Sekvoja, 18. srpnja 2022. godine
Legli smo na travu, u sjenu ispod ogromnog drveta, barem četrdeset metara visokog, i kako su minute odmicale polako smo postajali svjesni njegove impresivne prisutnosti. Kako vjetrić puhne, osjeti se njegov miris, ali nije to napadan i oštar miris kakav zna biti miris smole jela i smreka, to je topao i sladak, a opet svjež miris. I svaki put kad se zrak uzgiba ja i opet malo podignem glavu da ga se nauživam punim plućima. Ustao sam da obiđem to drvo ciglaste kore ispucale u širokim trakama i dubokim brazdama koje ih razdvajaju. Nadao sam se da ću pronaći kakav komadić smole da ga protrljam među prstima i da se nadišem njegovog mirisa, ali ništa. Iglice su drveta pomalo kao kod čempresa, guste i djelomično spojene u nakupine, mekane i lako se drobe i mrve. I šišarkice su slične onima čempresa, sitne za takvo ogromno drvo, a skladne i lijepe, s ljuskicama koje se tek pomalo otvaraju. Krošnja stabla je uska i ima oblik stošca izrazito malog vršnog kuta. Drvo je, dakle, čempresasto, ali kakav je to čempres, s jasno razdvojenim granama i tako visok? To je sekvoja! I tek kad sam je identificirao, bilo mi je drago što mi nije promaknula, kao što skoro sigurno promakne brojnim posjetiteljima koji pored nje samo prođu i nikad ne saznaju ništa o njoj niti je zapamte. Poslije sam vidio još dvije, a onda shvatio da se nalazimo u nekakvom arboretumu, kao što je i tipično za dvorce, iako je ovaj već značajno propao i uglavnom nestaje, a iz pozadine nadire drveće koje je tipično za ove predjele. Tri divovske platane. Katalpa. Tise. Borovi ravni kao jarboli. Smreke i jele. A malo dalje uz cestu, prema selu, su kesteni i lijeske, lipe, kržljavi hrastići, bukve i grabovi, orah i skvrčena zerdelija u zaraslom dvorištu napuštene kuće. I drijen i bazga na rubu puta. Koliko je tu još drveća i bilja kojem ne znam ime i koje mi je promaknulo, kojeg nisam prepoznao! Htio bih sve to bilje glasno prozvati, jer onome koji ne prepoznaje ostaje tek neka mutna slika o zelenilu i zapravo mu sve to izmakne. Ipak, oni koji su osjetljivi za mirise i oblike, za boju i pokret i zvuk krošanja sigurno će tražiti imena i odgovore, sigurno će potražiti riječi, i to ne samo zato da mogu drugima nešto reći, nego i da sebi objasne i kažu. I kako je uopće moguće da ti sekvoja promakne kad te zove?
<< Ne mogu mu se sjetiti imena | Evolucija ribe >> |
Zadnji put osvježeno: 18. srpnja 2022. godine.