Komin (3. studenog 2013. godine)

Sv. tri kralja

Komin pored Svetog Ivana Zeline poznat je po crkvi Sveta tri kralja (iznad), pogotovo po njenoj unutrašnjosti. Danas smo krenuli da to vidimo, sluteći ipak da će crkva biti zaključana. I bili smo u pravu. Eh. Mogao bih sad svašta ovdje napisati o hrvatskom turizmu i kulturi, ali neću.

Umjesto toga, donosim fotografije onoga što sam ipak uspio vidjeti u Kominu. Kroz zaključana ulazna vrata vidi se komadić crkvenog dvorišta okruženog zidom (ispod).

dvorište crkve Sv. tri kralja

Evo što piše na obavijesnoj ploči pored crkve:

Crkva Sv. tri kralja

VRIJEME GRADNJE: sredina 17. st.
INTERIJER: Unutrašnjost crkve ukrašena je bogatom opremom i predstavlja biser baroknog graditeljstva. Jedna je od rijetkih crkava u kojoj je cijela unutrašnjost prekrivena freskama i štukaturom - ženskim i muškim likovima kao alegorijama darova Duha Svetoga i obiljem vedrih rokoko ornamenata i cvijeća. Prema postojećim podacima najvjerojatnije ju je oslikao u 18. st. Antun Archer. Crkvom dominira glavni oltar Sveta tri kralja s oltarnom slikom Poklonstvo kraljeva (1729.) koja potječe iz radionice biskupa Branjuga. Ljepotom se ističe i oltar Sv. Elizabete.
POSEBNOST: Crkva je ograđena cinktorom koji ograđuje prostor i pruža zaklon hodočasnicima. Smještena je na lijepom položaju, nad cestom za Varaždin, dominira cijelim krajem.

Oblaci zaklanjaju sunce, a ono ih onda rastjera. Zato crkva svakih tri sekunde izgleda drukčije. Stojimo na vjetru koji povija dugu travu i čekamo pogodan trenutak. Evo ga ! (ispod). >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

A onda putem kroz Komin. Komin je raštrkano naselje bez urbanog smisla. Svejedno, nađe se lijepih vidika, pogotovo na bregu na kojem je crkva. Suhi kukuruzi šušte od vjetra (ispod).

suhi kukuruz, Komin

Samo malo dalje, traktor nas je potjerao s uskog putića u polje. Baš dobro. Žuta i zelena trava (ispod).

suhi kukuruz, trava, Komin

Oranice kominske (ispod) ...

oranice kominske

... i vinogradi (ispod).

oranice kominske

Vjetar me podsjeća da se vrijeme mijenja. Dolazi ciklona i započinje najgori mjesec od svih mjeseci: studeni. Siguran sam da ću već idući tjedan cmizdriti s Waitsom: November has tied me to an old dead tree, send word to April to rescue me.

<< Od Donje Voće do Vindije Piran u magli >>

Zadnji put osvježeno 3. studenog 2013. godine