Kamačnik (18. ožujka 2012. godine, materijal iz 17. ožujka)

vodenica, Kamačnik

Put počinje iz Vrbovskog, drugog po veličini naselja u Gorskom kotaru. Vrbovsko je mjesto razvučeno po brdima, koje se spušta prema rijeci Dobri i uzdiže iznad nje. Vozite li se pažljivo cestom kroz Vrbovsko uočit ćete oznaku skretanja za Kamačnik koju trebate slijediti. Uska cesta na kojoj bi se bilo teško mimoići s drugim automobilom završava pored drvenog ugostiteljskog objekta Hrvatskih šuma koji je jučer čini mi se bio zatvoren. Pored tog objekta moguće je parkirati automobil. Put koji tu započinje prolazi kroz šumu, uglavnom bukve i graba (ali ima i breza i jela), uz potok Kamačnik. Staza koja završava izvorom Kamačnika duga je 3.2 km.

Na mjestu pored ugostiteljskog objekta Kamačnik se ulijeva u rijeku Dobru. Cijelo područje je od 2002. godine zaštićeni krajolik. Odmah na početku, naići ćete na veliku ruševinu nekadašnjeg mlina (fotografija iznad). Mlin svjedoči o snazi Kamačnika.

Kamačnik, kamenje u potoku, mahovina

Kamačnik je potok boje. Bogate svijetlo-zelene koja se masno presijava na suncu (od mahovine; fotografije iznad i ispod). Duboke tirkizne plavo-zelene koja titra s valovima. Potonule narančasto-smeđe boje lišća. Žute boje suhe trave poleknute tokom kad je Kamačnik bio dublji na naplavinama u potoku.

Kamačnik, kamenje u potoku, mahovina

Ljubičasta i žuta boja cvijeća. Proljetnice (fotografija ispod). Kamačnik je potok posebne i zaštićene flore.

Kamačnik, cvijeće

Na početku puta Kamačnik je najdivljiji, a područje oko potoka najusječenije. Put će vas povesti preko mnogih drvenih mostića i staza izgrađenih još 1961. godine, koji su i danas u dobrom stanju (fotografija ispod).

Kamačnik, mostovi

Kako napredujete prema izvoru Kamačnika, prostor se otvara, obala se izravnava, a potok se smiruje i na mjestima širi (fotografija ispod). Poučna staza prolazi ispod nadvožnjaka autoputa, a to se mjesto nalazi otprilike na trećini puta.

Kamačnik, suha trava, šuma

Staza prelazi preko potoka sveukupno tri puta. Fotografija iznad načinjena je s jednog od ta tri mostića preko potoka.

U drugom dijelu staze, kad se potok smiri, zapjenjena bijela predaje se hladnoj zeleno-plavoj (fotografija ispod). Vidio sam sličnu boju u >> Zelenom viru, ali čini mi se da je ona u Kamačniku spektakularnija i hladnija. Na dva dijela staze, na dužini od svega nekoliko metara, osjetio sam silno ugodnu svježinu.

Kamačnik, brana, smeđa, tirkizna i bijela

Neke od fotografija koje sam snimio čine mi se kao apstraktne slike (ispod). Svejedno, znamo da se radi o vodi. Njenu svježinu i vibraciju možemo lako osjetiti.

Kamačnik, voda, lišće, zelena

U potoku ima pastrva (fotografija ispod - pokušajte je naći!). Navodno se pastrve sa žara mogu u sezoni pojesti u ugostiteljskom objektu na ulazu u stazu.

Kamačnik, voda, lišće, pastrva, zelena

Staza završava pomalo neočekivano, a na mjestu gdje očekujete da se potok produži, strmo se uzdiže tlo. Kamačnik izvire ispod tog mjesta okruženog s tri strane strmim terenom. Za cijeli put trebat će vam oko jedan sat u svakom smjeru (fotografiranje i ljenčarenje nije uključeno).

Kad se budete vraćali, učinit će vam se kao da Kamačnik i šumu oko njega već dugo poznajete.

Kamačnik, šuma
<< Ozalj, Krašić, Pribić Bosiljevo >>

Zadnji put osvježeno 22. ožujka 2012. godine