Kao maslačak (2. studenog 2017; materijal iz ljeta 2017. godine)

Svake godine zažute, pa zabijele, suhi i prozirni, dok ih vjetar ne raznese na sve strane svijeta. Tako od maslačka ne ostane ništa. Sve do iduće godine.

Gdje se sklanjaju mačke iz grada Krka kad grad napuste turisti i kad vjetar podigne more i ohladi kamen? Ima jedna krčka mačka koja ne mari ni za koga, pruži se na kamen starog zdenca na trgu i samo leži. Spava pored tisuća turista koji prolaze kraj nje, fotografiraju je (kao i ja) i zapravo više uopće ne reagira na njih.

Ostala je od ovogodišnjeg krčkog maslačka pokoja fotografija iz Batomlja gdje nije fotografiran ni zid ni stup ni kamen, nego svjetlost. Čak i u najvećoj žari ljeta postoje mjesta na kojima sunce predahne, a svjetlost se malo rashladi i zaplavi. Tako je ove godine bilo u Batomlju (iznad i ispod) kad smo sjeli u hlad da se nauživamo sjene i svjetla.

S Batomlja se vidi Baška (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Koliko sam se puta ove godine popeo do svetog Ivana? Barem dva puta - krajem lipnja i sredinom listopada. Velu plažu krajem lipnja mogu podnijeti samo u rano jutro, možda oko šest, kad se još nitko nije probudio i kad je more mirno kao mlijeko. Ulazim drhtureći, plivam do platforme pa natrag. Dan se polako grije, a mi ćemo najvjerojatnije od Zaroka prema planini. Ili do svetog Ivana pa na drugu stranu.

U krčku katedralu uđem da opipam kamene stupove. I pobjegnem od galame s trga.

Sveci i isposnici, kraljevi i anđeli, u srebru i zlatu (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

U Vrbniku smo sreli američke turiste. Čitaju jelovnike ispred restorana. Dobro, i to je nešto, ali tek za početak. Recimo, kakav dobar žgvacet s fužima. Poslije bi se trebali vratiti zbog cvijeta, mora i kamena.

Onog dijela ljeta godine 2017. u kojem sam uporno radio skoro da se više i ne sjećam. Ne znam kako je to moguće, ali znam da mi je žao što od ljubljanskog ljetnog maslačka nije ostalo malo više.

Ono što je ostalo je lijepo, naravno, jer je Ljubljana lijepa. Zelenkasta i žućkasta pelud prekriva asfalt pred trnovskim kavanama i barovima gdje pijemo pivo u tople večeri kad prevalimo još jedan radni dan preko leđa.

Smrt fašizmu. U Trnovu.

Jednom, oko podneva, spustio sam se do centra da vidim, kakve li blasfemije, velike plakate sa znanstvenim vizualima sudionika konferencije Liquids 2017.

Ali vidio sam i Ljubljanicu, naravno, i to ne usput, nego zbilja.

Križevniška ulica u Ljubljani s poezijom na češkom, francuskom i slovenskom. Otisnutom na klupama.

Nekje na nekem lepem kraju bi rad svetlo sobano, polno rož.

- Jože Plečnik (1872 - 1957)

I Plečnikova Narodna in univerzitetna knjižnica.

Ljubljana ima Trg Republike (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Dva velika nebodera, parlament i banka. Eto. Ode maslačak.

<< Na Pokljuki .

Zadnji put osvježeno 2. studenog 2017. godine