Cesargrad (30. prosinca 2012. godine)

šumski put do Cesargrada

Put do Cesargrada vodi iz Klanjca. Uski i uglavnom raspadajući asfaltirani putić penje se kratko uz brdo, do kuća, vikendica i kleti, a onda ustupa mjesto šumskoj stazi (fotografija iznad). Kako se staza uspinje, Klanjec u klancu mirno zamire ugušen zimskom maglom.

Na početku staze prema Cesargradu stoji obavijesna ploča na kojoj o Klanjcu piše:

Klanjec se nalazio na strateški važnom mjestu tijekom Seljačke bune 1573. g. posebno imajući u vidu predviđene akcije i pohode na susjedna slovenska vlastelinstva. U Klanjcu je bila smještena i tridesetnička postaja, a spominje se da su u posvemašnjem metežu seljaci razorili i kuriju u Klanjcu, tamošnju crkvu te neke župne dvorove i kapele. Uspješno zauzimanje utvrde Cesargrad okupilo je brojne pobunjenike i veliku vojsku koja se potom zaputila preko rijeke Sutle. Prve vijesti o buni dao je Stjepan Gregorijanec 1. veljače 1573. g. On je izvijesto da su se "svi podložnici sa susedgradskog, cesargradskog, bizeljskog, dijelom brežičkog i drugih vlastelinstava podigli na bunu prošlog četvrtka". Nakon Bune u kojoj je bila teško oštećena, utvrda Cesargrad više nije pružala dovoljno udobnosti svojim vlasnicima, te je Ban Toma Erdoedy odlučio izgraditi novu obiteljsku rezidenciju južno od Klanjca. Izgradnja Novih dvora Klanječkih završena je 1603. godine.
Planinarska kuća, Cesargrad

Put, dakle, vodi prema ostacima povijesno značajnog objekta, a nakon 35 minuta laganog i ugodnog uspona ukaže se planinarska kuća "Cesargrad" (fotografija iznad). Kuća je na lijepom ravnom proširenju s kojeg se već vide ruševine cesargradske do kojih ima još 3-4 minute hoda. Ispred kuće je i vidikovac, ali danas se s njega moglo vidjeti samo more zagorske magle.

Cesargrad

Skoro progutan šumom i dračom, okrenut zalazećem suncu uzdiže se srušeni Cesargrad (fotografija iznad). Zamišljam zagorske i slovenske kmetove koji ohrabreni brojnošću, lošim vinom i dva mala topa urlajući jurišaju kroz šumu.

Obišao sam ruševine i zaključio da braniteljima i nije bilo lako. S cesardgradske utvrde bilo se jako teško uredno povući. U neredu koji je nastao, mnogi su vojnici sigurno stradali bježeći niz strminu.

Cesargrad

Obavijesna ploča pored planinarske kuće nudi neke informacije o tom burnom periodu. Evo što na njoj između ostalog piše (tekst potpisao Marijan Pleško):

Pretpostavlja se da je grad sazidan u drugoj polovici 13. ili početkom 14. stoljeća, a prvi put se spominje 1399. godine, kada ga kralj Žigmund dariva Hermanu Celjskom. Nakon što su Celjski izumrli, grad dobiva Andrija Baumkircher koji ga je zadržao do smrti, iako je i Ivan Korvin dobio darovnicu za grad. Baumkircher je ostavio grad Tomi Bakoczu, pa je tako zagospodarila imanjem i gradom obitelj Erdody i zadržala posjed do najnovijeg vremena.

Zagonetno je ime Cesargrad, carski grad. Možda prkos protiv Kunšperga, Konigsberga. Cesargrad je bio pravilno ograđen zidom, učvršćen okruglim kulama. Debljina zida je od 4.5 do 6 metara. Sagrađen je za obranu ulaza u tjesnac Sutle - Zelenjak, na granici Hrvatsko-ugarske kraljevine i Njemačkog carstva, a ubraja se među naše najveće srednjovjekovne utvrde (225m x 85m). Na primjeru Cesargrada može se promatrati razvitak ratnog graditeljstva. Upotrebom teškog topništva potpuno se promijenio način ratovanja i način gradnje. Broj branitelja je postao mnogo veći, pa je trebalo mnogo više prostora za nužno veći broj ratnika.
Cesargrad
Grad se ne spominje sve do Seljačke bune 1573. godine. Buna je planula na ugovoreni znak u noći između 27. i 28. siječnja. U četvrtak 29. siječnja ustali su kmetovi cesargradskog vlastelinstva. Njih su predvodili seljaci Milinčević i Hraždina. Cesargrađanima su se odmah pridružili ustanički odredi iz Susedgrada i Stubice. Nešto kasnije u pomoć su stigli slovenski kmetovi s bizeljskog vlastelinstva. Dopremili su dva mala topa. Isti su dan zauzeli Cesargrad i vlastelinsku kuriju u Klanjcu. U Cesargradu su pogubili vlastelinskog špana i spalili cesargradsku tvrđavu. Ispod Cesargrada je 2. veljače započeo pohod Ilije Gregoriča u slovenske zemlje.

Cesargrad je stradao, pa je početkom 17. st. potpuno napušten.
Klanječki bregi

Cesargrad je napušten, ali klanječki kmeti se nisu dali samo tako lako. Kleti gledaju prema zalazećem suncu (fotografije iznad i ispod).

Pješačeći natrag, zamišljam se kako sjedim na trijemu uz starog velikog bijelog psa koji dobro zna da je vrijeme za kontemplaciju.

Klanječka klet

Pijem svoje zagorsko veselje dok trsje plamti (ispod).

Vinogradi
<< Belec i Lobor Senj i Krasno >>

Zadnji put osvježeno 30. prosinca 2012. godine