Belec i Lobor (27. prosinca 2012. godine)

Belec, crkva

Belec je još jedno malo zagorsko selo s velikom i bogatom crkvom (iznad i ispod). Crkva je posvećena Svetoj Mariji Snježnoj, a smatra se izrazito lijepim primjerom sjeverno-hrvatske barokne arhitekture i dizajna. Osim po crkvi, Belec je poseban i po lijepom pogledu na Ivanščicu ispod koje se smjestio.

Belec, crkva

Belečka župna crkva pogotovo iznenađuje svojom nutrinom koja je bogato barokno ukrašena (ispod). Pet oltara okruženo je pozlaćenim drvenim skulpturama. U tom obilju likova i boja teško je izabrati fokus. Htjedoh reći da ne uspijevam povezati baroknu glazbu i dizajn tj. pozicionirati obje pojave u isto povijesno razdoblje, ali upravo sam se sjetio slabije barokne glazbe koja može biti izrazito iritantna i nepotrebno nakićena.

Belec, skulpture, pozlata

Ne volim barokni crkveni dizajn, ali moram priznati da je ovaj u Belcu ipak značajno drukčiji od svega što sam vidio.

Belec, oltar

Freske u unutrašnjosti crkve (ispod) oslikao je Ivan Ranger, pavlin i dobar slikar, poznat po svojim radovima po cijeloj sjevernoj Hrvatskoj (Belec, Varaždin, Lepoglava, Štrigova, Remete, ...). Vidi se kako je Ranger mijenjao oblike likova (vidi npr. glavu lika na lijevoj strani fotografije), ovisno o mjestu na stropu na kojem se nalaze tako da za promatrača odozdo izgledaju manje iskrivljeno zbor perspektivnog skraćenja (fotografija je načinjena s balkona na kojemu se nalaze orgulje). Radi se o primjeru barokne vještine >> trompe-l'œil odn. kreiranju uvjerljive iluzije trodimenzionalnog postojanja objekata.

Belec, freske, Ivan Ranger

Belec je dobro polazište za planinarenje po Ivanščici - danas je ipak bilo previše blata za takav pothvat pa smo se umjesto toga malo prošetali po selu. U selu postoji još jedan vrlo zanimljiv objekt koji liči na crkvu i vjerojatno i jest crkva (ispod), ali nije nikako označena i ne čini se kao da je u uporabi. Mali trijem sugerira da je prvotna namjena objekta bila ipak drukčija.

Belec, objekt

Lobor nije daleko od Belca, a poznat je također po crkvi - crkvi Majke Božje Gorske. Iz "centra" Lobora vodi put prema brdu (fotografija ispod) ...

pogled na brda, Lobor

... koji završava proširenjem ("parkingom"), kratkom uzbrdicom i platoom na kojem se nalazi prilično velika crkva. >> Kliknite na fotografiju ispod da je pokažete u trostrukoj rezoluciji.

Crkva se obnavlja već jako dugo - mi smo ovdje treći put u zadnjih desetak godina i nismo uspjeli vidjeti neki poseban napredak.

zid crkve, Lobor

Ovaj put nas je ipak razveselila mlada crna kujica kojoj smo neinventivno i za potrebe dvadesetominutnog druženja dali ime Gara (fotografija ispod). Gara ne laje i cvili kad je jako vesela. Zaleti se, a onda zakoči tako da u trku skoro pa sjedne.

crni pas, Gara, Lobor

Loborska crkva je najstarije marijansko svetište sjeverne Hrvatske. >> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Urbani element Lobora je Trg Svete Ane na kojem se nalazi kružni tok, trgovina, pekarnica, bankomat, škola, ... a i crkva Svete Ane (ispod).

Belec, objekt

NADOPUNA: (17.2.2019.) Od Belca se asfaltiranim putem može produžiti autom do sela Juranščina. U neposrednoj blizini mjesta gdje asfalt prestaje, a makadamski put se nastavlja nalazi se nešto slično parkingu - radi se zapravo o ledini gdje se auto može ostaviti. Odatle se slijedeći put može doći do planinarskog doma za oko pola sata. Put je dovoljno širok i u dobrom stanju pa se njime može proći i autom što mnogi i čine. Put ide uz potočić koji odvaja brdo na kojem je ruševina Belecgrada koja se vidi još iz Juranščine, pa možda i ranije (ispod).

Belecgrad

Lijep se pogled na ruševinu u visini pruža i s pozicije planinarskog doma (ispod). Od planinarskog doma do ruševine potrebno je manje od 20 minuta hoda.

Belecgrad

Na obavijesnoj ploči pred glavnim ulazom u nekadašnju utvrdu piše:

Zamak Belecgrad građen je kao dio lanca utvrda na južnim obroncima najveće zagorske gore Ivanščice. Tada su za potrebe obrane Hrvatsko-ugarske kraljevine sagrađeni Loborgrad, Gradina kraj Lobora, Oštrcgrad, Belecgrad, urvtda Židovina, Milengrad, Gradišče, Gotalovec i Grebengrad.

Utvrda je smještena na izdvojenom stjenovitom vrhu visokom 580 m. Posebno su strme padine sa sjeverne i istočne strane brda, a južna je tek neznatno blaža. Stoga je pristup bio moguć jedino sa zapadne strane.

Belecgrad je neko vrijeme bio kraljevski posjed. Utvrdom su između ostalih vladale obitelji Celjski, Szekely, Frankapani, Keglević, Erdody te Rattkay.

Belecgrad se prvi puta spominje 1334. godine kada prelazi iz posjeda Fridrika Celjskog u vlasništvo Petra Gisinga. Utvrda je u tlocrtu imala oblik nepravilnog trapeza, dužine 60 m i širine 21 m. U sjevernom dijelu utvrde nalazio se stambeni prostor na dva kata.

Razvojem i jačanjem vatrenog oružja tijekom 15. i 16. stoljeća Belecgrad je s juga dodatno utvrđen velikim kružnim bastionom.

Utvrda gubi značaj nakon prestanka opasnosti od turskih provala te je napuštena polovicom 18. stoljeća. Središtem posjeda tada postaje dvorac u Selnici.

(Izradile Monika Miković i Veronika Škof)

Iz Juranščine se može i putem vrha Ivanščice. To je vjerojatno i najkraći put.

<< Nikako do Dojutrovice Cesargrad >>

Zadnji put osvježeno 17. veljače 2019. godine