Pravo na torbicu od 6000 €, epizoda 62, 13. rujna 2025.

Prvog rujna 2025. godine, hrvatska pop-folk pjevačica Severina Vučković, predala je Europskoj komisiji u Bruxellesu 65963 potpisa prikupljenih u Hrvatskoj „za siguran i dostupan pobačaj u Europskoj uniji“. Sveukupno oko 1.2 milijuna potpisa prikupljeno je u cijeloj Uniji, u okviru inicijative „My Voice, My Choice“ čiji je jedan od glavnih pokretača i kolektiv hrvatskih aktivista i aktivistica i nevladinih organizacija. Taj je čin, kao i Severina, dočekan s uobičajeno glupim kritikama od hrvatske desnice i jednako glupim odgovorima od onih koje obično smatraju ljevicom i koji, uobičajeno, primijetiše kao Severinu kritiziraju prvenstveno zato što je žena te da tu vrstu kritika nikad ne bi uputili muškom pjevaču koji ulazi u područje politike. Kao Thompsonu, naprimjer.

Hrvatskim feministicama je općenito vrlo teško uputiti bilo kakvu kritiku, pogotovo ako ste muškarac, a da ne dobijete odgovor da takvu kritiku nikad ne biste uputili muškarcu, bez obzira na to o čemu je riječ. Ta je paranoična i uniformirana reakcija bila posebno smiješna u periodu mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kad su je brojne feministice pa i feminističke organizacije branile s pozicije navodnog feminizma, iako je lupetala grozomorne gluposti, nagrađivala državnim nagradama sumnjivce, tvrdila kako su brojni Hrvati nakon Drugog svjetskog rata u Argentini pronašli prostor slobode i prijateljstva, dok se fotografirala nad zastavom s prvim bijelim poljem na grbu i susretala s čelnicima proustaških udruga, i slično. Toga je uistinu bilo puno, kao što je i običaj s hrvatskim predsjednicima, a tu tradiciju je nakon nje zdušno nastavio predsjednik Zoran Milanović pa možemo zaključiti da u njoj ima nešto što ipak nadilazi spolne i rodne podjele.

Žene koje su imalo upućene u politički proces, poznaju prirodu zvijeri, ali u svojoj samodovoljnosti i egoizmu same sebe uvjeravaju da trebaju samo pomilovati zvijer, i ona će postati nježna poput janjeta, slatka i čista. Kao da žene nisu prodavale svoje glasove, kao da se političarke ne mogu kupiti!

Emma Goldman, Žensko pravo glasa (1911)

Ta priča o Severini koja zastupa ženska prava i u Bruxellesu zahtijeva pravo na siguran i dostupan pobačaj zapravo je loše i besramno šminkanje mrtvaca. Inzistiranje na "pravima" i "zakonima" prikriva činjenicu da postoji suštinska nepravda (mrtvac) koju nikakva prava ni zakoni (šminka) neće popraviti (oživjeti), nego će samo zataškati činjenicu postojanja fundamentalne nepravde.

A ta je nepravda sustav stjecanja i ropstva, ili kapitalizam, ako baš hoćete. Postoje, dakle, robovi i njihovi vlasnici.

Danas, kao i uvijek, čovječanstvo se dijeli na robove i slobodne ljude. Jer tko god od svojega dana nema dvije trećine za sebe, rob je [...]

Friedrich Nietzsche, Ljudsko, odviše ljudsko

Robovi prodaju svoje vrijeme, krv, dostojanstvo i živote ne bi li uopće mogli živjeti, a neki su od njih u krajnje teškom stanju i na rubu preživljavanja. Što robovima znače pravo i zakon, kad ih je robovima učinila temeljna nepravda koja je ugrađena u temelje sustava koji im navodno daje "prava" i štiti ih "zakonima"? Što pravo na pobačaj znači sirotici u nekakvoj zabiti, koja jedva spaja kraj s krajem, jedva prehranjuje djecu, živi u okolini iz koje se ne može nikad izdignuti, u okruženju koje će o njoj suditi ovako ili onako, koje će je maltretirati na ovaj ili onaj način? Što takvoj sirotici znači Severinina "svijetloplava haljina koju potpisuje Dries Van Noten, a koju spaja s Diorovom torbicom i efektnim Bottega Veneta sandalama", kako piše u novinama? Što toj ubogoj sirotici znače dvije Chanel torbice Severinine prijateljice Ive Todorić na Lagerfeldovoj modnoj reviji?

[...] mnogi pamte trenutak kad je Iva Severini povodom rođendana [2016. godine] poklonila slavne Balenciaga cipele čija je cijena bila minimalno 8000 kuna. Jesu li se kasnije posvađale ili samo udaljile, možemo samo nagađati.

story.hr, prosinac 2022.

[...] svim gledateljima mogu reći da novci nisu ono što te čini sretnim.

Iva Todorić, In Magazin Nove TV, 20. travnja 2024.

Kakva su to prava koja se jednako daju i Ivi Todorić i sirotinji u potleušicama? Pobačaj bi, uostalom, trebali obaviti neki liječnici, ali kolika je samo razlika u dostupnosti tog postupka za one koji ga mogu platiti, u nekoj privatnoj klinici, i za one koji očekuju stručnost i brigu javnog zdravstva! Što znače zakoni koji jednako štite Tomislava Horvatinčića, Ivu i Ivicu Todorića, Pavla Vujnovca, Luku Modrića i beskućnika iz trešnjevačkog parka? Koliko su zakoni i "prava" dostupni beskućniku, a koliko Horvatinčiću, iako se jednako daju i jednom i drugom? Policija, zakoni i prava služe tome da štite imovinu vlasnika i oni se ne donose zbog brige za sirotinju nego zbog zaštite nakaradnog sustava stjecanja, vlasništva i moći onih na vrhu. Kod nas je takvu rabotu lako prepoznati već i po dobro poznatim licima naših odvjetničkih zvijezda koje se hrabro bore za prava čovjeka i bogataša već barem trideset pet godina. Oni i policija, zapravo država, štite kriminalce i robovlasnike i bave se njihovim zavadama i kraljevstvima, a za onog tko ne plaća ih i nije briga.

Sve to, naravno, nikako ne znači da ljudska prava ne postoje i da se za njih ne treba zalagati. Među hrvatskim feministicama nema, naravno, Emme Goldman, a njihov izbor Severine kao zastupnice njihovih stavova govori da su im stavovi jednako plastični i svjetlucavi kao i Diorova torbica, kako je i uobičajeno u ovom društvu spektakla, plastike, privida i lažne hrabrosti.

Stoga, ako bismo tražili neki suštinski dokaz kako je moguće živjeti, raditi i imati utjecaj na kompletnom jugoslavenskom prostoru, ignorirajući naše nacionalizme malih razlika i nacionalističke državne politike, prva osoba na koju bismo trebali obratiti pažnju je upravo Severina.

I tu epohalnu ulogu će joj jednom i historiografija priznati.

Dragan Markovina, Fenomen Severina (2024)

Slika je ženskih prava, kako ih vide organizacije hrvatskih feministica, dakle, pravo Severine s torbicom od 6000 eura, haljinom od 3700 eura i sandalama od 790 eura na proslavi tridesetpetogodišnjice mature.

U svojoj sjajnoj egalitarnosti, zakon jednako zabranjuje i bogatima i siromašnima da spavaju pod mostovima, prose na ulicama i kradu štruce kruha.

Anatole France, Crveni ljiljan (1894)

. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---