Nogometna fantažija, epizoda 53, 29. ožujka 2025.

Kakva tekmaaaa, kakav kraj! Bravoo ekipa, polufinale je tu!

Sandra Benčić, Facebook zid, 29. siječnja 2025.

Hrvatski političari svih profila i boja najviše lajkova od slinavaca svih vrsta dobiju kad napišu “Kakvaaa tekmaaaa!”.

Isti ti slinavci žale se kako je u državi strašno loše, a da je politika na najnižim granama.

Nikad me nije veselilo bavljenje sportom, štoviše, sport sam oduvijek mrzio i mrzim ga još i danas. Sportu su u svako doba sve vlade pridavale najveći značaj i to s razlogom, jer sport zabavlja, omamljuje i zaglupljuje mase, tako da se prije svega u diktaturama zna zašto treba uvijek i u svakom slučaju biti za sport. Tko je za sport, taj ima mase na svojoj strani, tko je za kulturu, ima ih protiv sebe, govorio je moj djed, zbog toga su sve vlade oduvijek bile za sport, a protiv kulture. Poput svih diktatura i ona nacionalsocijalistička preko masovnog sporta postala je moćna i zamalo zavladala svijetom. U svim državama, u svim vremenima masama se upravljalo pomoću sporta, nijedna država nije mogla biti tako mala i beznačajna da ne bi sve žrtvovala za sport.

Thomas Bernhard, Uzrok

Sva je donekle normalna Hrvatska zapravo talac nogometa i navijačkih skupina te njihovog odabira "svetinja" koje guraju svima u facu na teritoriju koji svojataju. Te "svetinje" se nitko ne usuđuje maknuti s javnih površina, s trafostanica, mostova, zidova, i svuda gdje su namaljane, čak i kad je riječ o prikazu nasilnika, ubojica ili o ustaškoj ikonografiji. Sve to stoji svima pod nosom jer bismo svi zbog svoje varijante lokal-patriotizma trebali valjda na to biti ponosni. Inače smo izdajnici, naravno.

U listopadu 2020., kad je većina građana pokušavala slijediti epidemiološke mjere, Torcida je organizirala bakljadu povodom svoje 70-godišnjice na kojoj nitko nije održavao ni red niti vodio brigu o bilo kakvim mjerama suzbijanja zaraze, a Hrvatska je radiotelevizija o tome oduševljeno izvještavala. U isto vrijeme, građane koji su kršili epidemiološke mjere Alemka Markotić, ljubiteljica nogometa, nazivala je "bioteroristima". A o tijeku pandemije je kazala: "Sve ovo mi jako sliči na Svjetsko prvenstvo u nogometu. Dosta je to igra živaca. Kako smo vidjeli, Hrvati su pobjeđivali jako dobro u produžecima i u penalima."

Mi Hrvati pobjeđujemo u nogometu i ratu, to je opće poznato, a tkogod se navijačko divljanje usudi nazvati divljanjem ili je gadni Purger (ili Dalmoš, ovisno o situaciji), ili mrzi sve hrvatsko, ili “sjedi na svom intelektualnom oblačiću u Zagrebu” i "nema pojma o tome što se uistinu dogodilo".

Oprez! Oprez! Ova je pjesma sačinjena od povika i stihova koje su izvikivali hrvatski navijači. Nije snimljena zato da bi se veličalo ustaštvo nego zato da bi se ukazalo na pošast ustaštva koje se redovito pojavljuje u navijačkom kontekstu.

Riva pjeva, riva pjeva
Cijelo poslijepodne
Istrčale, istrčale,
Zagrebačke frajle.
Ajmo, ajmo, ustaše!
Ajmo, ajmo, ustaše!
In hoc signo vinces!
In hoc signo vinces!

-------
Ispred stadiona Stade de France pjeva se i "Evo zore, evo dana". Samo da ustaška budnica ostane tu gdje jest, da nikome ne padne napamet to pokušati izvesti i na stadionu. U tom slučaju će HNS, reprezentacija dobiti drakonsku kaznu. Moglo bi se igrati bez navijača.

Frane Vulas, Slobodna Dalmacija, 23. ožujka 2025.

Hrvatska opsesija dobrotom navijača traje već jako dugo, treba se samo sjetiti svih onih priloga u dnevnicima kad navijači pomažu trudnicama da ih izvedu iz bolnica pogođenim potresom, iako rijetko izvještavaju o tome kako maltretiraju druge navijače u pogrešnim majicama, kako u Mađarskoj složno pjevaju "Ubij Srbina!", ili kako u Milanu dižu desnice u zrak. Ili kako blokiraju autoput dok tata s kćeri od 11 godina na respiratoru čeka u autu i strepi hoće li respiratoru isteći baterija prije nego što se ovi raziđu. Vili Beroš bi rekao:

Ma svi smo mi jedno tijelo. Pa zar se to nije najbolje pokazalo naš sad u ovoj krizi, kad su navijači bez obzira na boje i pripadnost priskočili u pomoć. I ne samo sada, sjetite se Domovinskog rata, sjetite se poplava u Slavoniji, požara u Dalmaciji… To je predivno jedinstvo, solidarnost koja nas krasi, a ti mladi ljudi koji vole sport pokazuju svoju pravu stranu, svoje zajedništvo i volonterizam kad je to svima nama najpotrebnije. Njih samo treba pravilno usmjeriti, a zemlja s takvom mladosti može pomaknuti sve granice, i pobijediti sve probleme. Kad nam zajedništvo najviše treba, zaboravi se tko je bijeli, tko plavi…

Vili Beroš, tadašnji ministar zdravstva Republike Hrvatske, 27. ožujka 2020. godine

Oprez! Oprez! Ova je pjesma sačinjena od povika i stihova koje su izvikivali hrvatski navijači. Nije snimljena zato da bi se veličalo ustaštvo nego zato da bi se ukazalo na pošast ustaštva koje se redovito pojavljuje u navijačkom kontekstu.

Korak ide za korakom
Mlad ustaša pod barjakom
Pukni puško, nek' me nema
Zna se, zna se, što se sprema!
Ajmo, ajmo, ustaše!
Ajmo, ajmo, ustaše!
In hoc signo vinces!
In hoc signo vinces!

-------
Tuče Thompson, kalašnjikov... “Čavoglave” usred Pariza. S neizbježnim spornim uvodnim stihom. Prije toga na repertoaru je bio Mate Bulić. “Tiho, tiho teče Neretva”.

Frane Vulas, Slobodna Dalmacija, 23. ožujka 2025.

Na međunarodnoj razini sport je oponašanje ratovanja. Ali ono što je tu značajno nije ponašanje igrača, već stav gledatelja, te, iza gledatelja, nacija, koje se žeste zbog ovih apsurdnih natjecanja, i ozbiljno vjeruju - pa makar i u kratkim intervalima - da su trčanje, skakanje i udaranje lopte ispiti nacionalne vrline.

[...]

Ozbiljan sport nema veze s fair playom. Vezan je za mržnju, ljubomoru, hvalisavost, nepoštivanje svih pravila i sadistički užitak u svjedočenju nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucnjave.

George Orwell, Sportski duh, Tribune, London (1945).

Mnogi za nekog kretena na YouTubeu tvrde da zarađuje na debilima, dok skoro nitko to isto ne tvrdi za nogometaše.

Devetnaestog lipnja 2023. godine izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić izjavio je da "smeta ako kaže da je vjernik, smeta ako zahvali braniteljima...". One malobrojne, zavidne, koji mrze sve hrvatsko, ipak je zasmetao najviše zato jer mu je plaća 800000 € godišnje neto, a to je navodno jako malo. Tako barem kažu eksperti za nogomet, a i domoljublje.

Zašto naši nastavnici u školama ne mogu biti kao Dalić? Nikome u tom slučaju ne bi bilo žao platiti ih nekoliko milijuna eura.

Ista ona penzionerka koja na TV-u kaže kako je sve skupo, kako nema za kupiti pile, dobru papriku ni krumpir, smatra da je posve normalno da Lukica troši 160000 € DNEVNO na rentanje jahte na kojoj igra trešetu i piva Olivera. Ona bi mu dala i deset puta više!

Hrvatska! Hrvatska!

Luka Modrić je k’o moj sin! Moj Lukica!

Kolinda Grabar Kitarović

Karte lete, jahta kruži
Pun se misec smije gradu
Luka gušta, luka piva
Nogometnu serenadu.

Ide vrime, cvili cima,
Hrvati smo, još nas ima
Šaka suza, vrića smija
Ća je život vengo fantažija?

-------
Ljubav za nogomet u naravi je Hrvata, u njihovom katoličkom odgoju u kojem se – u odanosti igri, klubu i reprezentaciji – sjedinjuju težnja za slobodom i igrom i poniznost pred Bogom, igrački, navijački eros i vjernička skrušenost.

Milan Ivkošić

Ide vrime, cvili cima,
Hrvati smo, još nas ima
Šaka suza, vrića smija
Ća je život vengo fantažija?

-------
Naš dragi papa Ivan Pavao II volio je nogomet, kao i naš kardinal Kuharić.

Antun Samovojska, komentator nogometa na Hrvatskoj radioteleviziji

HRT-ovi sportski novinari uvjereni su da upravo oni daju poseban i trajni pečat veličanstvenoj povijesti hrvatskog nogometa. Svaki se od njih trudi da se u prijenosu utakmice zadere u pravom trenutku ili da ispali nešto po čemu će ga pamtiti u slavnim stoljećima koja slijede. Snimili su čak i najavu za nogometne utakmice u kojoj se nekoliko njih dere i urla, dok u pozadini ide audiosnimka nekakvog prijenosa iz slavne prošlosti u kojoj se neki treći od njih također dere i urla. To je, naravno, vrlo sportski i upečatljivo te nadasve domoljubno.

Šaka bijednih, jadnih i ljubomornih ljudi mrze sve šta je hrvatsko. Ustvari mrze sebe prvo. Nije mi jasno kako rade u RH?

Dejan Lovren, 20. prosinca 2022.

RAZGOVOR S CIMEROM U BOLNIČKOJ SOBI, 6. LIPNJA 2021.

- ‘Oćeš gledat’ danas naše protiv Belgije?
- Ne. Ne pratim nogomet ni bilo kakav sport uopće.
- Pa kako to?! (duboko iznenađeno)
- Pa tako. (potpuno neiznenađeno)

Jedan je moj Facebook prijatelj, inače znanstvenik, zapisao kako je shvatio kolika je snaga nogometa tek kad mu je šef instituta u Engleskoj s kojim je surađivao čestitao na plasmanu Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

Nije mu palo na pamet da su ljudi posvuda podjednaki moroni i da otuda izlazi ta snaga.

Bravo! Ponos ste nam golemi! Srna dobije veliko priznanje, a momci ga svi grle. Zajedništvo. Zajedništvo je ogromna snaga!

Mi Hrvati!

Marin Miletić, 31. siječnja 2025.

Kaže on meni, "Nogomet je radnička igra!". "I nacionalizam je radnička igra", rekoh ja njemu.

Ide vrime, cvili cima,
Hrvati smo, još nas ima
Šaka suza, vrića smija
Ća je život vengo fantažija?
Ajmo, ajmo, ustaše!
Ajmo, ajmo, ustaše!
In hoc signo vinces!
In hoc signo vinces!
I kolcem i lancem
I bokserom u glavu
Ajmo, ajmo, ustaše!
Ajmo, ajmo!

-------
Ako želite nešto pridodati ogromnoj zalihi neprijateljstva koje postoji u svijetu u ovom trenutku, teško da možete učiniti što bolje od organiziranja nogometnih utakmica između Židova i Arapa, Nijemaca i Čeha, Indijaca i Britanaca, Talijana i Jugoslavena, s tim da svaku utakmicu promatra mješovita publika od 100.000 gledatelja. Naravno, ne tvrdim da je sport jedan od glavnih uzroka internacionalnog suparništva; vrhunski sport je, čini mi se, samo drugačiji odraz uzroka koji su stvorili nacionalizam.

George Orwell, Sportski duh, Tribune, 1945.

Karte lete, jahta kruži
Pun se misec smije gradu
Luka gušta, luka piva
Nogometnu serenadu.

Ako ne znaš što je bilo,
Nek' ti kaže porez skriti,
Ne sjeća se ničeg Luka,
U Luksemburg kad pohiti.

Ide vrime, cvili cima,
Hrvati smo, još nas ima.
Sve i da sam bolje tija,
Ća je život vengo fantažija?
. ↓ MP3 --- TRNS --- RSS ---