Teme: feminizam · pobačaj · pravo · nepravda · siromaštvo
Spominju se: Severina · Iva Todorić · Dragan Markovina
Autori i knjige: Emma Goldman · Nietzsche · Anatole France

SAŽETAK: Što robovima znače pravo i zakon, kad ih je robovima učinila temeljna nepravda koja je ugrađena u temelje sustava koji im navodno daje "prava" i štiti ih "zakonima"? Inzistiranje na "pravima" i "zakonima" prikriva činjenicu da postoji nepravda koju nikakva prava ni zakoni neće popraviti, nego će samo zataškati činjenicu njezina postojanja. Anatole France je primijetio da 'u svojoj sjajnoj egalitarnosti, zakon jednako zabranjuje i bogatima i siromašnima da spavaju pod mostovima, prose na ulicama i kradu štruce kruha', a ja dodajem da zakon jednako dozvoljava i bogatima i siromašnima da kupe žensku torbicu od 6000 €.

Pravo na torbicu od 6000 €, epizoda 62, 13. rujna 2025.

Antonio Šiber

Prvog rujna 2025. godine, hrvatska pop-folk pjevačica Severina Vučković, predala je Europskoj komisiji u Bruxellesu 65963 potpisa prikupljenih u Hrvatskoj „za siguran i dostupan pobačaj u Europskoj uniji“. Sveukupno oko 1.2 milijuna potpisa prikupljeno je u cijeloj Uniji, u okviru inicijative „My Voice, My Choice“ čiji je jedan od glavnih pokretača i kolektiv hrvatskih aktivista i aktivistica i nevladinih organizacija. Taj je čin, kao i Severina, dočekan s uobičajeno glupim kritikama od hrvatske desnice i jednako glupim odgovorima od onih koje obično smatraju ljevicom i koji, uobičajeno, primijetiše kao Severinu kritiziraju prvenstveno zato što je žena te da tu vrstu kritika nikad ne bi uputili muškom pjevaču koji ulazi u područje politike. Kao Thompsonu, naprimjer.

Hrvatskim feministicama je općenito vrlo teško uputiti bilo kakvu kritiku, pogotovo ako ste muškarac, a da ne dobijete odgovor da takvu kritiku nikad ne biste uputili muškarcu, bez obzira na to o čemu je riječ. Ta je paranoična i uniformirana reakcija bila posebno smiješna u periodu mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kad su je brojne feministice pa i feminističke organizacije branile s pozicije navodnog feminizma, iako je lupetala grozomorne gluposti, nagrađivala državnim nagradama sumnjivce, tvrdila kako su brojni Hrvati nakon Drugog svjetskog rata u Argentini pronašli prostor slobode i prijateljstva, dok se fotografirala nad zastavom s prvim bijelim poljem na grbu i susretala s čelnicima proustaških udruga, i slično. Toga je uistinu bilo puno, kao što je i običaj s hrvatskim predsjednicima, a tu tradiciju je nakon nje zdušno nastavio predsjednik Zoran Milanović pa možemo zaključiti da u njoj ima nešto što ipak nadilazi spolne i rodne podjele.

Žene koje su imalo upućene u politički proces, poznaju prirodu zvijeri, ali u svojoj samodovoljnosti i egoizmu same sebe uvjeravaju da trebaju samo pomilovati zvijer, i ona će postati nježna poput janjeta, slatka i čista. Kao da žene nisu prodavale svoje glasove, kao da se političarke ne mogu kupiti!

Emma Goldman, Žensko pravo glasa (1911)

Ta priča o Severini koja zastupa ženska prava i u Bruxellesu zahtijeva pravo na siguran i dostupan pobačaj zapravo je loše i besramno šminkanje mrtvaca. Inzistiranje na "pravima" i "zakonima" prikriva činjenicu da postoji suštinska nepravda (mrtvac) koju nikakva prava ni zakoni (šminka) neće popraviti (oživjeti), nego će samo zataškati činjenicu postojanja fundamentalne nepravde.

A ta je nepravda sustav stjecanja i ropstva, ili kapitalizam, ako baš hoćete. Postoje, dakle, robovi i njihovi vlasnici.

Danas, kao i uvijek, čovječanstvo se dijeli na robove i slobodne ljude. Jer tko god od svojega dana nema dvije trećine za sebe, rob je [...]

Friedrich Nietzsche, Ljudsko, odviše ljudsko

Robovi prodaju svoje vrijeme, krv, dostojanstvo i živote ne bi li uopće mogli živjeti, a neki su od njih u krajnje teškom stanju i na rubu preživljavanja. Što robovima znače pravo i zakon, kad ih je robovima učinila temeljna nepravda koja je ugrađena u temelje sustava koji im navodno daje "prava" i štiti ih "zakonima"? Što pravo na pobačaj znači sirotici u nekakvoj zabiti, koja jedva spaja kraj s krajem, jedva prehranjuje djecu, živi u okolini iz koje se ne može nikad izdignuti, u okruženju koje će o njoj suditi ovako ili onako, koje će je maltretirati na ovaj ili onaj način? Što takvoj sirotici znači Severinina "svijetloplava haljina koju potpisuje Dries Van Noten, a koju spaja s Diorovom torbicom i efektnim Bottega Veneta sandalama", kako piše u novinama? Što toj ubogoj sirotici znače dvije Chanel torbice Severinine prijateljice Ive Todorić na Lagerfeldovoj modnoj reviji?

[...] mnogi pamte trenutak kad je Iva Severini povodom rođendana [2016. godine] poklonila slavne Balenciaga cipele čija je cijena bila minimalno 8000 kuna. Jesu li se kasnije posvađale ili samo udaljile, možemo samo nagađati.

story.hr, prosinac 2022.

[...] svim gledateljima mogu reći da novci nisu ono što te čini sretnim.

Iva Todorić, In Magazin Nove TV, 20. travnja 2024.

Kakva su to prava koja se jednako daju i Ivi Todorić i sirotinji u potleušicama? Pobačaj bi, uostalom, trebali obaviti neki liječnici, ali kolika je samo razlika u dostupnosti tog postupka za one koji ga mogu platiti, u nekoj privatnoj klinici, i za one koji očekuju stručnost i brigu javnog zdravstva! Što znače zakoni koji jednako štite Tomislava Horvatinčića, Ivu i Ivicu Todorića, Pavla Vujnovca, Luku Modrića i beskućnika iz trešnjevačkog parka? Koliko su zakoni i "prava" dostupni beskućniku, a koliko Horvatinčiću, iako se jednako daju i jednom i drugom? Policija, zakoni i prava služe tome da štite imovinu vlasnika i oni se ne donose zbog brige za sirotinju nego zbog zaštite nakaradnog sustava stjecanja, vlasništva i moći onih na vrhu. Kod nas je takvu rabotu lako prepoznati već i po dobro poznatim licima naših odvjetničkih zvijezda koje se hrabro bore za prava čovjeka i bogataša već barem trideset pet godina. Oni i policija, zapravo država, štite kriminalce i robovlasnike i bave se njihovim zavadama i kraljevstvima, a za onog tko ne plaća ih i nije briga.

Sve to, naravno, nikako ne znači da ljudska prava ne postoje i da se za njih ne treba zalagati. Među hrvatskim feministicama nema, naravno, Emme Goldman, a njihov izbor Severine kao zastupnice njihovih stavova govori da su im stavovi jednako plastični i svjetlucavi kao i Diorova torbica, kako je i uobičajeno u ovom društvu spektakla, plastike, privida i lažne hrabrosti.

Stoga, ako bismo tražili neki suštinski dokaz kako je moguće živjeti, raditi i imati utjecaj na kompletnom jugoslavenskom prostoru, ignorirajući naše nacionalizme malih razlika i nacionalističke državne politike, prva osoba na koju bismo trebali obratiti pažnju je upravo Severina.

I tu epohalnu ulogu će joj jednom i historiografija priznati.

Dragan Markovina, Fenomen Severina (2024)

Slika je ženskih prava, kako ih vide organizacije hrvatskih feministica, dakle, pravo Severine s torbicom od 6000 eura, haljinom od 3700 eura i sandalama od 790 eura na proslavi tridesetpetogodišnjice mature.

U svojoj sjajnoj egalitarnosti, zakon jednako zabranjuje i bogatima i siromašnima da spavaju pod mostovima, prose na ulicama i kradu štruce kruha.

Anatole France, Crveni ljiljan (1894)

. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---