potok snažno žubori ispod mlinskih zgrada (ispod), ali se podignuta drvena turbina ne okreće.

Draga Svetojanska. Mlinske zgrade.

Razasute jabuke po drvenom mostiću uz mlin (ispod). Guske gaču, a pure ćurliču. Brane svoj teritorij kad već ljudi neće. Kokoši samo uznemireno bježe.

Draga Svetojanska. Mlin.

Hambar za kukuruz u kojem kukuruza nema. U dvorištu mog djeda bio je mnogo veći. Prepleteno šiblje spaja daske, a iza njih je drveni stol (ispod).

Draga Svetojanska. Mlin.

Mlinara nema (ispod). Ostala je samo predstava za turiste kojih isto nema. Osim nas dvoje. Nikoga zapravo i nema osim nas dvoje. I blesavih pura i opasno-izgledajućih gusaka u susjednom dvorištu.

Draga Svetojanska. Mlin.

U Dragi Svetojanskoj je i ruševina nekadašnje utvrde koju zovu Turen (Turanj; ispod). Od nje je ostao samo niski kružni zid i visoki komad tornja (Turen - Turanj - toranj - torus ?) obraslog bršljanom (?) sa žutim cvjetićima koje opsjedaju pčele. S Turena se pruža debeo pogled prema Dragi Svetojanskoj i Jastrebarskom, premda se nalazi u kotlini između dvije strme planinske strane. Stražari nad potokom.

Draga Svetojanska. Turen.

Samo malo iza Drage Svetojanske, na šumskom putu prema Grabaraku i Dragonošu, gigantski tirkizni skakavac, metalna pošast ždere planinu (ispod). Žvače je i probavlja, izbacuje kao sitni šljunak iza sebe. Sva sreća da mu ploča na kojoj piše "Park prirode Žumberak" priječi da ode još dalje.

Draga Svetojanska. Kamenolom.

Nama ta čarolija ne smeta, mi kraj nje prolazimo bez problema. Šumski put posut šljunkom kojeg su raznijele kiše poslije nekoliko kilometara spaja se na asfalt. I njega su kiše raspuknule. I tako dođosmo do Dragonoša. S crkvom zaštićenom zidom od nacijepanih drva, da je brani od zime ...

Dragonoš. Crkva.

... i pogledom na sjeverozapad, prema Jarušju. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Na putu prema Samoboru, negdje iza Šipačkog Brega stajemo uz šarene košnice (ispod).

Šipački Breg. Košnice.

Žumberak se smiri kad se spušta prema Samoboru.

<< Podgarić: Džamonjin spomenik Logarska dolina >>

Zadnji put osvježeno 21. rujna 2014. godine