Dan drugi (17. travnja 2013. godine)

Neboderi. Kroz prozor hotela. Jutarnje sunce čini žute odsjaje. Sa sedmog kata gledam aute na zavoju. Sunce izlazi i zalazi kasnije nego u Zagrebu.

Doručak. Gužva. Kava i razmišljanje o trivijalnostima. Gdje je stanica? Kako se Renfe Cercanias razlikuje od Metroa? Ah, valjda moram sići i vidjeti.

Stanica je 100 m od hotela. Automat ne prima moje kovanice od 2 eura. Prima 1 euro i dva puta po 50 centi. Ekran pokazuje kad Renfe vlakovi stižu. Svaku minutu nešto. Evo i mog. I nije toliko komplicirano. Prilično logično, u stvari.

Cantoblanco. Sveučilište sjaji. Zelena, zelena trava. Pokoji student. Sad se osjećam dobro. Nekako kao da sam došao na svoj teritorij. Kao da poznajem ove dijelove grada u bilo kojem gradu. Znam što se ovdje zbiva.

Putokaze prema konferencijskoj dvorani postavlja grupica studenata baš ispred mene. Uranio sam.

Dvorana u kojoj se nalaze fotografije počasnih doktora. Uključujući i Heinricha Rohrera i Lynn Margulis. Ostale nisam prepoznao, a nije mi se dalo ni gledati previše. Neki nose smiješne plave kapice s resicama. Dvorana se polako puni. Uobičajena priča, znanstvene konferencije nisu performansi. Uvijek znaš što od njih možeš očekivati.

Organizator (David) me spominje u uvodnom govoru. Eh ... Valjda kad skupiš dovoljno godina dočekaš i to da te netko nazove uglednim plenarnim predavačem. Moram brzo natrag u Zagreb, tamo mi nitko ne tepa. Ovdje padam u opasnost da počnem predobro misliti o svom radu.

Predavanja su mi iznimno zanimljiva, došao sam na pravo mjesto. U pauzi za kavu upoznajem nekoliko ljudi koje sam do sad znao samo po imenima. Fino. Izlazim se prošetati da vidim kako se ovdje sunce uzdiže.

Sad je već mnogo studenata vani. Sjede na travi. Neki puše, neki se sunčaju, neki čitaju. Živahno. Fakultet za filozofiju pored Fakulteta za prirodne znanosti. Ima li bolje kombinacije?

Ručak. Caneloni, filet lista, kolač od sira, kava. Razgovaram s Pedrom. Mnogo priče o virusima, mnogo dobrih ideja. Pedro stišće viruse AFMom. Na jednom od prvih članaka o virusima koje sam pročitao Pedro je bio koautor.

Prije poslijepodnevne ture predavanja bježim opet zakratko van. Kakav dan!

Nakon svih pitanja koje sam danas postavio moram fakat posvetiti dodatnu pažnju svom predavanju. Nisam ga završio u stvari. Nije dobro teklo pa sam ga ostavio u nekom "nerođenom" stanju, u potencijalnosti koja se tek treba ostvariti. Imam vremena do petka ujutro. Stignem.

Istim putem nazad. Imam dojam da ono zbog čega ljudi obično dolaze u Madrid neću ni vidjeti. Ne ide mi se samom do centra.

Hotel na čvorištu željeznice. S nepromašiva četiri nebodera preko puta mog prozora.

<< Dan prvi

Dan treći >>

Zadnji put osvježeno 17. travnja 2013. godine