2025., epizoda 61, 30. kolovoza 2025.

Urlanje o tome koje su "prave" vrijednosti i što se ne smije (!) propitivati te što je blasfemično i pomisliti, ne tiče se samih vrijednosti nego privilegija koje iz njih proizlaze. Čuvari vrijednosti, naime, uvijek dobro naplaćuju svoj status. Cijela armija popova živi od toga što bajaju o prokletstvu vječne patnje i radostima uskrsnuća, a pogotovo o vrijednostima hrvatskog katoličanstva. Oni ubiru finu naknadu i neoporezive doprinose te se predstavljaju kao moralne vertikale, iako ih ima iskvarenih do srži, kao što je svima poznato. Branitelji nam pak svima objašnjavaju kako su nas upravo oni spasili i da bismo bez njih, i to svakog od njih pojedinačno, svi odavno bili mrtvi, objašnjavaju nam kako upravo oni zastupaju najviše vrline na kojima počiva ova zemlja, za koju jedino oni njeguju ispravnu vrstu ljubavi i misli. I njima se svako malo i još jednom poveća mirovina i godišnji dodatak te se prošire posebni propisi, pogotovo oni koji se tiču najviših mirovina i najvećih zasluga. Oni nas i dan danas brane od toga da ne bismo, sačuvajbože, štogod krivo pomislili, i branit će nas hrabro dok im živo srce bije, pogotovo oni najzaslužniji od njih.

Ratna je histerija stalna i univerzalna u svim zemljama, a djela poput silovanja, pljačke, klanja djece, porobljavanja cijelih populacija i odmazdi protiv zarobljenika koje sežu čak do kuhanja i zakopavanja živih, smatraju se normalnima, a, kada ih počini vlastita, a ne neprijateljska strana, hvale vrijednima.

[...]

Svatko mlađi od četrdeset pet godina savršeno je sposoban dotaknuti nožne prste. Nemamo svi privilegiju boriti se na prvoj crti bojišnice, ali barem svi možemo ostati u formi. Sjetite se naših dečki na malabarskom frontu! I mornara u plutajućim tvrđavama! Samo zamislite što ONI moraju trpjeti.

"Ispravna misao" i "ispravna ljubav" koje se, dakle, moraju njegovati, ne služe prvenstveno tome da se definiraju poželjna etika i moral, nego da se utvrde privilegije koje se iz njih crpe i iza kojih navodno "svi mi", kao društvo, stojimo. Od vladajućih, a i političara uopće, ne treba u tom smislu očekivati ništa istinito. I oni šire razne mitove o povijesti te o vrlinama koje zastupaju, o državi kojoj su zasjeli na čelo i u vrhovni dom te o legendarnoj borbi koja ih je i dovela tu gdje jesu. Hrvatska vlast se, otkad je ima, oslanja na branitelje, a svaki se političar na vlasti, od Zorana Milanovića do Tomislava Karamarka, kune u branitelje i neupitni dignitet domovinskog rata. Bez digniteta domovinskog rata nema, naime, ni njihovog digniteta. Stoga te teme nikad nisu predmet ozbiljne rasprave, a drukčija se mišljenja nikad ne uvažavaju. Sve to služi da ta političarska, i još jedna kasta čuvara vrijednosti, i dalje crpi privilegije i naknade. Odatle proizlazi koncept suverenosti, u smislu suverenog i neometanog ubiranja naknade.

Društva su strojevi koji proizvode lažne povijesti, lažnu kulturu, i lažne vrijednosti, zapisuju zlatnim slovima lažne pobjede i sumnjive napretke. Sve što do nas dođe iz te lažne povijesti je u nekoj mjeri lažno, određeno odnosima moći, zaradom i interesom. Društva su strojevi koji pokapaju istinite i iskrene stvari, a veličaju ulizice, očeve domovine i sumnjive akademike za kojima se slini po Facebooku kad umru, kratko, doduše, i na svu sreću.

Lako je moguće da je doslovno svaka riječ u povijesnim knjigama, čak i one stvari koje se prihvaćaju bez pogovora, čista fantazija.

[...]

Čitava povijest bila je palimpsest, sastrugan učisto i ponovno upisivan točno onoliko često koliko je bilo potrebno.

[...]

[...] ako su svi [...] prihvatili laž koju je Partija nametnula – ako su svi zapisi pričali istu priču – tada je laž ušla u povijest i postala istina. 'Tko kontrolira prošlost', glasio je slogan Partije, 'kontrolira budućnost: tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost'.

[...]

Shvaćate li da je prošlost, počevši od jučer, zapravo ukinuta? Ako je igdje i preživjela, to je u nekoliko predmeta bez ikakvih riječi, poput one grudve stakla. Već skoro ništa ne znamo o Revoluciji i godinama prije Revolucije. Svaki zapis je ili uništen ili krivotvoren, svaka knjiga je iznova napisana, svaka je slika iznova naslikana, svaki kip, ulica i zgrada su preimenovani, svaki je datum promijenjen. I taj se proces nastavlja iz dana u dan i iz minute u minutu. Povijest je stala. Ništa ne postoji osim beskrajne sadašnjosti u kojoj je Partija uvijek u pravu.

[...]

Sve je izblijedjelo u magli. Prošlost je izbrisana, brisanje je zaboravljeno, laž je postala istina.

Taj popovsko-braniteljsko-političarski dogovor stvara jednoznačan i jednouman katalog vrijednosti, popis mišljenja koja su odobrena i čije je propitivanje navodno protudržavno, što, naravno, znači da sebe i svoje privilegije poistovjećuju s državom. Oni su, dakle, država, a sve što ne prihvaća vrijednosti i povijest kojima tove od vrtića pa do groba je protuhrvatsko, što je jedan od najgorih epiteta koji se, prema priručniku domoljubne blasfemije, može ikome dodijeliti. Nije, dakle, primarno važno je li ono što se zastupa humano, primarno je važno da je "hrvatsko", iako taj pridjev uglavnom nema nikakve veze s humanošću nego s pokornošću dogovorenom i utvrđenom nacionalističkom narativu iz kojeg se crpe privilegije. Tome služi i ono što se naziva „identitetom“. Identitet kojim se mase ponose dok pocupkuju u narodnim nošnjama dok udaraju u tamburice i frulice zapravo je oznaka „čuvara identiteta“ kojima se ima isplaćivati naknada. Svatko se mora izjašnjavati kao Hrvat ove ili one vrste, shizoidno i svakodnevno potvrđivati svoju pravovjernost i "valjanost" u nacionalnom smislu, ili se barem ispričavati zato što nije "pravi Hrvat", iako bi to svim srcem htio biti.

Različiti identiteti su naprosto oznake različitih vlasnika. Tolstojevim riječima – domoljublje je ropstvo. Identitet je ropstvo. Vlasnicima, pogotovo onima manje sposobnim, zato se uglavnom ne dopada ideja višestrukih identiteta i multikulturalnosti jer stvara komplikacije u vezi s tim kome se ima iskazati odanost i platiti naknada za zaštitu.

Državotvorne, domoljubne, bogougodne i svake druge vrijednosti moraju se propitivati, stalno i na svakom koraku. Treba dobro gledati tko iz njih crpi naknadu zbog svojih navodnih zasluga i tko se iza "vrijednosti" skriva.

Tko upravlja prošlošću upravlja budućnošću. Tko upravlja sadašnjošću upravlja prošlošću.
. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---