Živjeti danas, 30. srpnja 2025. godine
Živjeti danas. Živjeti sutra. Živjeti danas za sutra. Za budućnost. Čekati vrijeme kad će biti bolje, kad će se
moći živjeti dobro.
Život koji se živi danas je sigurno tu, za razliku od onoga koji bi se mogao živjeti sutra i kojeg možda i neće biti,
barem ne u onoj veličini i sjaju u kojem ga se očekivalo. Živjeti danas znači pristupiti svijetu kakav jest, reći "da"
svijetu. Tek kad ne očekujemo da će se išta ispuniti i dogoditi, tek se onda može živjeti danas. Bez žudnje. Prolazeći
ispod brda na kojem su posijali pšenicu, svaki sam put zamišljao, barem dok sam bio zdrav, kako bih mogao stati, ostaviti
auto kraj ceste i popeti se sve do prvih klasova, leći ispod njih i slušati šuštanje vjetra. Što je sve to zapravo i što
sve to znači?
Nije li lijepo, kad je vruće, pojesti onaj neumjereno slatki, šareni sladoled s umjetnim, skoro fluorescentnim bojama,
poslaganim jedna na drugu i pomisliti, "Gle, kako je ovo dobar sladoled! I kako mi samo godi, kako me ništa ne boli, ni
grlo, ni želudac, ni crijeva, ni pluća, ništa, baš ništa, i kako je ovo jedan stvarno odličan trenutak skoro dječje
sreće i ugode, na suncu i u toplini, u svjetlosti koja skoro zvecka, s umirujućom slatkom hladnoćom u ustima." Nema
u tom trenutku nikakve boli ni strepnje, sve je potisnuo taj sladoled koji se tako slatko uklopio u sadašnjost, i zbog
tog smo, samo naizgled trivijalnog trenutka i opet sretni što smo živi. Tko ne shvaća veličinu tih trenutaka, za njega
ni nema budućnosti koju iščekuje i od koje očekuje.
Život (za) sutra je život u neizvjesnosti. Očekuje se i nada, tako prolaze dani. Živjeti za sutra znači prestajati biti
ono što jesi, postajati vlastito očekivanje ili, još gore, očekivanje drugih.
Život (za) danas je život starih ljudi i bolesnika. Ne očekuje se više da će sutra uopće doći, živi se od sata do sata,
ležeći ponekad na svježe opranoj, mirisnoj plahti dok vani počinje grmjeti i padati kiša. Kroz otvoreni prozor ulazi
hladni zrak i miluje po koži. To je sreća i ljepota života danas.
Je li, ipak, moguće živjeti posve bez nade, živjeti samo za danas i ne očekujući ništa od sutra? Očekujem ipak da će biti
rajčica i paprika, pokoji patlidžan i pečenjak.
| << Transkripti 2. sezone | Mama >> |
Zadnji put osvježeno: 30. srpnja 2025. godine.