Dugo se zna da se onima koji čine dobro rijetko oprašta. Isto vrijedi i za one koji trpe nepopravljive nepravde. Kad će se Židovima oprostiti Holokaust?

Moralnost nam kaže da savjest ne možemo čuti, ali da ona govori protiv okrutnosti i nepravde. U stvari, savjest blagoslivlja okrutnost i nepravdu sve dotle dok se njihove žrtve mogu sahraniti u tišini.

Danas su pristizala izvješća o patetičnim prizorima s njemačke granice gdje su skupine Židova koje su pokušale napustiti Reich doslovno klečale moleći nizozemske službenike da im dopuste preći granicu. Nizozemske granične ophodnje su udvostručene, a izdane su i stroge naredbe s ciljem sprečavanja invazije izbjeglica.

Nekad je izbjeglica bio pojedinac prisiljen da traži utočište zbog nečeg što je učinio ili političkog stava koji je zastupao. Pa, istina je da smo i mi morali tražiti utočiste; ali nismo ništa učinili i većina nas nikad nije ni sanjala o bilo kakvom radikalnom stavu. Danas su "izbjeglice" oni od nas koji su bili toliko nesretni da dođu u novu zemlju bez ikakvih sredstava i da im moraju pomagati Izbjeglički odbori.

[]

Rekli su nam da zaboravimo; i mi smo zaboravili brže nego što je bilo tko mogao i zamisliti.

[]

Zato da što efikasnije zaboravimo, izbjegavamo bilo kakvu aluziju na koncentracijske ili internacijske logore koje smo iskusili u skoro svim europskim zemljama - to bi se moglo interpretirati kao pesimizam ili nedostatak vjere u novu domovinu. Uostalom, rekli su nam da nitko o tome ne voli slušati; pakao više nije nekakvo religijsko uvjerenje ili fantazija, nego nešto stvarno kao i kamenje i drveće. Čini se da nitko ne želi znati da je nedavna povijest stvorila novu vrstu ljudskih bića - vrstu koju u koncentracijske logore stavljaju njihovi neprijatelji, a u internacijske njihovi prijatelji.

Idealni podanici totalitarnog režima nisu uvjereni nacisti ili uvjereni komunisti nego ljudi za koje razlika između činjenica i izmišljotina [] i istine i laži [] više ne postoji.

[] Ono što karakterizira slobodan duh nije to da su njegova mišljenja točnija, nego da se oslobodio od tradicije []. U pravilu će, međutim [] on imati istinu na svojoj strani ili barem duh traganja za istinom: on zahtijeva razloge, ostali zahtijevaju vjeru.

[]

Utemeljitelje religija karakterizira to što nikad ne izlaze iz stanja samozavaravanja: vrlo rijetko im se dogodi da iskuse onaj trenutak jasnoće kad ih preplavi sumnja; obično se, međutim, utješe pripisujući te trenutke jasnoće zlom protivniku. Samozavaravanje je nužno za postizanje veličanstvenog efekta. Jer ljudi vjeruju u istinitost onoga u što se očito snažno vjeruje.

I zato, kad vidiš čovjeka koji često nosi službenu odoru, kad vidiš nekog čije se ime čuje u forumu, ne zavidi mu; sve se to kupuje po cijenu života. Potrošit će oni sve svoje godine u zamjenu za samo jednu koja se bilježi po njihovom imenu. Život je neke napustio usred prvih pokušaja, prije nego su se mogli popeti do vrha svojih ambicija; neke je, nakon što su propuzali kroz tisuću nedostojnosti kako bi se okrunili dostojanstvom, opsjela nesretna misao da su se mučili samo zbog natpisa na nadgrobnoj ploči; neki koji su doživjeli krajnje duboku starost prepustili su se novim nadama kao da su u mladosti, ne mogavši ih zbog najobičnije tjelesne nemoći ostvariti baš kad su se najviše i najbesramnije trudili. Besraman je onaj koga dah napušta usred sudskog postupka kad, u već poodmaklim godinama i još se trudeći izmamiti pljesak neukih krugova, brani neku stranku koja mu je potpuni stranac; sramotno je kad netko, više se iscrpljujući načinom na koji živi nego svojim radom, bude shrvan obavljajući svoju dužnost, sramno je kad netko umre u trenutku kad prima plaću te izmami dugačak smiješak svojeg dugo zapostavljenog nasljednika.

Spremi ovo u svoje srce, dragi Lucilije, tako da se možeš narugati zadovoljstvu koje dolazi od odobravanja mnoštva. Mnogi o tebi imaju visoko mišljenje, ali imaš li zaista ikakva povoda biti zadovoljan sobom ako si ona vrsta čovjeka koga mnogi razumiju?

[]

Iznutra sve treba biti drukčije, ali stranu koju okrećemo svijetu treba prilagoditi svjetini.

Mi imamo cijeli sustav priprema djeteta za život koji je uvijek priprema i nikad tamo zapravo ne stiže. Drugim riječima [ ] to mlado biće uvijek pripremamo za nešto što će se dogoditi. U jaslice idete kao pripremu za vrtić, u vrtić kao pripremu za prvi razred, a onda napredujete kroz razrede dok ne dođete do srednje škole, a onda dolazi vrijeme kad vas, ukoliko vas možemo dovoljno fascinirati za taj sustav, pošaljemo na koledž, a potom ako ste dovoljno pametni na fakultet i ostajete vječni student, vratite se da budete profesor i vrtite se u krug po sustavu. Ali u uobičajenom slučaju ne potiču baš to, žele da poslije fakulteta ili poslije diplome [] izađete u Svijet, s velikim S. Za to ste bili trenirani i sad ste stigli. I kad izađete u Svijet, na vašem prvom sastanku prodaje, sve se ponavlja, jer žele da postignete normu, a ako je postignete, onda vam daju veću normu, i tako dođete do četrdeset pet godina starosti kad ste možda potpredsjednik i naglo vam svane da ste stigli. S naglim osjećajem da ste prevareni, jer život osjetite na isti način kako ste ga uvijek i osjećali, a kondicionirani ste tako da imate očajničku želju za budućnošću. Stoga je konačni cilj za koji nas ova kultura priprema umirovljenje, kad ćete biti seniorni građanin i imat ćete bogatstvo i privilegiju da činite ono što ste oduvijek htjeli, ali ćete istovremeno imati i impotenciju, trulu prostatu, lažne zube i nedostatak energije. Zato je cijela stvar, od početka do kraja, prevara.

Nadalje, tu su i neki drugi aspekti te prevare [] a to je da ste općenito uključeni u poslovni sustav koji dijeli vaš dan na rad i zabavu. Rad je nešto što svi rade i za to dobivate plaću jer nikome se to ne da raditi. Drugim riječima, to je toliko odvratno i dosadno da za taj rad možete biti plaćeni. A cilj je tog rada da dobijete novac. A cilj je dobivanja novca da odete kući i uživate u novcu koji ste zaradili. Kad ga dobijete, vidite, možete kupiti užitak. Ovo je potpuna zabluda. Novac nikad ne može kupiti užitak, jer svi užici ovise o disciplinama, a ne o stjecanju simbola moći - novca. Drugim riječima, u Sausalitu danas, gdje ja živim, imamo mol za molom pun lijepih brodova - motornih brodova, jahti, svih vrsta brodova - koje nitko nikad ne koristi, jer su kupljeni zato što su se reklamirali kao da ćete uživati ako ih kupite, da ćete postići status [] Ali onda odjednom otkriju da vlasništvo broda zahtijeva i pomorske vještine, koje su teške, ali ispunjujuće. Stoga nitko za to nema vremena i sve što rade s brodovima je da na njima organiziraju zabave s koktelima za vikende. []

Imate čudan osjećaj da je sva ta procesija stupnjevanja koja je trebala voditi do nečega u budućnosti, do te nagrade, te prekrasne, veličanstvene nagrade na kraju te linije, a koja se nikad zapravo ne pojavljuje. [] Mi pripremamo dijete na način koji mu ostavlja životni problem koji je nerješiv. I stoga ga prati stalna frustracija. A kao rezultat toga što je ovaj problem nerješiv, on se stalno odgađa za budućnost. Stoga je pojedinac obrazovan da živi u budućnosti, a nikad ga se ne obrazuje da živi danas. [] Ono što kažem je da je stvaranje planova za budućnost od koristi samo onim ljudima koji su sposobni živjeti u sadašnjosti. Jer kad stvarate planove za budućnost, a oni sazriju, ako ne možete živjeti u sadašnjosti, onda ne možete živjeti ni u budućnosti koju ste planirali. I u vama će biti neka vrsta sindroma u kojem sreća ovisi o obećanjima, a ne o izravnim i neposrednim ostvarenjima. [] Sve se temelji na ideji da ćete to dobiti sutra i da danas možete uživati jedino ako se budućnost čini svijetlom. Ali Konfucije je jednom rekao da čovjek koji shvati Tao ujutro može umrijeti zadovoljan navečer. Što znači da, ako ste ikad živjeli jedan potpun trenutak, možete biti spremni umrijeti. Možete reći: Pa, to je to. To je ono dobro što sam imao. Ali ako nikad niste imali taj potpuni trenutak, smrt je uvijek kao tip koji noću ulazi u bar, u 2 ujutro, i kaže Vrijeme je gospodo, molim vas. A vi ćete reći, O molim Vas, samo još jedno piće, ne još! jer nemate osjećaj da ste ikad stigli.

Vladajuće ideje svake epohe su uvijek ideje vladajuće klase.

Ipak, te ideje nikad ne bi prevladale kad bi bilo razvidno da vladaju uz prekomjernu silu. Suština je ideoloških iskaza u tome da ih, ako nam politička osjetila nisu razvijena, nećemo uspjeti opaziti. Ideologija se otpušta u društvo kao plin bez boje i mirisa. Ugrađena je u novine, oglase, televizijske programe i udžbenike, gdje na vidjelo izlazi njen parcijalan, možda nelogičan ili nepravedan pristup svijetu; gdje ponizno sugerira da samo iznosi drevne istine s kojima se jedino budala ili manijak ne bi složili.

Kako snobovi kombiniraju mali kapacitet za neovisan sud s apetitom za mišljenje utjecajnih ljudi, njihova će uvjerenja u ogromnoj mjeri biti određena atmosferom koju nameće tisak.

Ovo je praktički univerzalna procedura koju primjenjuje većina agencija i odjela za kreativnu reklamu. Reklame se temelje uglavnom na psihologiji. Ljudska je psihologija testirana tako podrobno da postaje nepotrebno propitivati teoriju temeljnih privlačnosti. Dokazano je izvan svake sumnje da su one prisutne u svakoj od naših temeljnih žudnji i nagona i da svi odgovaramo na predvidljiv način kad nas se dotakne poticanjem tih nagona.

[]

Opće privlačnosti:

1. Majčinski instinkt
2. Instinkt samoočuvanja
3. Zaštitnički instinkt
4. Želja za bijegom
5. Instinkt straha
6. Želja za oslobođenjem od boli
7. Želja za posjedovanjem
8. Želja da se privuče
9. Žudnja za pohvalom
10. Želja za isticanjem
11. Ponos vlasništvom
12. Želja da se privuče pozornost
13. Želja da se dominira
14. Želja da se profitira