Fahrenheit 451, dio osmi (6. travnja 2019. godine)


Gospodar koji zapovijeda, ugnjetava i izrabljuje je potpuno logična i posve prirodna osobnost. Ali gospodar koji se žrtvuje za one koji su mu zbog njegove božanske ili ljudske privilegije podređeni je posve nemoguće biće. Ovo je sama suština licemjerstva, koje papa tako dobro personificira jer, nazivajući se najnižim slugom sluga Božjih - a u zavjet tome, slijedeći Kristov primjer, čak i jednom godišnje pere stopala dvanaestorici rimskih prosjaka - u isto se vrijeme proglašava Božjim namjesnikom, apsolutnim i nepogrešivim gospodarom svijeta. Trebam li uopće podsjećati da su svećenici svih crkava, umjesto da se žrtvuju stadu koje im je povjereno, uvijek to stado žrtvovali, iskorištavali i držali u stadnom stanju, dijelom da bi zadovoljilo njihove vlastite strasti, a dijelom služilo svemoći Crkve?

--------------

Strogo govoreći, škole u normalnom društvu temeljenom na jednakosti i na uvažavanju ljudske slobode, postojat će samo za djecu, ne i za odrasle; a da bi postale škole emancipacije a ne porobljenja, bit će nužno najprije eliminirati tu fikciju o Bogu, vječnom i apsolutnom porobljivaču. Svo obrazovanje djece i njihova poduka mora se temeljiti na znanstvenom razvoju razuma, a ne vjere; na razvoju osobnog dostojanstva i neovisnosti, a ne na pobožnosti i poslušnosti; na uvažavanju istine i pravde po svaku cijenu, a prije svega na poštovanju čovječanstva, što uvijek i svugdje mora zamijeniti obožavanje. Princip autoriteta u obrazovanju djece predstavlja prirodno polazište; on je legitiman i nužan kad se primjenjuje na djecu nježnog doba, čija se inteligencija još nije otvoreno razvila. Ali kako razvoj svega pa tako i obrazovanja podrazumijeva postupnu negaciju polazišta, ovaj se princip mora umanjivati onoliko brzo koliko obrazovanje i poduke napreduju, ustupajući mjesto sve većoj slobodi. Svo racionalno obrazovanje je u suštini upravo ovo postupno uništavanje autoriteta zbog slobode, a konačni objekt obrazovanja je nužno stvaranje slobodnih ljudi punih uvažavanja i ljubavi za slobodu drugih. Prema tome, prvi dan u životu učenika, ako škola prima dječicu jedva sposobnu promrmljati nekoliko riječi, trebao bi biti najautoritativniji dan i dan gotovo potpunog odsustva slobode; ali njegov zadnji dan trebao bi biti dan najveće slobode i potpuno ukidanje svakog traga životinjskog ili božanskog principa autoriteta.

--------------

Kad bi Bog uistinu postojao, trebalo bi ga ukinuti.

Mihail Bakunjin, Bog i Država (1882); odlomci, moj prijevod s engleskog

Iz studentskog časopisa Tribuna, Ljubljana, 17. ožujka 1980. godine


Dosta je više onih nejasnih formulacija kao što su "pravo na rad" ili "svakome pripada puni ishod njegovog rada". Ono što mi proglašavamo je PRAVO NA DOBROBIT: DOBROBIT ZA SVE!

--------------

To što srednjeklasno društvo propada, što smo ušli u slijepu ulicu iz koje ne možemo izaći a da sjekirom i bakljom ne napadnemo institucije iz prošlosti, upravo je zato što smo previše računali. To je zato što smo prihvatili ideju davanja samo da bismo primali. To je zato što smo htjeli pretvoriti društvo u tržišnu kompaniju temeljenu na dugu i kreditu.

--------------

Da će kovač doživotno osuđen da proizvodi glave čavala izgubiti svaki interes za svoj posao i da će u potpunosti biti u milosti i nemilosti svog poslodavca sa svojim ograničenim rukotvorstvom, da će biti bez posla četiri od dvanaest mjeseci i da će mu se nadnice smanjiti kad ga se bude moglo lako zamijeniti šegrtom, [Adam] Smith o tome nije mislio kad je povikao - Živjela podjela rada. To je uistinu zlatni rudnik koji će obogatiti narod! I svi su mu se u tom poviku pridružili.

A kasnije, kad su Sismondi ili J.B. Say počeli razumijevati da podjela rada, umjesto da obogaćuje cijeli narod, obogaćuje jedino bogate, a da radnik koji je za cijeli život osuđen da proizvodi osamnaestinu pribadače, oglupljuje i tone u siromaštvo - što su službeni ekonomisti predložili? Ništa! Nisu sebi rekli da će zbog cjeloživotnog šljakanja na jednom te istom iscrpljujućem mehaničkom poslu radnik izgubiti svoju inteligenciju i svoj izumiteljski duh []

Petar Kropotkin, Osvajanje kruha (1906), odlomci, moj prijevod s engleskog.

Iz studentskog časopisa Tribuna, Ljubljana, 21. svibnja 1980. godine


[] Treba imati na umu politički proces i shvatiti da je njegov put dobrih namjera prepun prepreka: povlačenje veza, intrige, laskanje, varanje; zapravo prevare svih vrsta kojima se politički aspirant služi da postigne uspjeh. Na to treba dodati potpunu demoralizaciju karaktera i uvjerenja, sve dotle dok u toj ljudskoj ruševini ne ostane ništa čemu bi se čovjek mogao nadati. I uvijek iznova ljudi su bili dovoljno budalasti da vjeruju i do zadnjeg daha podržavaju nadobudne političare, samo da bi i opet bili izdani i prevareni.

Moglo bi se tvrditi da ljudi od integriteta neće postati iskvareni u političkom mlinu. Možda; ali takvi bi ljudi bili apsolutno bespomoćni da učine i najmanji pomak u ime radništva, kao što se uistinu i pokazalo u brojnim situacijama.

Emma Goldman, Anarhizam: što to zapravo znači (1910), odlomak; moj prijevod s engleskog

Naslovnica studentskog časopisa Tribuna, Ljubljana, 30. travnja 1980. godine


Ima jedan divan i dirljiv odlomak u jednom od autobiografskih zapisa Bertranda Russela u kojem se prisjeća opijenosti koju su on i G. E. Moore osjetili kad su odlučili da je Idealizam u krivu. Odjednom su ušetali u stvarni svijet nakon što su dugo vjerovali da je sve to nekako u njihovim umovima. Postoji usporediva opijenost u otkriću da su određeni fenomeni stvarni, a ne jezični artefakti, da ih se treba tretirati znanstvenim metodama, a ne analizom riječi. Kako je nakon svega lijepo biti u kontaktu s istinom! Kako je temeljito osvježavajuće ostaviti iza sebe pravila označavanja, pozivanja na imaginarne slučajeve i petljanciju semantika mogućih svjetova te zaključiti da kompleksnosti nisu u našem jeziku nego u nama i u svijetu.

Arthut C. Danto, odlomak iz predgovora za knjigu Boja za filozofe: razmrsiti dugu C.L. Hardina (1987), moj prijevod s engleskog

Iz studentskog časopisa Tribuna, Ljubljana, 16. travnja 1980. godine


Svatko drugi, osim mene, išao bi putem koji mi je utro moj djed, ali ja nikad nisam bio čovjek koji ide nekim putem. Zapravo nikada i nisam išao nekim putem vjerojatno zato što sam se bojao ići nekim od tih beskrajnih i time besmislenih putova. Uvijek sam sebi govorio: da želim, mogao bih ići nekim putem. Ali nisam. Do danas. Nešto se dogodilo, ostario sam, nisam stao, ali nisam išao nijednim putem. Govorim jezikom koji ne razumije nitko drugi osim mene, kao što svi mi govorimo svojim vlastitim jezikom, a svi oni koji misle da ga razumiju glupani su i varalice.

--------------

[] danas se u Europi mogu naći još samo izvještačeni ljudi kakvima ih je učinila škola, i kojeg god čovjeka u Europi pogledamo, vidjet ćemo da imamo posla s izvještačenim čovjekom, s odbojnim, umjetnim ljudskim bićem, kakvih ima na milijune i - tko zna - kakvih će uskoro biti na milijarde i kakve proizvode divovski školski sustavi što cijelo vrijeme nesmiljeno gutaju ljude, pa ako još uopće možemo čuti, u ušima nam tutnji glas obične industrijske marionete, a ne glas prirodna čovjeka.

--------------

Želja za životom i postojanjem, što bi u naselju Scherzhauserfeld ponekad poprimila groteskne oblike, pridonosila je tomu da stanje u pretpaklu, koji je bio pakao, bude još groznije. Kroz prozore ponekog stana u pravilnim bi se razmacima, uglavnom na kraju tjedna, čulo sviranje harmonike, citre ili trube, a ponekad i pjevanje. No to je bila lažna vedrina, i onoga što je lijepo pjevao narodnu pjesmu sljedećeg su dana oko podneva, baš kada sam zatvarao dućan, iznosili iz kuće u lijesu, sviračica se citre ubrzo nakon toga objesila, a trubač je dospio u lječilište za plućne bolesnike Grafenhof u pongauskom okrugu.

Thomas Bernhard, Podrum (1976, u hrvatskom izdanju 2004), odlomci; prevela Helen Sinković.

Bosch, detalj

Hieronymus Bosch, triptih Iskušenje sv. Antona, detalj

Ovo je osmi dio popisa tekstova koji će biti zabranjen kurikularnom reformom, svojevrsni kurikularni index librorum prohibitorum pod nadzorom domoljubnih snaga i Crkve. Kako je započeo ovaj pothvat očuvanja dobre literature, >> pročitajte u prvom dijelu. S odmakom vremena, ovaj se pothvat polako pretvara u odabir zanimljivih odlomaka iz literature koju sam u zadnje vrijeme čitao, ali kako je literatura koju ja čitam dobrim dijelom posve "blasfemična" i "nedomoljubna", sve se i dalje dobro uklapa u početnu zamisao.

<< Moj braco Boje su u nama >>

Zadnji put osvježeno: 6. travnja 2019. godine