Vinagora, Pregrada i Velika Horvatska (10. studenog 2012. godine)
Hrvatsko zagorje je neobičan prostor. Ponekad skroman, oronuo, gotovo napušten, neuredan, a onda nas nešto iznenadi.
Dvorac. Crkva. Muzej. Park. Aleja. Nakon toga na to područje gledamo drukčije. Hrvatsko zagorje je neobičan prostor.
Fotografija iznad prikazuje pogled između dvije napuštene kuće u Vinagori.
Vinagora je malo zagorsko seoce između mnogo poznatijih mjesta - Pregrade i Desinića. No, Vinagora nije samo seoce na visokom brdu s lijepim pogledom na zagorske brege i dobrovoljnim vatrogasnim društvom. Tom mjestu je narav i pojavnost posve izmijenila crkva - crkva Marije od pohoda (iznad i ispod).
Crkva je tijesno smještena na najvišem brijegu u okolici i može joj se prići s dvije strane. Prilaz straga
vodi kroz neugledno selo. Smrde guske i svinje, a tip u gigantskim blatnjavim čizmama ne vadi glavu ispod haube i
razgovara s ugašenim motorom za koji sam prilično siguran da ga nikad više neće pokrenuti. Zamišljam da je
taj razgovor s motorom automobila dio svakodnevice tog Vinagorca, možda svaki dan u 15:00. U daljini se čuje glazba
tirolske vrste, izvedena nevješto i raštimano, ali u nepogrešivom ritmu - glazbenici dobro razumiju takt i tempo,
ali im nedostaje sviračke vještine.
U dvorište crkve (ispod) vode nadsvođene strme i visoke stepenice.
Crkva je centrirana u vrlo simetričnom poligonu čije stranice čine zidovi, nadsvođeni iznutra i poduprti lukovima (iznad i ispod):
Ispred glavnog ulaza u crkvu stoji neka mršava sirotica i dršće. Pogleda u mene pa brzo okrene glavu. I ona nešto mrmlja. Glazba se ovdje jače čuje. Nadsvođeni zidovi vode do prednjeg, glavnog ulaza u crkveno dvorište (ispod).
Crkva izgleda moćno kad joj se prilazi s glavnog ulaza (ispod). Staza se uspinje od vinagorskog "trga" na kojem se nalaze zgrade male osnovne škole i dobrovoljnog vatrogasnog društva u kojoj neumorni svirači vježbaju. Možda za sutrašnju martinjsku zabavu? Ipak se mjesto zove VINAgora...
Putić vodi oko crkve. Otvara se lijep pogled na brda i crvenu i žutu šumu. Zagorska izmaglica guta daljinu. Crkva se
gotovo prijeteći izdiže iza naših leđa (ispod). Zidovi su moćni i snažno poduprti.
Vinagorsku crkvu neki smatraju najneobičnijim i najzahtjevnijim baroknim graditeljskim pothvatom u Hrvatskom zagorju.
Vinagoru moj GPS sustav označava kao Vinagora (Pregrada). Pregrada je mnogo poznatije zagorsko mjesto. Jednom ću se vratiti tamo da ga detaljnije razgledam. Možda se uputim na planinarenje po Kunagori. Pregrada ima lijepu crkvu na velikom trgu (ispod).
Unutrašnjost pregradske crkve je također impresivna, a pogled posebno privlače obnovljene orgulje (ispod).
Blizu Vinagore je i Velika Horvatska. Posve malo i raštrkano seoce kojemu iznenađujući "okus" daje napušteni i zapušteni dvorac (ispod). Još jedna zagorska znamenitost i neobičnost. Lokalni klinci su u dvorište dvorca postavili golove. Jesen.
| << Zelingrad | Nikako do Dojutrovice >> |
Zadnji put osvježeno 10. studenog 2012. godine