Ne mogu mu se sjetiti imena, 9. srpnja 2022. godine

Nikako mu se ne mogu sjetiti imena, iako sam ga izrekao barem stotinu puta. Čak smo i pušili mnogo puta zajedno, u pauzama predavanja. Meni je to kao studentu bila čast, pušiti s nekim tko predstavlja ono što bih ja jednom htio biti, tko elegantno i pronicavo rješava probleme koje nitko ranije nije riješio. Imao je pomalo kovrčavu i pomalo dugu kosu, već sijedu na krajevima, a čelo mu se počelo produžavati kako se kosa s njega povlačila prema tjemenu. Dolazio je u zgužvanom odijelu, uvijek sivom, čini mi se da je ponekad nosio i kravatu, iako je sve to na njemu izgledalo užasno neuredno. Bio je zabavan i lagani zajebant i često se cerekao, ali samo među studentima. Kad bi pored nas prošao gospodin akademik, upinjao se da ga pod svaku cijenu pozdravi, ponekad čak i trčeći da ga ovaj slučajno ne bi previdio. Pričalo se da se bavi jako teškim nuklearnim problemima, kakva već nuklearna zna biti, gdje nema ni malo ni mnogo čestica nego taman onoliko da ti zagorča život. Uvijek bi mudro zborio o nekakvim teškim dijagonalizacijama i egzotičnim stanjima jezgre, premda sam kasnije uvidio da je uglavnom stalno radio isto, tek mijenjajući izotop ili element, a toga ima cijeli periodni sustav, da ti potraje cijelu karijeru. Nikako mu se ne mogu sjetiti imena, iako mi je čak možda ponekad i predavao premda se toga ne sjećam, ali ne znam kako bi mi inače znao ime, jer se sjećam da bi me ponekad nazvao imenom. Pušio je bez prestanka, prvo bi ih gasio u onim odvratnim visokim pepeljarama ispred ulaza na fakultet, a kad bi popio kavu iz automata, gasio ih je u ono malo tekućine što je ostalo na dnu plastične čašice. Odjednom bi se trgnuo i rekao da mora stići na nešto stvarno važno pa bi žustro potrčao uz stepenice. Ja sam zamišljao da se sjetio nečega što smanjuje dimenzionalnost problema ili reducira hamiltonijan na produktnu formu, nešto takvo, svakako veličanstveno, s potrebom za adekvatnom simetrizacijom valne funkcije. Fakat nemam pojma kako se zvao, iako me to čudi, znam samo da ima već dugo kako je umro. Jednog dana se nije pojavio na fakultetu pa je portiru bilo čudno jer je stalno visio na fakultetu. A nije se javljao ni na telefon. Provalili su mu u stan i našli ga na podu. Srčani udar ako se dobro sjećam. Portiru je bilo stvarno žao jer su često pušili zajedno. I portir je umro. Fakat su puno pušili. Malo tko danas uopće zna da je taj tip ikad i postojao, iako studenti i dalje puše pred fakultetom, ali ipak mnogo manje nego kad sam ja na njega išao. Što je sasvim u redu, naravno.

<< Čak je i mačka spoznala Sekvoja >>

Zadnji put osvježeno: 9. srpnja 2022. godine.